Kultura

Podmilačje i Jajce: Čudesna priča o najstarijem svetištu u Bosni i Hercegovini

Tisuće vjernika svake se godine okupi u Podmilačju, nadomak Jajca, u svetištu Svetoga Ive Krstitelja. Ovo je svetište jedno od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Datira iz 15. stoljeća kada je, vjeruje se, i sagrađena stara crkvica u gotičkom stilu. Ona je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje 1463. godine, ali i pad Jajca 1528. godine.

Kada su tijekom Bečkog rata koji je trajao od 1683. do 1699. godine ostali nerazrušen samo franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu opstala je i ona, prenosi radio-busovaca.eu.

Prvi spomen Podmilačja 1461.

Podmilačje se prvi put spominje 1461. godine u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koja se čuvala u Fojničkoj kronici iz 17. stoljeća. U njoj se kaže kako kralj:

‘mnogopoštovanomu, virnom slugi stricu knezu Radovoju za njegova virna, i prava posluženja koja posluži kruni kraljevstva našemu; najprije Gospodinu, i roditelju našemu, dobrga spomenutja Gospodinu kralju Tomašu, i meni Gospodinu kralju Stipanu…‘, te mu daje ‘u Luci (Dnoluci) grad Komotin, i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Čurničku, i Daljevac do Seoca, Cvitkovića, i Podmilačje selo sobi strane Vrbasa sva ta sela š njihovim pravim međami i kotari, i u Jajcu, i u Jezeru kuće njegove, mline, vrtle, i vinograde.’

Od izgradnje do danas crkva Svetog Ive bila je uvijek zborište zajedništva ne samo bosanskih katolika nego i pravoslavaca i muslimana. Taj duh otvorenosti u vjeri i nadi plod je stoljetnog djelovanja i visokog osjećaja za ljudske i narodne potrebe, ali i visokog osjećaja za vrednote Božjeg kraljevstva, piše HMS.

U ožujku 1993. godine srpska vojska do temelja je razorila svetište Svetog Ive u Podmilačju. To se dogodilo 1. ožujka u 6 sati navečer. Mještani svjedoče da se začula snažna eksplozija prilikom koje je srušena velika crkva Sv. Ive, a u njezinu sklopu i ona stara iz srednjeg vijeka. Sve što je tada spašeno bio je čudotvorni kip Svetoga Ivana Krstitelja.

FOTO: radio-busovaca-eu

Svetkovina svetog Ive slavljena i u progonstvu

Svetkovina Sv. Ive slavljena je i u progonstvu, 1993. godine u Cerniku kod Gradiške, 1994. godine u Podhumu kod Livna, Zagrebu i Trogiru, a 1995. godine u Novoj Biloj. Nakon proteklog rata ova zavjetna crkva u cijelosti je rekonstruirana. U međuvremenu je izgrađena i nova crkva s vanjskim oltarom i župnom kućom.

Prvo je srušenu crkvu zamijenio donirani šator, a potom je izgrađena drvena baraka za molitveni prostor ispod ceste i brvnara za stambeni prostor iznad ceste. Povratkom sve većeg broja župljana počinje izgradnja zavjetne crkvice Svetog Ive u onom obliku kakva je bila u vrijeme njezine izgradnje prije više stotina godina, čime je službeno počela obnova svetišta u Podmilačju. Postrojbe HVO-a, na molbu podmilačkih franjevaca, probile su put uz brdo Grabež iznad svetišta, uz koji su postavljeni drveni križevi za četrnaest postaja od zavjetne kapelice do na vrh Grabeža, gdje se nalazi improvizirani oltar. Ovdje se pobožnost Puta križa obavlja na uočnicu blagdana Sv. Ive, 23. lipnja i na Cvjetni petak.

Podmilačko svetište nadaleko je poznato kao pokorničko i zavjetno mjesto. O tome svjedoče i mnogi zapisi iz prošlosti, posebno oni koji se odnose na mise za bolesnike, koje slave na uočnicu na dan Sv. Ive 24. lipnja i na kojima uz katolike sudjeluju i pripadnici drugih vjera, što je još jedna posebnost ovog svetišta. Uoči samog Ivandana ovdje se skupljaju deseci tisuća vjernika, piše HMS.

Nakon što je dobivena suglasnost Vrhbosanskog ordinarijata počinje se sa izgradnjom nove velike crkve u Podmilačju. S iskopima se započelo u ožujku 2004. godine. Iako izgradnja nove crkve još nije završena ona se gradi tako da je locirana u stijeni na sjevernoj strani doline i zajedno sa starom crkvicom čini široki svečani portal kroz koji se ulazi u dolinu Sv. Ivana.

Čudotvorno svetište

Od 1959. do 1973. godine zabilježena su u Kronici podmilačke župe 42 slučaja ozdravljenja. Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici. Neki nepoznati očevidac piše 1896. godine da je hodočasnika u Podmilačju bilo 7.000 do 8.000. Deset godina poslije dopisnik je izvijestio kako se na blagdan Sv. Ive zgrne ‘u Podmilačje 8.000 – 10.000 ljudi osim iz Bosne i Hercegovine, također iz Hrvatske, Slavonije, Srbije, iz same Turske te dodaje da je na ‘svim željezničkim postajama bila tolika navala svijeta da su i teretne vagone morali prikopčavati i puniti hodočasnicima. Svakakvih se može vidjeti ljudi i nošnja‘ Na dalje tvrdi ‘Jedan mi željeznički činovnik kaza, da je jutros razgovarao s nekim Turčinom , koji je čak iz Carigrada amo došao, i to bosonog iz poštovanja prema Sv. Ivi’.

Poslije rata pa sve do 1959. godine nije vođena evidencija o proslavi sv. Ive u Podmilačju. Od tada pa dalje imamo dosta pouzdane podatke, koji pokazuju da broj hodočasnika sve više raste. Godine 1959. došli su brojni hodočasnici iz svih krajeva, 1960-ih bilo ih je 14.000 – 15.000. Godine 1968. već oko 50.000. Tijekom sljedećih deset godina broj hodočasnika kreće se od 50.000 do 60.000..  godine 1974. evidentirano je oko 100.000 hodočasnika.

Vrelo Mrtvalj

Uz svetište u Podmilačju vežu se različiti oblici pučke pobožnosti, ali i hodočasnička praksa izrasla iz naroda. Toj praksi pripada i umivanje na vrelu Mrtvalj, koje se u narodu zove izvor Sv. Ive, a koje se smatra ljekovitim i čudotvornim. Danas sve više hodočasnici, a i domaći uzimaju vodu kao blagoslovljenu i nose u bocama svojim obiteljima i bolesnicima.

Proslava Sv. Ive u Podmilačju 2025

U utorak, 24. lipnja svečano je proslavljen patron župe i svetišta Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, jednog od najstarijih i najvećih hodočasničkih i zavjetničkih mjesta u BiH, piše nedjelja.ba.

Misno slavlje uz koncelebraciju 30-ak svećenika predvodio je provincijalni ministar Franjevačke kustodije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko.

Na početku sv. mise nazočne je pozdravio župnik fra Filip Karadža koji je podsjetio kako je Podmilačje mjesto jubilejskog oprosta u ovoj Svetoj godini. Potaknuo je vjerni puk da uskladi životnu biologiju s Ivanovom teologijom, odnosno da svoj život kreiraju zajedno s Bogočovjekom Isusom Kristom koji jedini može donijeti mir u cijelosti i dati istinski mir životu. Posebice je izrazio bliskost s bolesnicima, starcima, nemoćnim, marginaliziranim, ali i svima bez obzira na njihov stalež i osobno uvjerenje.

Biti u istini

U prigodnoj propovijedi fra Tomislav je progovorio o životu Sv. Ive koji vjernicima daje primjer kako nasljedovati Gospodina te čovjeku pokazuje kako samo onaj koji je dodirnuo Boga, može dodirivati druge na Božji način.

„Prva stvar koju nas uči Sv. Ivo je da je znao istinu o sebi – znao je da nije Krist. To je velika stvar. Prvo moramo znati tko nismo, a onda tko jesmo. Ivan je znao svoje mjesto, a to je jako lijepo kod ljudi koji znaju svoje mjesto i poslanje u životu. Naći svoje mjesto je velika stvar. Kako znamo da neki ljudi nisu našli svoje mjesto? Oni žele biti na svim mjestima, žele biti sve. A, kako je lijepo kad ljudi znaju svoje mjesto, te drugima daju mjesto i prave za druge mjesta“, objasnio je fra Tomislav pozivajući vjernike neka promisle je li im srce čisto, a to će saznati tako što će razmišljati daju li drugima mjesta, odnosno osjećaju li sreću kad je njihov bližnji sretan. “To znači imati čisto srce. Vjerujem da je to kriterij za nebo – jesi li imao mjesta za druge, osjećaju li se ljudi u tvojoj blizini kao da imaju mjesto“, kazao je propovjednik.

Nadalje je rastumačio kako se na primjeru Sv. Ive može naučiti kako biti u istini jer, „da bih upoznao Boga, trebam biti u istini“. „Isus nije imao problema s bludnicima, javnim grešnicima ni s carinicima. Najviše problema je imao s ljudima koji su bili neiskreni, neistiniti. Treba znati svoju istinu, a moja istina je da ne mogu sam. To je bio problem s farizejima i licemjerima“, posvijestio je fra Tomislav istaknuvši kako je taština prepreka u duhovnom životu.

Prisutnost i originalnost

Kao treću pouku koju vjernici mogu izvući iz života Sv. Ivana je prisutnost. „Kažu da đavao ne vreba uvijek odmah kako bi počinio grijeh, nego da te onemogući da činiš dobro. A kako će te onemogućiti – da nisi tu, nisi prisutan. Neki ljudi su zarobljeni u prošlosti i stalno razmišljaju o događajima iz prošlosti. Ne zaboravimo da mi za sreću imamo ovaj trenutak. Možemo sada biti sretni, ali moramo biti prisutni. Mnogi ljudi ne mogu oprostiti sebi, ali to nije poniznost, to je oholost. Najveća snaga je vjerovati da ti je Bog oprostio, pa oprosti i ti sebi“, pozvao je fra Tomislav.

Na kraju je progovorio i o originalnost, odnosno hrabrosti biti ono što jesi. „Mi imamo potrebu ljude staviti u kalupe, djecu zarobiti svojim ambicijama, a to je pogrešno. Treba ljudima pokazati kako biti originalan, otvoriti im put“, kazao je propovjednik potaknuvši „neka nam Sv. Ivo da hrabrosti da vršimo ono poslanje na koje nas je Bog pozvao“.

Misno slavlje, kao i svake godine okupilo je brojne hodočasnike iz cijele Bosne i Hercegovine, a uživo ga je prenosila Radiotelevizija Herceg-Bosne.

***

 

Svetište Sv. Ive Krstitelja – Podmilačje   

Proštenište svetoga Ive u Podmilačju jedno je od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Prvi tragovi spomena Podmilačja su iz predturskoga doba, točnije 1461. godine. Tada je vjerojatno sagrađena i stara crkvica svetoga Ive Krstitelja. Bila je to mala srednjovjekovna crkva koja je imala sve elemente srednjovjekovnih sakralnih građevina: lađu, svetište, sakristiju i toranj. Bila je dugačka 15,85, a široka 8,50 m bez sakristije. Lađu, koja je bila u obliku izduženog pravokutnika, zatvarali su zidovi debljine oko jednoga metra. Svjetlo je ulazilo u crkvu kroz bočne gotičke prozore. Pročelje, na kojem su bila vrata široka 123 cm, imalo je bogato profiliran portal. U sredini svetišta presvođena lukom raspona 6,35 m nalazio se zavjetni oltar. Toranj s križem bio je visok 37 metara. Crkva je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje 1463. i pad Jajca 1528. Ostala je čak i nakon Bečkoga rata 1683. – 1699., kada su u cijeloj Bosni ostali nerazrušeni samo franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. Gradeći novu, veću crkvu 1910. godine srušeno je pročelje i toranj stare crkve kako bi se mogla ugraditi kao pobočna kapelica u novu crkvu. Nažalost, zavjetna crkva i svetište sv. Ive u Podmilačju minirani su i do temelja porušeni tijekom srpske okupacije od 31. listopada 1993. do 13. rujna 1995., kada je ovo područje oslobodila hrvatska vojska (HV i HVO).

Uz staru podmilačku crkvicu vezane su mnoge pučke predaje i legende. U Šematizmu Bosne Srebrene za godinu 1864. zabilježeno je kako je crkva „prešla“ iz sela Pšenika u Podmilačje (in loco Pod-Milačje!) koje se nalazi na drugoj obali Vrbasa. I Imenik klera i župa u Bosni i Hercegovini za godinu 1885. donosi ovu predaju: „Tu se nalazi crkva sv. Ivana Krstitelja, u Bosni najstarija, o kojoj kako u katolikah tako i u nekatolikah postoji postojana predaja, koja svjedoči, ada se je iz sela Pšenika sa lieve strane Vrbasa na desnu sama od sebe čudesnim načinom preselila. Zato na Ivanje hrli na hiljade ljudi onamo sa svih strana Bosne ne samo katolika nego i muhamedanaca i hrišćana.“ Ova predaja ušla je i u latinske spise velikoga crkvenog povjesničara Theinera pod naslovom „O čudesnom prijelazu crkve sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje“. Predaja ukazuje na svetost i čudotvornost mjesta te na dugu tradiciju svetišta. Fra Antun Knežević godine 1884. zabilježio je: „Crkva je na najvišem glasu i kao čudotvorna priznata, i proglašena od cielog pučanstva bosanskoga brez razlike vjere. Osobito na Ivan tude se kupe Turci i Turkinje: Kristjani i Kristjanke u tolikom mnoštvu, kako nigdje u Bosni. Sviet struže kamenje crkveno, i nosi ga za liek. Svaka daščica, svaki kamenčić poštuje se kao kakav sveti ostatak.

svetiste_sv._ive_podmilacje_1.jpg

Nova župska crkva sagrađena je 1910. – 1912. godine. U njoj je kao pobočna kapela ugrađena jedina sačuvana franjevačka crkva iz srednjega vijeka. Stara crkva iz 15. stoljeća obnavljala se 1705. godine, potom sredinom 18. stoljeća te 1822. i 1872. godine. Crkva se obnavljala i šezdesetih godina 20. stoljeća.

Iznimno vrijedna crkva preživjela je turska vremena i osmanlijsku vladavinu, ali ne i srpsku okupaciju tijekom rata 1991. – 1995., iako je srpski general Talić dao riječ banjolučkom biskupu Komarici da će zapovjediti da se svetište očuva. Uistinu, svetište je bilo čuvano dok su ga srpske snage rabile kao skladište za streljivo, ali kad im više nije trebalo, l. ožujka 1993. pripadnici srpskih snaga miniranjem su srušili svetište i sve okolne objekte, teren raščistili, a građevni materijal odgurali u rijeku Vrbas. Prije negoli su to učinili, iz svetišta su odnijeli sve vrijednosti. Vanjski oltar i sjenicu za kip sv. Ive uništili su. Pomalo je čudesno to što su kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Evanđelista ostali potpuno neoštećeni unatoč težini razaranja svetišta. Naime, srpske paravojne snage okupirale su Jajce 29. listopada 1992. i tako je ostalo sve do 13. rujna 1995., kada je Hrvatska vojska oslobodila grad. U gradu su zatekli pustoš, jednako kao i u svetištu sv. Ive u Podmilačju. Svetište sv. Ive bilo je potpuno srušeno, a teren gdje se nalazilo poravnat je. Također je u potpunosti uništena i župska kuća.

Svetište svetoga Ive čuveno je po brojnim čudesnim ozdravljenjima bolesnih u duši ili tijelu. Krajem dvadesetoga stoljeća neki pisci pridaju svetištu i epitet „bosanski Lourdes“. Ali, to se više može odnositi na fenomen Međugorja po broju hodočasnika i svim događanjima vezanim uz to mjesto. Do pojave fenomena Međugorja (1981.) Podmilačje je po broju hodočasnika bilo najposjećenije hodočasničko mjesto u Bosni i Hercegovini. U njemu su zabilježeni mnogi slučajevi čudesnog ozdravljenja. U kronici župe od 1959. do 1973. zabilježena su 42 slučaja ozdravljenja. Mnoga ozdravljenja, o kojima narod govori, nisu zabilježena.

svetiste_sv._ive_podmilacje_2.jpg

Kod vjernika se najviše uvriježilo mišljenje da se u Podmilačju „izgone đavli“ iz opsjednutih egzorcizmom. Svakako da je bilo i egzorcizama, ali zgodno je zapisao fra Josip Markušić, ne ulazeći u raspravu radi li se uistinu o izganjanju zloduha: „Kod sv. Ive u Podmilačju se neispovjeđeni ispovijedaju, otpadnici obraćaju, mlaki se jačaju i vraćaju kršćanskoj svijesti. Događaju se obraćenja i milosno Božje djelovanje…“

Kronike bilježe da je osamdesetih godina i pred posljednji rat u svetište hodočastilo o Svetom Ivi do sto tisuća vjernika. Posljednjih godina trećeg tisućljeća ponovno se povećava broj hodočasnika. Tih dana hodočasnicima je na raspolaganju za ispovijed više od šezdeset svećenika.Kako je u ratu porušeno svetište i sve ostalo sravnjeno sa zemljom, nakon rata za potrebe vjernika služila je drvena baraka. Na Svetog Ivu 1998. održano je tradicionalno hodočašće u Podmilačje, i to pokraj razrušenog svetišta. Misno slavlje predvodio je nadbiskup Vinko Puljić. Toga dana blagoslovljena je povelja za gradnju novoga svetišta Jubilarne 2000. godine podignuta je crkva sv. Ive istog oblika kao stara.

Projekt za novu crkvu i svetište svetog Ive u Podmilačju izradio je 2003. godine slovenski arhitekt Marko Mušič. Dio radova na izgradnji svetišta dovršen je. Sredinom mjeseca svibnja 2014., zbog obilnih kiša i nedovoljno kvalitetno izvedenih radova, u kriptu crkve gdje se slavi sv. misa prodrla je voda i potopila prostoriju. Još uvijek se pokušava pronaći najbolje rješenje za nastavak gradnje.

svetiste_sv._ive_podmilacje_3.jpg

Kontakt:

SVETIŠTE SV. IVANA KRSTITELJA – PODMILAČJE

Podmilačje b.b., 70101 JAJCE

tel: 030/645 044, fax. 030/645 040

zupapodmilacje@gmail.com www.zupa-podmilacje.com

fra Filip Karadža, upravitelj Svetišta

bosnasrebrena.ba

 

Show More

Related Articles

Back to top button