Stefano Battiston: Prorok ekonomskih kriza
Talijanski fizičar koji se u Švicarskoj bavi ekonomijom vodeći je svjetski stručnjak za sistemski rizik kojem su financijske institucije izložene zbog umreženih poslovnih odnosa. Algoritam DebtRank, koji je osmislio s timom suradnika, danas je nezaobilazan alat koji je podigao kvalitetu ECB-ova stres-testa, a uvodi ga i američki Fed…
Nekoliko dana prije objave rezultata stres-testa banaka Europske središnje banke (ECB) i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), Zagreb je posjetio Stefano Battiston, talijanski znanstvenik koji je sa svojim timom dijelom zaslužan što su rezultati najnovije serije stres-testova mnogo realniji od prijašnjih.
“Ekonomska znanost nije dovoljno uzimala u obzir ulogu moralnog hazarda, dvojbenog sustava poticaja menadžerima, ali, što je vrlo važno, ni činjenicu da postoji značajna umreženost u bankarskoj industriji, među državama, pa i u gospodarskom sustavu uopće”, rekao je na predavanju koje je održao u povodu 15. obljetnice osnivanja Hrvatske udruge banaka.
“Ta umreženost ima pozitivne i negativne efekte. Stoga smo pokušali poboljšati tehnike stres-testa, pogotovo u području umreženosti i efekta koji na financijske institucije može imati činjenica da se nalaze u isprepletenoj mreži poslovnih odnosa”.
Svjestan je, kaže, da je sistemski rizik nemoguće sasvim precizno izmjeriti, ali moguće ga je prilično kvalitetno procijeniti.
“Sistemski rizik može biti obuzdan”, rekao je Battiston predstavljajući DebtRank, algoritam koji je izumio s kolegama, a koji mjeri sistemski rizik ne samo pojedinih tvrtki, nego i njihovu izloženost zbog mogućeg šoka u njihovoj mreži.
Upravo je postavljanje institucija u zajedničku mrežu Battistonov najvažniji doprinos proučavanju stabilnosti financijskog sustava, koji je 2008. bio na rubu propasti i čije posljedice i danas osjećamo.
“Mreže dugovanja važne su kao i visina dugova, pa ako ih ne uzimate u obzir, otvara se mogućnost sistemskog rizika”, pojasnio je Battiston, napominjući da je za to ipak potrebna golema količina podataka.
Algoritmi koji nam mijenjaju život
Prošlo je dvije godine otkako je ovaj 42-godišnji fizičar iz Venecije, poznat po istraživačkim radovima na području ekonomije i zaposlen kao šef katedre za sistemski dizajn u Švicarskom saveznom institutu za tehnologiju (Die Eidgenössische Technische Hochschule Zürich, ETH), shvatio da poslovanje banke nije jedini kriterij po kojem može biti ugrožena. Mnogo ovisi i o tome s kim posluje i kakav je njen položaj u široj mreži tvrtki.
Stoga je s kolegama izumio DebtRank, algoritam koji otkriva koliki sistemski rizik predstavlja jedan čvor u poslovnoj mreži za cijeli sustav te kako rizik sustava utječe na jedan čvor. Taj je algoritam pomogao regulatorima da izbjegnu ograničenja standardnog stres-testiranja, pa ga danas koristi ECB, a usvaja ga i američki Fed.
Fascinantno je koliko je DebtRank srodan još jednom algoritmu koji nam je promijenio život. Naime, slična matematička formula koju su izmislili Larry Page i Sergey Brin pretvorila je Google u jednu od vodećih tehnoloških kompanija svijeta. Pageov i Brinov algoritam, nazvan PageRank, mjeri “važnost” internetskih stranica ovisno o ključnim riječima koje korisnik upiše. Radi na načelu da internetske stranice na neki način “glasaju”, odnosno da dodaju važnosti drugih stranica tako što dijele njihove poveznice. Najvažnije su one, shvatili su Page i Brin, koje imaju poveznice na mnoge druge stranice, pogotovo one koje i same imaju mnoštvo poveznica.
Zvuči li vam ova definicija kao začarani krug, upravu ste. To je zaista prilično zatvoren krug koji sam sebe pojačava.
Ono što je Pagea i Brina izdvojilo od onih koji su pokušali postići takve rezultate svojim tražilicama, bila je primjena matematike. Bili su vizionari. Logika iza internetske tražilice Google također odlično preslikava stvarnost u kojoj žive umrežene financijske institucije.
Stefano Battiston i njegov tim s ETH-a ugledali su se upravo na njih dvojicu kada su napravili DebtRank, jedno od najvažnijih oruđa koje danas na raspolaganju imaju bankari da se zaštite od sistemskog rizika.
Kakve veze ima internetska tražilica sa specijaliziranim bankarskim alatom za traženje potencijalnih problema u financijskim mrežama? Zapravo, prilično mnogo.
Sistemski rizik iz kojeg se izrodila kriza sekundarnih hipotekarnih kredita u SAD-u, a potom i svjetska kriza, u svojoj je osnovi kružna mreža, kao i mreža internetskih stranica koje vezanjem jedna na drugu odlučuju koja je važniji čvor.
Takvu je krizu bilo nemoguće prepoznati zasebnim analizama svake banke, uvažavajući samo činjenice tko ima najviše imovine, najveći portfelj ili najviše rizičnih zajmova.
Battiston je otkrio da je ključno koliko poveznica pojedina banka u mreži ima s financijskim i drugim institucijama, koliko su snažne te veze i pod kolikim su rizikom te povezane institucije. Te su institucije svojim umrežavanjem ovisne o drugima.
Kada je sve to uzeo u obzir i rudimentarno povezao dostupne podatke, shvatio je da bi pomoću algoritma mogao izmjeriti ukupnu ekonomsku vrijednost koja bi bila izgubljena kada banka postane poljuljana ili ode u stečaj. Posebnost je tog algoritma da simulira prenošenje šoka kroz mrežu financijskih institucija koje imaju veze s tom bankom i procjenjuje vjerojatnost raznih posljedica koje će uslijediti – hoće li se sve zaustaviti na jednom bankrotu ili će se on lančano prenijeti kroz mrežu povezanih banaka i tvrtki te započeti krizu većih razmjera. Banke povezane s više banaka koje imaju viši DebtRank rizik i same bi, prirodno, bile rizičnije.
Battiston je svjestan da kvaliteta analize putem DebtRanka dodatno naglašava koliko naš nadzor financijskog sustava zapravo snažno ovisi o dostupnosti podataka regulatoru. Naime, većina podataka koji su nužni za računanje DebtRanka naprosto nisu javno dostupni, ali mogu biti dostupni središnjim bankarima.
Kada bi banke i ostale financijske institucije bile zakonski obvezne objaviti baš svu imovinu i dugove središnjim bakama, one bi mogle imati stvaran i točan pristup podacima u stvarnom vremenu, pa bi se točno znalo koliko koja banka predstavlja rizik za cijeli financijski sustav.
Uz takvu transparentnost, uspjeh u bankarskom poslu sveo bi se na utrku u uspješnoj procjeni rizičnosti plasmana, a ne na financijske makinacije koje su dovele do krize.
“Ako se unese dovoljno podataka, moguće je točno uočiti koji su čvorovi u mreži kritični u kojem trenutku te spriječiti širenje krize i gubitaka preko cijele mreže. U budućnosti, DebtRank mogao bi postati jednostavna aplikacija, obični widget na mobitelu, s pomoću kojeg će centralni bankari u svakom trenu imati realan uvid u stanje financijskog sustava koji nadziru”, rekao je Battiston.
Ali, Battiston je svjestan da će im za to trebati golema količina podataka.
Što nam govori DebtRank
Za demonstraciju koncepta, Stefano Battiston, Michelangelo Puliga, Rahul Kaushik, Paolo Tasca i Guido Caldarelli prikupili su podatke o otprije poznatoj mreži ulaganja investicijskih fondova rizičnog kapitala i povezali su sve uključene institucije. Krenuli su od jednostavne premise: ako banka A posjeduje dionice banke B, njih su dvije povezane. Takva jednostavna mreža, naravno, predstavljala je samo mali dio veza koje stvaraju derivati i drugi ulagački instrumenti. Ipak, pokazala se korisnom za demonstraciju što bi se moglo postići s potpunijim podacima. Otkriveno je nekoliko iznenađujućih činjenica.
Recimo, na vrhuncu krize u studenom 2008. DebtRank 20-ak najvećih banaka pokazao je da sama veličina banke nije toliko važna za njenu stabilnost, koliko su stručnjaci tada mislili. Financijske ustanove poput Barclaysa, Bank of America Corpa, JPMorgan Chasea, Royal Bank of Scotland Groupa predstavljale su veći sistemski rizik od Citigroupa i Deut-sche Banka iako su bile znatno manje po ukupnoj imovini. Wells Fargo isticao se još više – predstavljao je jednak sistemski rizik kao i Citigroup, iako je posjedovao samo četvrtinu njegove imovine.
DebtRank nedavno je prvi put primijenjen i u Hrvatskoj. Pioniri uvođenja ovog algoritma su ljudi iz multidisciplinarnog tima think tanka Hrvatske udruge banaka, koji su pod vodstvom Suzane Košćak izradili kompleksno istraživanje o mreži dužnika i vjerovnika povezanih predstečajnim nagodbama, čiji će konačni rezultati uskoro biti objavljeni.
Fizičar koji unosi revoluciju u ekonomska istraživanja
Stefano Battiston (42) talijanski je fizičar iz Venecije poznat po istraživačkim radovima na području ekonomije. Vodi katedru za sistemski dizajn na ciriškom ETH-u. Najveći dio njegovih ekonomskih istraživanja ima korijene u fizici, a uža mu je specijalnost primjena pristupa složenih mreža na empirijske analize velikih ekonomskih mreža te modeliranje njihove dinamike. Njegovi radovi na području fizike i ekonomije ostavili su traga na obama poljima, pokrivajući i proučavajući problematiku korporativnog nadzora, inovativnosti, donošenja odluka i financijskih rizika.
Posljednjih je godina interes preusmjerio na rizike “bankovne zaraze”, lančane stečajeve i financijske pogibelji, gdje kombinira poznavanje statističkih mehanizama mreža s analizom ekonomskih poticaja. Trenutačno je uključen u koordiniranje Europskog projekta FOC (Forecasting Financial Crises), koji je usmjeren na predviđanje strukturalnih nestabilnosti globalnih financijskih mreža. Također, vodi i švicarski istraživački projekt o utjecaju derivata OTC na sistemski rizik. Sporedni cilj njegovih istraživanja doveo je i do zanimljivih primjena računalne znanosti na polju algoritama povjerenja, koji su primjenu našli na društvenim mrežama.
Široj je javnosti Battiston najpoznatiji po radu u kojem je s kolegicom Stefanijom Vitali i kolegom Jamesom Glattfelderom u “mrežu” posložio međunarodne tvrtke. Svi su mediji brujali o otkriću da 147 internacionalnih kompanija kroz složenu mrežu vlasničkih odnosa “vlada svjetskim gospodarstvom”. Iako je to istraživanje postalo popularno među teoretičarima zavjere, Battiston te odnose pripisuje jednostavnim tržišnim mehanizmima, a ne “uroti”.
“Nigdje u istraživanju nema govora o povezanosti interesa tih tvrtki ili prethodno smišljenom planu kontrole tržišta. Riječ je o jednostavnim tržišnim procesima”, pojasnio je on kasnije, ali malo je tko želio čuti takvo objašnjenje.
