FILOZOFIJA
Čemu nas uči Fedon, tj. Platon, tj. Sokrat, kamen temeljac i međaš evropske filozofije?
Fedon se zbiva u radikalnom trenutku čovjekovog bitka, pred njegovom smrću. Živi organizmi toliko vole život, da čine sve što mogu da smrt zaborave i negiraju. „Sva se bića boje opasnosti, život je svakome drag”, veli Buda. Neki tu činjenicu koriste kao dokaz da je duša besmrtna. Smrt kao činjenica i strah, zbunjenost, neizrecivo i neobjašnjivo pred istom. Naravno, savremena racionalističko-cinična filozofija i nauka, kao sluge kapitala i moći, nazivaju Platona mitološkim piscem.
Šta, dakle, veli Fedon? Fedon kaže da je duša besmrtna, tj. mi smo besmrtni. Mi, Jastvo, smješteni smo u tijelu, slično kao, primjera radi, vozač u automobilu. Tijelo koje nastanjujemo dobili smo zahvaljujući zaslugama iz prošlog života. Ko voli da krade i otima, postaće vuk ili kobac, veli Fedon, u prijevodu Miloša Đurića. Taj dio o karmi i reinkarnaciji prešućuju i najveći ljubitelji i promotori Platona i starih Grka, dok jedan od njih podvlači kako je to jedino mjesto na kojem je Platon pogriješio. Sem toga, Platon kaže i da je Bog osoba, te da postoji duhovni svijet u koji odlazimo kada se uspijemo osloboditi od materijalnog svijeta, tj. kad oživimo u potpunosti sjećanje na „pravu realnost”. Mnogo o tome imamo i u „Državi”, u priči o Eru. Kad krene ka zemlji, Duša, Jastvo, mi, pijemo vodu zaborava.
A šta kaže Bhagavad-Gita u drugom poglavlju? (Bhagavad-Gita je središnji dio Mahabharate, ontološko-etičko-istorijskog spisa, a smatra se takođe i srcem sve vedske filozofije). „Nikada nije bilo vremena u kojem Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi; niti će u budućnosti bilo tko od nas prestati postojati.” Gita dalje poučava: „Trebaš dalje znati da je to što prožima cijelo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti tu neuništivu dušu.” Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena. O, Kuntin sine, nestalno pojavljivanje sreće i nesreće, toplote i hladnoće, i njihovo iščezavanje tokom vremena su kao dolazak i odlazak ljeta i zime. Oni potiču od čulnog opažanja, o, potomče Bharate, i čovjek ih mora naučiti podnositi bez uznemirenja. Duša nije ubijena kad je tijelo ubijeno.”
„Duša je besmrtna riječ i tako je satkana: zrakama besmrtne svjetlosti”, zaključuje Zoran Arsović svoju knjigu „Sokrat: melodija filozofije”.
S dubokim uvjerenjem kako priča o besmrtnosti duše nije anahrona, te kako ju je potrebno uvijek nanovo pokretati, posebno u doba tehnološke zatupljenosti, Antikvarijat Ramajana i Udruženje za filozofiju i društvenu misao iz Banjaluke uskoro objavljuju ovaj Platonov spis.
Buka
