Mučne scene iz Banja Luke se nastavljaju. Davor Dragičević, čiji je sin David 18. ožujka 2018. pronađen mrtav na obali rijeke Vrbasa, nastavlja borbu za istinu. Policija Republike Srpske je prvobitno Davidovu smrt proglasila nesretnim slučajem utapanjem, da bi se, na temelju naknadne obdukcije, pokrenula istraga o ubojstvu.
Davidov otac već mjesecima prosvjeduje na ulicama Banja Luke tražeći odgovornost za prikrivanje kaznenog djela od strane policije Republike Srpske. Otvoreno je prozvao imenom i prezimenom neke visoke dužnosnike, te ih okrivio sa smrt svoga sina. Tragedija iz Banja Luke daje puno pravo svima koji žele znati što se ustvari dogodilo, a posebno obitelji Dragičević.
Policija Republike Srpske je uhitila Davidovog oca zbog neodazivanja na poziv primjenjujući prisilu, što je dovelo do novog “događanja naroda”. Tijekom prosvjeda uhićeno je više osoba na vrlo grub način, metodama koje do jučer nisu bile poznate u našim krajevima. Video snimke specijalne policije Republike Srpske otkrivaju detalje o kojima rijetko tko govori.
Policija je služba javne uprave kojoj je povjereno čuvanje javnog reda i poretka. Kao legalni represivni aparat jedne zemlje policiju možemo podijeliti u tri grupe: temeljnu, interventnu i specijalnu policiju. Na jednoj strani imamo obične policajce koji svakodnevno izvršavaju uobičajene zadatke, a s druge strane one koje angažiramo samo u “specijalnim” prilikama. Policajci koji su vrlo agresivno intervenirali u Banja Luci pripadaju JZP (Jedinici za podršku). Radi se o jedinici za osiguranje lica i brze intervencije pri MUP-u Republike Srpske.
Što možemo zaključiti prateći intervenciju specijalaca u Banja Luci?
Oprema policajaca, njihov način kretanja i organiziranja, strategija koju koriste i niz drugih detalja jasno govori da se radi o policiji obučenoj od strane zapadnih instruktora. U datim momentima, da ne znamo da se radi o Banja Luci, pomislili bih da smo na ulicama Pariza gdje policija na vrlo grub način guši mirne prosvjede žutih prsluka.
Specijalna policija Republike Srpske maskama (kapuljačama fantomka) krije lice. Ovo je “zapadni patent” koji rješava dva bitna psihološka problema.
Maska na licu rješava policajca društvene, susjedske i obiteljske stigmatizacije koja može utjecati na njegovu odlučnost pri izvršavanju zadataka. Dobar i miran susjed, otac i suprug bez maske, može lako postati agresivac s maskom u policijskoj odori. Ta ista maska nudi policajcu dozvolu za sve, pa čak i ono što ne bi smio nikada učiniti bez maske. Ona ga štiti i ohrabruje, te usput oslobađa osjećaja krivnje.
Drugi, puno gori i za društvo devastirajući zapadni patent, je način na koji se vrši prisila. Udarci koje gledamo u Banja Luci nemaju cilj smiriti “agresivne” prosvjednike, nego ih se želi ozlijediti. U svim policijskim priručnicima jasno piše da na već kontroliranoj osobi sva sredstva prisile moraju prestati.
Zadnjih mjesec dana u Parizu smo pratili francusku specijalnu policiju koja nemilice tuče žene i starce, pa čak i onda kada nisu ništa učinili. Sada slične scene gledamo i u Banja Luci. Već kontrolirane osobe na zemlji se tuku bez milosti, točno birajući mjesta na tijelu gdje su posljedice po zdravlje najgore i teško su uočljive. Netko ih je tome naučio.
Nije tajna, da su zapadni specijalni policajci pažljivo birani i angažirani. Već desetljećima se perfekcioniraju psihološki prijemni testovi s ciljem da se otkriju i zaposle osobe koje neće postaviti pitanje etike pri svome radu. Nerijetko se u redove policije provuku osobe kojima tu nije mjesto. Zbog toga se ne trebate čuditi kada pročitate vijest da je jedan ili više policijskih djelatnika uhićeno zbog pljačke, preprodaje narkotika, naručenih ubojstava i drugih kaznenih djela upravo u našoj regiji.
Zapad je osim “demokracije” našim zemljama regije uveo i način odabira represivnog aparata koji ne postavlja pitanja, a moral i etika mu nije jača strana.
Da budemo jasni. Policija je legalni represivni aparat kojoj narod svojim glasom daje legitimitet, međutim sve ima svoje pravno definirane okvire izvan kojih jedan časni policajac ne smije ići. Ako to pak učini, onda to nije policajac, nego osoba koja mora tražiti drugi posao.
Kako je onda trebalo smiriti “nelegalne” i “agresivne” prosvjede?
Do prosvjeda nije trebalo ni doći. Vlast Republike Srpske je pogriješila u startu. Trebala je odmah kazniti one koji su prikrivali nasilnu smrt Davida Dragičevića. Kako je moguće da liječnik danas tvrdi da se ne radi o ubojstvu, a sutra kaže da ipak sumnja u ubojstvo? Očito se neki osjećaju nedodirljivim i misle da im je sve dopušteno, pa čak i ubojstvo.
Gotovo da nema logike u optužbama kako su u sve umiješani visoki dužnosnici Republike Srpske, ali da postoji odgovornost za prikrivanje dokaza, nema sumnje. U ovom slučaju su mnogi trebali dobiti momentalni otkaz. Da je vlast u startu bila spremna kazniti odgovorne i pokrenuti objektivnu istragu, do prosvjeda možda ne bi nikada došlo.
A što je s drugom stranom – s prosvjednicima?
Svaki događaj ima dvije strane, tako i ova tragedija vezana za mladog momka koji vjerojatno nikada nikoga nije ugrozio. Nije moguće pratiti ponašanje policajaca, a ignorirati ponašanje prosvjednika. Doista, prosvjednici imaju pravo mirno prosvjedovati, što im je zagarantirano ustavom.
Policija kao institucija ne može biti odgovorna za sva ubojstva koja se događaju, a prosvjednici moraju znati da ulica nikada nije, niti će u budućnosti stvorit pravdu u društvu. Zamislimo što bi se desilo da nakon svakog kaznenog djela građani izađu na ulice? Gdje bi to vodilo? Vjerojatno u anarhiju i još veću agoniju.
Problem nastupi kada se tragedijom krene manipulirati. Kada određeni pojedinci ili interesne skupine pomisle da se radi o dobroj prilici za ostvarenje svojih ciljeva. Ne, ovdje se ne radi o optužbi oca Davida Dragičevića kojeg navodno financira strani faktor. Takve tvrdnje nemaju nikakve logike. Danas ne možeš dobiti ni lizalo, a da za takvo što ne sazna bar pet sigurnosnih domaćih i stranih službi. Vlasti Republike Srpske bi već odavno otkrile takvo opskurno financiranje, te bi vrlo brzo završile sa svim prosvjedima i s ocem Davida Dragičevića.
Potpis prosvjeda “Pravda za Davida” nije izmišljen u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je par minuta na internetu kako bismo shvatili da se radi o dobro osmišljenoj strategiji korištenoj u velikom broju država. Agresivnost pojedinaca s obje strane se kanalizira prema sukobu.
Svi elementi su tu. Imamo ubojstvo koje se prikriva, policija se optužuje, a onda na ulice izlaze građani s uzdignutom pesnicom. U pet minuta smo pronašli više od deset identičnih slučajeva, a neka od njih vam i nudimo da pročitate: Pravda za Adama, Pravda za Theo,…
“Netko” programom policijske obuke bira i šapće specijalnim policajcima da s “maskom na glavi” mogu nekažnjeno raditi što hoće, a s druge strane ti isti guraju žrtve da se bune protiv pojedinih agresivnih policajaca. I jedna i druga priča dolazi iz iste kuhinje. Građani i policija se tuku i svađaju, umjesto da rade i grade.
Je li ovo početak kraja Milorada Dodika?
Milorad Dodik se očito okružio osobama koje će mu doći glave. Dok mu zapadni partneri preko bliskih, u životu još neostvarenih, suradnika šapću da se policajci trebaju ponašati odlučno i agresivno, ti isti zapadni partneri koriste svaki moment i svaku ljudsku tragediju za političku destabilizaciju svog “štićenika”.
I u slučaju Davida Dragičevića imamo sve što je potrebno za stvoriti sukob. Tužne roditelje koji s pravom traže pravdu za svoje dijete, pojedine policajce koji preagresivnim ponašanjem žele suzbiti prosvjede i na kraju obične ljude koji u svemu vide otpusni ventil za osobnu dugogodišnju agoniju.
Bez obzira što mislili pojedinci, Milorada Dodika je birao narod. Ne bude li radio u ime naroda, zasigurno će biti srušen od strane svojih zapadnih partnera, tako što će rušenje izvršiti upravo narod koji mu je ukazao povjerenje.
Što je rješenje?
Aktualne i buduće vlasti, bez obzira na stranačku pripadnost, moraju u budućnosti misliti na interes svih svojih građana. Svi građani čine jednu obitelj. Voditi računa samo o određenim članovima obitelji, kojima je sve dopušteno, ne može biti rješenje.
U slučaju “Pravda za Davida”, jedan razuman političar bi odmah odbacio sve loše policijske doktrine zapada, koje služe stvaranju sukoba u društvu. Pravni sustav bi osobe odgovorne za prikrivanje dokaza vezanih za smrt Davida Dragičevića, kao i pojedine agresivne policajce kazneno gonio i omogućio pravdu za sve, a ne samo za Davida. Pravda za sve je temelj zdravog društva. Budu li se političari oglušili na vapaje građana i policajaca koji pošteno rade svoj posao, sutra mogu očekivati i druge prosvjede.
Pojedini policajci s visokom razinom testosterona koji misle da im je sve dozvoljeno, neka se spreme i odu ratovati protiv terorista ISIL-a. Tamo će biti posluženi kao nigdje do sada. Postat će istinski heroji u očima naroda i u očima svojih najbližih. Maske im više neće trebati.
Logicno.com
