Profesor Vahidin Preljević za “Avaz”: Probosanski političari bi trebalo da se zamisle nad činjenicom da se ništa ne pitaju
Ocjenjuje da je Šmitova zaostavština, usprkos ponekoj dobroj odluci, uglavnom negativna
Šmitova ostavka je očekivana nakon ogromnog pritiska američke administracije, u pozadini njegove odluke vjerovatno su i neslaganja u vezi s državnom imovinom, a možda je to dio prošlogodišnjeg “paket-aranžmana američke administracije s Dodikom”, kazao je za “Avaz” profesor Filozofskog fakulteta UNSA, Vahidin Preljević. On smatra da je ironija u tome što je Šmit u prvim godinama mandata bio najviše instrument upravo američke politike koja ga se sad brutalno rješava.
– Evropljani, koji su onomad potpuno prepustili Šmita SAD-u, kad su prešutno ili glasno odobravali sramne prohadezeovske intervencije u izborni zakon u izbornoj noći i suspenziju ustava, sad se, sve i da hoće, ne mogu previše buniti. Ipak je sve ovo prvenstveno poraz i novo poniženje evropske politike na Balkanu, koja može donekle spasiti obraz jedino time što će presudno utjecati na izbor Šmitovog nasljednika – kaže Preljević.
Ocjenjuje da je Šmitova zaostavština, usprkos ponekoj dobroj odluci, uglavnom negativna, prvenstveno zbog sistemskog produbljivanja etnokratije nauštrb principa građanske demokratije i generalne degradacije političke kulture. Preljević naglašava da bh. političari konačno moraju shvatiti da odluke moraju donositi sami, preuzimajući i odgovornost za njih, a ne neprestano delegirati moć strancima, ambasadama ili OHR-u.
– To ne znači da nam ne treba OHR, on mora ostati, ali uistinu samo kao krajnja instanca koja će arbitrirati u nerješivim krupnim pitanjima, ili u slučaju ugrožavanja Dejtonskog sporazuma, ali ne i kao generator političkih procesa. Za njih se moraju brinuti domaći akteri. Probosanski političari, za razliku od političkog Zagreba, nisu imali nikakvu ulogu ni u izboru Šmita, niti je imaju, za razliku od političke Banja Luke, u njegovom odlasku. Ono što treba da brine je da vjerovatno neće imati nikakvu ulogu ni u određivanju nasljednika. Možda bi trebalo da se zamisle nad činjenicom da se ništa ne pitaju – ističe profesor Preljević.
avaz
