Jedanaestog maja ove godine počinje Sedmica mentalnog zdravlja a u skladu s tim je bitno iskomunicirati bitnost ženskog mentalnog zdravlja, kao i tabu tema koje dolaze s navedenim kontekstom. Takve teme se najčešće prešućuju u razgovorima te vrlo lako postaju začarani krug neinformisanosti i stigme. Jedan od najvećih tabua je pitanje abortusa, postupak u kojem se na medicinski način događa uklanjanje embrija ili fetusa iz maternice. Pitanje abortusa je kompleksno na etičke i pravne načine, a u pitanju su prava žena na njihovu autonomiju nad vlastitim tijelom. Mentalno zdravlje žena mora zauzeti centralno mjesto u diskusiji o reproduktivnim pravima. Trudnoća, posebno kada je neplanirana, često predstavlja emocionalni i psihološki stres, dok odluka o ishodu može biti praćena osjećajem nesigurnosti i straha.
Piše: Hana Tiro
Reproduktivno pravo
Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće regulira pravo na abortus a napisan je i objavljen u sklopu Sl. list SRBIH br. 29/1977 kao dio zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ovaj zakon se danas implementira na području Federacije Bosne i Hercegovine kao i Brčko Distrikta. Zakon propisuje da se radi zaštite zdravlja i prava na slobodno odlučivanje o rađanju, ženama i muškarcima obezbjeđuju stručni savjeti i podrška kroz zdravstvene i druge nadležne organizacije. Trudnoća starija od 20 sedmica, na osnovu člana 8, ona se ne može odobriti. Protiv odbijanja zahtjeva može se izjaviti prigovor drugostepenoj komisiji, čija je odluka konačna i donosi se uz prioritet zaštite zdravlja trudnice. Za maloljetne trudnice i trudnice lišene poslovne sposobnosti zahtjev za abortus podnosi roditelj, odnosno staratelj ili organ starateljstva. Izuzetno, maloljetna trudnica starija od 16 godina može i sama da podnese zahjev za prekid trudnoće ako ostvaruje sredstva za život po osnovu rada, o čemu je dužna da doprinese odgovarajući dokaz. Prekid trudnoće kod maloljetne trudnice starije od 14 godina ne može se izvršiti bez njene saglasnosti. Zakon se može naći u punoj formi na stranici Federalne uprave za inspekcijske poslove.
Republika Srpska je revidirala navedeni zakon preuzet iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i uvela ga je kao Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće, 2008. godine. Zakon je sličan prethodnom, a dodaje kako se ljekaru priznaje pravo priziva savjesti, osim u hitnim slučajevima kada je ugrožen život ili zdravlje žene. Abortus nakon desete nedjelje dopušten je izuzetno, na osnovu medicinskih, krivičnopravnih ili psihosocijalnih indikacija. Zakon možete pronaći na web siteu Narodne skupštine Republike Srpske.
Iskustva žena u Bosni i Hercegovini
Kako je navedeno u rezultatima istraživanja Sarajevskog Otvorenog Centra koji govori o praksi abortusa u Bosni i Hercegovini, prekid trudnoće u BiH se i dalje obavlja, uglavnom u skladu sa zakonom, uprkos brojnim poteškoćama. Zabrinjava činjenica da se ovo pravo u praksi često ograničava od strane zdravstvenih radnika tako i kroz odluke i politike vlasti. Zbog toga dolazi do nejednakog pristupa zdravstvenim uslugama u različitim dijelovima zemlje. Žene su često izložene osudi i stigmatizaciji, a jedna od žena je navela: “Živcira me što se u javnom govoru protivnici abortusa prema abortiranju odnose kao da je u pitanju neki banalni hir žene, neka jednostavna procedura (jednostavnija nego odlazak zubaru), što fantaziraju da se žene brzo i jednostavno odluče da abortiraju. Čak i kada žena jednostavno ne želi drugo dete, što je bio moj slučaj, sama procedura je stresna i bolna i odluka nikad nije laka.’’
Na forumu Ringeraja.ba koja je stranica za anonimnu diskusiju za majke i žene koje planiraju biti majke, otvorena je tema o abortusu ‘Da li abortirati ili ne?’. Korisnica dijeli da je u petoj sedmici trudnoće, iako su ona i partner mladi, još studiraju i žive pod kirijom, pa je u dilemi i uplašena. Odgovor nudi na desetine korisnica, a jedna korisnica navodi da je njoj bilo najbitnije da se beba rodi živa i zdrava i da su finansije manje važne od ljubavi koju beba donosi. Druge korisnice navode da razumiju dilemu jer se mogu zamisliti u sličnoj situaciji, a pretežno savjetuju da ne ide na abortus. Neki odgovori spominju odluku u dogovoru s partnerom i naglašavaju da niko drugi ne može odlučiti umjesto njih uz stav da će ih zajednica podržati kakvu god odluku donesu, te neki navode svoja teška iskustva abortusa koji se morao dogoditi jer je život bio ugrožen.
Pretraživajući druge forume, nisam mogla naći opise procesa abortusa u Bosni i Hercegovini, te je jedino moguće pronaći priručnike o osnovnim liječničkim tretmanima. Na nekoliko hrvatskih i srpskih foruma se može naći medicinski pristup opisu abortusa, ali i dalje se ne spominje emotivna dimenzija abortusa iz prve ruke. Blog objava nema nikako. U bibliotekama ili online se ne može se pronaći opisano iskustvo u formi knjige ili priče, osim medicinskih udžbenika.
Mentalno zdravlje
Reproduktivna prava predstavljaju jedan od ključnih segmenata savremenih ljudskih prava jer se direktno tiču autonomije tijela. Nakon abortusa, svaka žena može doživjeti oporavak drugačije, ali za mnoge ono nosi kombinaciju fizičkih i emocionalnih promjena koje mogu biti zahtjevne. Tijelo prolazi kroz proces oporavka koji može uključivati krvarenje, grčeve u maternici, umor i promjene u hormonalnom balansu.
Kako navodi Medical News Today, svaki gubitak trudnoće dovodi do prekida hormonskog ciklusa. Negativni osjećaji koji se javljaju nakon planiranog prekida trudnoće mogu barem djelimično biti posljedica hormonalnih promjena, sličnih onima koje se javljaju nakon neplaniranog gubitka trudnoće. Uobičajeni negativni osjećaji uključuju krivicu, ljutnju, stid, kajanje ili žaljenje, gubitak samopoštovanja ili samopouzdanja, osjećaj izolacije i usamljenosti. Religijska uvjerenja, problemi u odnosima i društvena stigma također mogu otežati suočavanje, posebno ako to znači da osoba nema s kim razgovarati o onome što se dogodilo. Međutim, ako postoje dodatni faktori, poput osjećaja izolacije ili prethodne historije problema s mentalnim zdravljem, može postojati veća vjerovatnoća razvoja depresije. Neophodno je osigurati adekvatnu psihološku podršku koja ne podrazumijeva samo kriznu intervenciju, već i kontinuirano savjetovanje dostupno prije i nakon donošenja odluke. Takav pristup može doprinijeti smanjenju osjećaja izolacije i omogućiti informisano i stabilnije donošenje odluka.
Možemo zaključiti kako postoji potreba za jasnom analizom zakona koji upućuje na ljekarske odluke naspram trudnica, staratelja i maloljetnih lica, za kontinuiranom i sistematičnom podrškom od strane organizacija, kao i za aktivnim informisanjem javnosti o uticaju prekida trudnoće na mentalno zdravlje žene.
tačno.net
