Na rođendan Arhiva BiH: Bogata dokumentacija Raifa Dizdarevića predata na čuvanje

Na 67 rođendan Arhiva BiH, ova institucija danas je postala bogatija za više desetina registara vrijedne dokumentacije iz ličnog arhiva diplomate, visokog funkcionera republičkih institucija BiH te saveznih organa SFRJ Raifa Dizdarevića.

Premda je, kako je i sam potvrdio, imao nekoliko ponuda Državnog arhiva iz Ljubljane te sličnih institucija iz Beograda, da im preda na čuvanje dokumentaciju koju je brižljivo sakupljao tokom višedecenijske karijere na odgovornim funkcijama, odlučio je da svoj arhiv ustupi Arhivu BiH, i da bude od koristi istraživačima, historičarima i naučnoj zajednici.

– To je na neki način moja dužnost, jer sam na tim brojnim finkcijama kandidovan i predlagan upravo kao kadar iz BiH – kazao je Dizdarević.

Njegova zbirka dokumenata, 16. je lična ili porodična zbirka koju posjeduje Arhiv BiH, objasnio je direktor ove institucije Dušan Vržina, a među njima su zbirke poznatih porodica kao što su Budimlići, porodica Hadži-Riste Todorovića, arhiv Čede Kapora, Avde Hume, Rate Dugonjića i mnogih drugih.

– Dizdarević je uz dokumentaciju predao i registar sa kratkim opisom, tako da istraživači vrlo lako mogu doći do tražene dokumentacije. Već danas ova dokumentacija moći će da se koristi, jer je sve predato u sređenom stanju – pojasnio je Vržina.

Dio Dizdarevićeve dokumentacije, kako je precizirano ugovorom potpisanim između njega i Arhiva BiH, moći će se koristiti nakon moratorija od tri godina nakon njegove smrti, dok će se uvid u dokement koji, kako je rekao, „opisuje neke unutrašnje odnose“, moći ostvariti tek nakon pet godina nakon Dizdarevićeve smrti. Razlog – zaštita pojedinaca i prevencija zloupotrebe, rečeno je.

– Imao sam sistem rada da bilježim one događaje u kojima sam učestvovao. Bilježio sma sva moja interna istupanja, učešće na sjednicama, tu su i izuzeti dijelovi iz stenograma sa jednica na kojima sam učestvovao, bilješke koje sam pravio na sjednicama, sa kojih se vide rasprave, gdje smo se nazalili, a gdje razilazili, susreti sa stranim državnicima i delegacijama, susreti i razgovori s Titom, bilješke ko me u kabinet zvao telefonom, i to se godinama gomilalo – kaže Dizdarević.

Bilježio je neke događaje, ističe on, do najmanjih sitnica, što je posebno bitno vezano za godine pred Titovu smrt i nakon nje. To su bile, naglašava Dizdarević prelomne godine kada se raspravljalo i lomila koplja oko budućnosti Jugoslavije, nad kojom se, kako je rekao, nadvila avet preuređenja koje je udaralo na same temeljne principe na kojima je stvorena – princip ravnopravnosti i jednakih šansi.

Doba bosanskohercegovačke renesanse

Ovaj danas vitalni penzioner, svježeg uma i pamćenja radio je gotovo 53 godine, prvo 16 godina u diplomatskoj službi, kao ekspert za zemlje Varšavskog pakta i Istok, između ostalog u ambasadama SFRJ u Moskvi, Sofiji, Pragu, potom u Sindikatu BiH, pa u republičkom Predsjedništvu SR BiH, Saveznom ministarstvu vanjskih poslova, kao predsjednik Savezne skupštine te član i predsjednik Predsjedništva bivše velike zajedničke države.

– Od 90. godine prošlog vijeka, prešućuje se ono što su tekovine NOB-a, prešućuje se jedan period, da kažem renesanse u BiH, 40 godina u kojima smo živjeli u miru, intenzivnom razvoju. Zadnjih godina primjećujem jedan trezveniji odnos prema tom periodu. Mladi ljudi pokazuju sve veći interes za to vrijeme. U BiH smo imali velike privredne sisteme, kao što su Šipad, Soda So, Unioninvest, Eenergoiinvest koji 1990. imao 700 miliona dolara izvoza – podsjetio je Dizdarević.

Konflikt sa Staljinom

Posebnu pažnju kod budućih istraživača njegove obimne dokumentacije, kazao je on u razgovoru za „Avaz“,  izazvat će sigurno period kada je poslije Drugog svjetskog rata radio u diplomatskoj službi, a to je bilo, dodao je, teško vrijeme, posebno prvih 5-6 godina od jugoslovenskog i Brozovog ideološkog i političkog razlaza sa Staljinom i SSSR-om te međunarodni, vanblokovski položaj SFRJ, koji je jednu siromašnu balkansku zemlju, doveo na geopolitičku kartu svijeta kao važnog i subjekta u svjetskim odnosima.

– Mi smo se praktično tada našli na ledini. Morali smo da odustanemo od dijela petogodišnjeg plana. Morali smo razvijati namjensku industriju, ne samo iz bojazni da bi mogli biti napadnuti, nego što smo poslije ta znanja i kadrove koristili u drugim oblastima – objasnio je Dizdarević.

Na pitanje da li se u njegovom arhivu nalaze dokazi da je zaista Tito rekao Staljinu ne, a ne obrnuto, kako tvrdi nemali broj istraživača i historičara, Dizdarević nam je kazao da je ipak Tito rekao ne, što je tema, pojašnjava on, koju je strastveno istraživao godinama. Ispričao nam je da su Sovjeti bili protiv da AVNOJ postane prva narodna civilna vlast u dijelovima koje je kontrolirala partizanska vojska, te da Broz iz tog razloga nije ni obavijestio Moskvu o Drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu.

Autor: En. Zgodić – avaz.ba
Foto: F. Fočo

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close