Ukrajinski neonacizam pod plaštom “slobode” i “demokracije”
Ukrajinski neonacizam i duh Nevillea Chamberlaina na Zapadu ogrnut plaštom “slobode” i “demokracije”
Danas se često spominje bivši britanski premijer Neville Chamberlain koji je prije Drugog svjetskog rata postao “poznat” po tome da je u svakom pogledu “smirivao” Hitlera “popšuštao” mu i istovremno ga hrabrio da napadne Sovjetski Savez. Iako mnogi aktualnu zapadnu političku elitu optužuju da se ponaša poput Nevillea Chamberlaina, ali prema Vladimiru Putinu, istina je da današnji zapadni “kolektivni Chamberlain”, kojeg čine američka vlada i Europska unija, na sve načine pokušavaju “smiriti” sljedbenike Stepana Bandere u Ukrajini i gurnuti ih u rat protiv Rusije. Ovdje čak nije riječ o lokalnom ratu, nego o mogućem izbijanju svjetskog sukoba.
(altermainstreaminfo.com.hr – Foto: Regnum)
Zastupnica Vrhovne Rade i obožavateljica lika i djela Stepana Bandere, Irina Fahrion, otvoreno je pozvala na “uništenje Moskala i Moskve” (Moskali je pogrdni naziv za Ukrajince ruskog govornog područja i Ruse općenito), što zvuči jednako kao i poziv za pokretanje novog svjetskog rata.
Kako se u ovoj situaciji ponaša naš “kolektivni Chamberlain”? Ispostavilo se da vodi ciničnu, manijakalnu anti-rusku politiku po uzoru na ukrajinskog “oca nacije” Stepana Banderu, a sve je zaogrnuto velom istinske demokracije i europskih vrijednosti. Ispada da zapadni političari dobro poznaju Banderin jezik. Pod krinkom licemjernih žalopojki u kojima se poziva na mir u Ukrajini, “kolektivni Chamberlain” Ukrajinu želi pretvoriti u mostobran NATO saveza u svom pohodu na Moskvu. Nije slučajno da su, kada je uspostavljena kontrola u Kijevu, zapadni političari sugerirali “međunarodnu kontrolu nad rusko-ukrajinskom granicom”. Tko se tada ponudio da nadzire protok ljudi i roba između dvije zemlje? Njemačka, Francuska i Italija. Gotovo iste zemlje koje su u Münchenu 29. rujna 1938. godine potpisale Münchenski sporazum i češke Sudete poklonile nacističkoj Njemačkoj. Taj su sporazum potpisali tadašnji britanski premijer Neville Chamberlain, francuski premijer Édouard Daladier, njemački kancelar Adolf Hitler, talijanski vođa Benito Mussolini i talijanski ministar vanjskih poslova Galeazzo Ciano (Münchenski sporazum).
Svrha “kontrole” rusko-ukrajinske granice je više nego jasna. Trupe sljedbenika Stepana Bandere, koje, između ostalog, od 20. travnja počinju obučavati američki instruktori, treba dovesti na ruske granice i u Donbasu uspostaviti fašistički poredak.
Apsolutno je u pravu Vladimir Jakunjin kada tvrdi da “Ukrajina nije samo nacionalistička, nego je čisto neonacistička, jer je njihov heroj s Stepan Bandera, a to je čisti fašizam”.
Uzalud je na sastanku “Normandijske četvorke“ održanom 13. travnja ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov upozoravao na opasnost od veličanja nacizma u Ukrajini i rekao kako je za mirovni proces izuzetno opasan zakon kojeg je usvojila Vrhovna Rada, a kojim se zabranjuje isticanje totalitarnih simbola. Naime, ukrajinski parlament je usvojio “Zakon o osudi komunističkog i nacionalsocijalističkog totalitarnog režima u Ukrajini i zabrani promicanja njihove simbolike”, prenosi agencija Unian, ali je nakon njegovog usvajanja krenuo val uništavanja spomenika osloboditeljima iz Drugog svjetskog rata, dok se ukrajinske neonacističke bojne i dalje slobodno služe nacističkim i neonacističkim simbolima i otvoreno promiču fašističku ideologiju.
U skladu s novim zakonom će se čak preimenovati 25 ukrajinskih gradova, među kojima i Dnjepropetrovsk i Kirovograd, ali i gradovi kao što su Prvomajsk, Červonograd, Južnokomunarsk i drugi.
“Mi stalno upozoravamo naše partnere na to. Mislim da trebaju kako ove aktivnosti Vrhovne Rade štete mirovnom procesu. No, ja mislim da oni to savršeno razumiju, ali svejedno nastavljaju s veličanjem nacista, dok s druge strane blate prave heroje Drugog svjetskog rata i našeg Velikog domovinskog rata, čime riskiraju da potkopaju Sporazum iz Minska”, rekao je Sergej Lavrov, koji dobro zna da ova neonacistička histerija u Ukrajini nije slučajna.
Svi deklasificirani podaci govore da su u međuratnom razdoblju tzv. “zapadne demokracije” njegovale fašizam i surađivale s njegovim sljedbenicima, što dokazuje očitu srodnost između ovakve “demokracije” i nacizma, kao što dokazuje i do koje granice se može srozati naša, zapadna civilizacija.
Usput, fašizam je nastao u Italiji i Njemačkoj, ali imuna nije ostala “stara”, “dobra” Engleska. Britanska kolonijalna politika je u političkom smislu bila čisto fašistička. Najdosljedniji promicatelji fašističke ideologije su bili britanski kolonijalni dužnosnici i službenici, kojima pripada “čast“ da se mogu pohvaliti kako su bili osnivači prvog koncentracijskog logora u modernoj povijesti logora. Tijekom Burskog rata, koji je trajao od 1899. do 1902., logore podizali Britanci iz tajnog društva “Izgubljene legije” (Lost Legion). Iako osnovna namjena tih logora nije bila genocidnog karaktera, kakav su imali koncentracijski logori Hitlerovog Reicha, glad, bolesti i visoka smrtnost nedužnog stanovništva su ih pretvorili u mjesta užasa gotovo identičnim s nacističkim logorima.
Ovaj prototip koncentracijskih logora su u budućnosti koristile SS trupe, a slavni pisac Rudyard Kipling je koji je napisao da u “Izgubljenoj legiji” mogu služiti “samo ljudi sa srcima Vikinga”.
Što se tiče jednog od prvih naroda koji je bio žrtva britanskog kolonijalizma, Iraca, za koje je tijekom velike gladi 1847. engleski filozof Thomas Carlyle rekao “kako dva milijuna Iraca treba obojiti u crno i prodati ih kao roblje u Brazilu”. S ovakvim idejama, Thomas Carlyle bi se mogao nazvati duhovnim pretečom fašizma, jer je osim ovakvih suludih izjava rekao i “kako onaj koga je nebo stvorilo robom, nikakvo parlamentarno glasovanje neće napraviti slobodnim čovjekom”.
Indijski pisac i mislilac Rabindranath Tagore je ogorčeno izjavio: “Samo pomislite koliko su debeli Englezi, a koliko gladuju Indijci! No, mnogi u Engleskoj vjeruju da njih nitko ne hrani, a da oni u Indiji provode veliku misiju! Istina je da je zbog napretka i rasta Engleske cijeli jedan narod u ropstvu. Strana civilizacija, ako to možemo nazvati civilizacijom, opljačkala nas je. Doći će dan kada će voljom sudbine Britanci biti prisiljeni napustiti Indiju i izgubiti svoje carstvo. Samo kakvu Indiju će za sobom ostaviti? Zastrašujuću Indiju i pustoš!”
Hitler je bio vjeran učenik britanskih kolonijalista. On je smatrao razumnim i poštenim da više stotina tisuća ljudi u Engleskoj može slobodno uživati, jer za njih rade milijuni predstavnika “nižih rasa”.
U tom smislu se mentalitet zapadne elite do danas ništa se nije promijeni. Rasizam, ksenofobija, mržnja, nasilje – sve ideološki atributi fašizma – dominiraju njihovim razmišljanjem.
Za razliku od, recimo Thomasa Carlylea, današnji zapadni lideri kao što su Obama, Cameron, Hollande i Angela Merkel sve svoje izvorno carleylevske bisere uspijevaju prekriti velom bombastične, ali šuplje političke retorike o slobodi i demokraciji.
Kao što je dobro primijetio američki analitičar Paul Craig Roberts, “Putinov nedostatak diplomacije se očituje u tome što se on oslanja na dobru volju i pobjedu istine”. Međutim, Zapad nema dobre volje, a Washington nije zainteresiran za pobjedu istine, nego samo za trijumf nad ostalim narodima, a prije svega želi poraz Rusije.
Putinu se suprotstavljaju nerazumni “partneri” i protiv njega su usmjerili cijelo jedno Ministarstvo propagande, a Washington će lagati beskrajno dugo, jer ništa drugo više nije u stanju učiniti.
Tu se također očituje gotovo genetska srodnost zapadnih političara i Stepana Bandere, koji imaju istu narav. Nasilje i mračnjaštvo. Fanatizam i mržnja. Licemjerje i laž. I kao posljedicu – fašizam. Ali nacisti nikada nisu postojali, niti su mogli postojati sami. Poljski veleposlanik u Parizu, Jozef Lukasiewicz, 25. rujna 1938. američkom veleposlaniku Bullittu je rekao: “Počinje vjerski rat između fašizma i boljševizma. Poljska je spremna za rat protiv Sovjetskog Saveza, rame uz rame s Njemačkom. Poljska vlada je uvjerena da će u roku od 3 mjeseca ruska vojska biti potpuno poražena, a Rusija više neće biti ni privid od države”.
Glavni stožer poljske vojske 31. kolovoza, 1937. u zapovjedi № 2304/2/37 kategorički navodi da je krajnji cilj poljske politike “uništenje cijele Rusije, a ne samo Sovjetskog Saveza”.
Tako ispada da sljedbenici Stepana Bandere, sa svojim genocidnim pozivima da se “unište svi Moskali i Moskva”, nemaju ništa novo za reći, nego samo naglas izgovaraju tajne želje današnjih čelnika takozvanih zapadnih demokracija, koji vode politiku koja se nimalo ne razlikuje od one nacističke.
Potvrda svega navedenog je nedavna istraga agencije Associated Press, kojom se utvrdilo da američka vlada plaća naknade nacističkim zločincima koji su pristali da napuste zemlju “kako ne bi kvarili ugled američke demokracije”, te da je u tu svrhu iz američkog proračuna izdvojeno na milijune dolara.
Mi se također možemo “pohvaliti” da smo imali jednog od njih, jer BBCotkriva da jedan od nacističkih zločinaca koji je, “kako ne bi narušio ugled Amerike”, napustio SAD i Jakob Denzinger, koji je u tijekom Drugog svjetskog rata u pet odvojenih logora u tri države služio u nacističkoj postrojbi SS-Totenkopfverbände. Nakon rata se 1956 odselio u Ohio, a AP otkriva da je Jakob Denzinger (90), koji živi u Osijeku, uredno primao američku novčanu pomoć koja mu je ukinuta tek prije nekoliko mjeseci, tj. nakon objave rezultata istrage.
Podržavanje i ignoriranje opasnosti od oživljavanja neo-nacizma u Ukrajini i Moldaviji, baltičkim republikama, te u drugim europskim zemljama, kao i izravna podrška rusofobiji, neo-nacističkim terorističkim strankama i pokretima u bivšem Sovjetskom Savezu od strane birokracije i oligarhije Sjedinjenih Država i Europske unije jasno pokazuje pravo lice “zapadne demokracije”. U tom smislu, Hitler nije bio ništa manje demokrat nego što su danas Obama, Cameron i ostali.
Zar je moguće da nitko ne razumije da je danas stvarna prijetnja čovječanstvu upravo zapadni “kolektivni Neville Chamberlain”, koji ne popušta Putinu, kako to vole naglašavati mass-mediji, nego otvorenom i neprikrivenom neonacizmu u Ukrajini.
Ako Obama, Cameron, Angela Merkel i Hollande misle da je moguć dogovor i da će moći obuzdati sljedbenike Stepana Bandere u Ukrajini, onda žive u istoj naivnoj iluziji kao britanski premijer Neville Chamberlain i francuski premijer Édouard Daladier koji su u Münchenu 29. rujna 1938. godine s Hitlerom i Mussolinijem potpisali “Münchenski sporazum”.
Nikakve iluzije posebno ne trebaju gajiti Vladimir Putin i Sergej Lavrov, jer su tako postupili sovjetski lideri koji su do kolovoza 1939. vodili višemjesečne pregovore s predstavnicima Francuske i Velike Britanije o zajedničkom suzbijanju fašističke agresije, što su London i Pariz odbili i Sovjetskom Savezu postavili niz neprihvatljivih i ograničavajućih uvjeta za objavu rata, ukoliko se usudi napasti SSSR, nacističkoj Njemačkoj.(Triple Alliance Negotiations-1939 – European History / Московские переговоры-1939).
Naravno da se sadržaj ovih višemjesečnih pregovora sustavno prešućuje, kao i činjenica da Pariz, a posebno London premijera Nevillea Chamberlaina nisu bili voljni pomoći Sovjetskom Savezu, a ističe se “Pakt Ribbentrop-Molotov” ili kako se službeno zvao “Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika”, nakon propalih pregovora s Londonom i Parizom potpisanog u Moskvi 23. kolovoza 1939. godine od strane sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa.
Dakle, povijest kao da se ponavlja. Prije izbijanja krize u Ukrajini, Rusija je pregovarala, upozoravala “zapadne partnere”, čak je prihvatila i prevrat u Kijevu u veljači prošle godine i poručila “kako će, iako je ne smatra legitimnom, surađivati s novom ukrajinskom vladom”, ali pod uvjetom da se suzbije neonacistička pošast koja je preplavila Ukrajinu.
Neki će reći kako u Ukrajini “samo manje skupine podržavaju nacizam“, što je potpuno netočno. Desni sektor, stranke kao što su Svoboda, koja nije u sazivu Vrhovne Rade, ali ima veliki utjecaj na politički život zemlje, političke i vojne skupine koje su proistekle iz “Samoobrane Maidana” zauzimaju najviša mjesta u vojnim, obavještajnim i sigurnosnim strukturama. Neonacističke bojne djeluju izvan bilo kakve kontrole, a koliko su moćne vidjelo se iz smjene glavnog državnog odvjetnika Vitalija Jareme, koji se usudio pokrenuti istragu protiv zločina pripadnika bojne “Aydar“. Bojna “Azov”, unatoč novom “Zakon o osudi komunističkog i nacionalsocijalističkog totalitarnog režima u Ukrajini i zabrani promicanja njihove simbolike” u borbama kod Mariupolja sudjeluje pod znakovljem SS bojni i zastavama Trećeg rajha, dok izjave zastupnika Vrhovne Rade ponekad graniče sa zdravim razumom.
Fotogalerija boraca za “europsku” i “demokratsku” Ukrajinu
Treba podsjetiti da je Washington znao i sudjelovao u svemu ovome, a genocidni plan neuspješnog napada na Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku je prošle godine razradila poznati američki thnik-tank RAND Corporation. Srećom, nakon napada i gotovo potpunog presijecanja gradova Donjeck i Lugansk i izbijanja na rusko-ukrajinsku granicu, milicije NRD i LNR su se pod zapovjedništvom Igora Strelkova izvukle iz Slavjanska, koncentrirale u Donjecku i zajedno s borcima iz Luganska krenule u protunapad i oslobodile ogromna područja regija Donjeck i Lugansk, te osigurale stotine kilometara granice s Ruskom Federacijom.
Međutim, plan s kojim su ukrajinska vojska i neonacističke bojne Nacionalne garde krenule u provedbu takozvane “anti-terorističke operacije” je zastrašujući. Američki thnik-tank RAND Corporation na svojoj službenoj stranici navodi kako je riječ o “istraživačkoj organizaciji koja razvija rješenja za izazove javne politike i pomaže kako bi se cijeli svijet učinio sigurnijim, zdravijim i bogatijim”.
Korporacija RAND pozorno prati zbivanja u Ukrajini još od prvog dana prosvjeda u Kijevu, a u ožujku 2014. objavljuje analizu u kojoj navodi “kako je diplomacija jedino rješenje za izlazak iz ukrajinske krize”, što bi trebalo potvrditi predanost američkih stručnjaka ove udruge u borbi za svjetski mir i stabilnost. No, to je samo naizgled tako.
Novinari otkrivaju da je u skladu s američkom strategijom korporacija RAND autor plana koji je istok Ukrajine trebao pretvoriti u pakao na zemlji, a sam plan je naručila i financirala američka vlada.
Global Research piše kako je “procurio povjerljivi dokument kojeg je za Ukrajinu pripremio istraživački centar korporacije RAND, te kako ukrajinski predsjednik Petro Poroshenko slijedi akcijski plan kojeg su mu predložili eksperti spomenute korporacije”.
U planu se naglašavaju “preporuke tijekom akcije”, što automatski potvrđuje da mirovni plan ukrajinskog predsjednika Petra Poroshenka nikada nije ni trebao uspjeti.
Dokument je predviđao tri faze vođenja vojne operacije u istočnoj Ukrajini. Prva faza je trebala potpuno izolirati regiju “obzirom da su svi mještani ili teroristi ili njihovi simpatizeri”.
Regiju treba okružiti vojnicima i u cijelosti spriječiti protok robe i ljudi. Emitiranje radio i televizijskog programa, priključak na internet, telefon i mobilne komunikacije u regiji će biti prekinute.
Ovaj dio plana je uspio djelomično, jer je Kijev nakon vojnih poraza obustavio sva socijalna davanja i mirovne, kao i opskrbu plinom i električnom energijom, što zahvaljujući slobodnoj granici s Ruskom Federacijom nema “željenog” učinka.
Druga faza plana se zove “Mop-up” predviđala je da napadima na zemlji prethode zračni udari na strateške objekte, a dozvoljena je i upotreba nekonvencionalnih oružja. Sve to se i dogodilo, neka od ključnih industrijskih postrojenja, elektrana i sustava vodoopskrbe su razorena, ali su se postrojbe ukrajinske vojske i neonacističkih bojni Desnog sektora suočile s brzim i mobilnim postrojbama obrane Donbasa, koje su velike ukrajinske snage uvlačile u takozvane “kotlove”, gdje su bivale ili uništene ili su se predale. S druge strane su milicije Donjeca i Luganska ručnim protuzrakoplovnim sustavima jednog po jednog obarali ukrajinske zrakoplove i helikoptere, sve dok od ukrajinskog zrakoplovstva nije ostalo gotovo ništa. Portali Aviation-Safety.net i AviationsMilitaires.netsu objavili spisak na kojem su točni datumi i mjesta obaranja deset ukrajinskih helikoptera Mi-8 i Mil-17 “Hip”, potom 12 borbenih helikoptera Mi-24 “Hind, 16 borbenih zrakoplova Su-25 “Frogfoot” (devet obaranja nije popraćeno materijalnim dokazima), 4 zrakoplova Su-24 “Fencer” (jedno nepotvrđeno), jednog zrakoplova Su-27 “Flanker”, 3 zrakoplova MiG-29 “Fulcrum”, jednog zrakoplova Antonov An-24, jednog An-26 “Curl”, jednog An-30B “Clank”, jednog zrakoplova Iljušin IL-76MD “Candid” i četiri bespilotne letjelice Tupoljev Tu-143 “Reys”.
Da su prošlog ljeta ukrajinski “nacionalisti” i neonacisti uspjeli zauzeti cijelo područje Donbasa, prema dokumentu se također predviđala izgradnja logora izvan srušenih naselja u kojima će se zatvoriti lokalno stanovništvo, a svima će naknadno biti suđeno zbog mogućeg sudjelovanja u borbenim aktivnostima ili zbog terorizma. Kome se ne dokaže nikakva kaznena odgovornosti, biti će dopušten povratak kući, dok će imovina stanovnika osuđenih za kaznena djela biti nacionalizirana.
“Nekretnine od osuđenih i evakuiranih stanovnika regija Lugansk i Donjeck regije će se oduzeti u korist države i pokloniti istaknutim borcima”, navodi se u dokumentu.
U trećoj fazi se trebalo vratiti u normalu napajanje električnom energijom vodom i plinom, a biti će obnovljene i komunikacije. Granice moraju biti pojačane kako bi se izbjegle moguće provokacije, a sve izbjeglice u logorima treba provjeriti zbog moguće potpore separatistima. Policijski sat treba uvesti od osam sati navečer do šest ujutro. Posebna pozornost će se obratiti na područje informacijske sigurnosti. Svi postojeći strani mediji će biti blokirani.
Moskva je sredinom lipnja prošle godine upozoravala da „kampovi za filtriranje“, za koje se odlučila ukrajinska vlada, nisu u skladu ni s ratnim, ni humanitarnim pravom i izbjeglice se ne mogu tretirati kao „teroristi“, razdvajati djecu od roditelja koji će biti podvrgnuti dugom i iscrpljujućem ispitivanju, ne bi li se utvrdila njihova „kaznena odgovornost za sudjelovanje u pobuni ili terorizmu“. Ova mjera nije isključivala ni žene, koje su također morale proći „provjeru“, a analitičar Jurij Nosovski tada upozorava „kako je odluka ukrajinske vlade da izgradi logore za filtriranje izbjeglica premašila čak i najcrnje fantazije i sablasnija je od prijedloga fašističkog lidera Dmitrija Jarosha, koji je rekao „kako sve stanovnike Donbasa jednostavno treba iseliti“.
Obzirom da ukrajinska vojska nije uspjela zauzeti regije Donjeck i Lugansk, posljednji dio ovog plana je proveden u područjima u koje je ušla ukrajinska vojska, u gradovima Kramatorsk, Slavjansk, Artemovsk i okolnim selima, te nekim drugim ali mnoge točke plana korproacije RAND sadržane su u novousvojenom prijedlogu zakona predsjednika Poroshenka №2541 o “pravnom režimu izvanrednog stanja”
Sada više nema nikakvih iluzija o naravi zapadnih lidera i njihovim geopolitičkim i geostrateškim ciljevima u Ukrajini, jer vlada u Kijevu ništa od svega ovog ne bi napravila da nije u dosluhu Washingtonom, Parizom, Londonom i Berlinom. U Moskvi isto tako teško da itko gaji iluzije da će samo pregovorima očuvati svoju slobodu i suverenitet, a učinkovita obrana Donjecke i Luganske Narodne Republike je dokaz da samo integracija bivših sovjetskih republika, jačanje obrambenih sposobnosti i stalno osuvremenjivanje ruske vojske može biti pouzdano jamstvo demokratskog i neovisnog razvoja ruskog naroda, ali i svih naroda u svijetu čija sloboda i neovisnost ovise o sudbini Ruske Federacije, a to nisu samo narodi bivšeg sovjetskog bloka ili stanovništvo NRD i LNR, nego i brojne zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike.
Vezano za temu:
Poroshenko traži izvanredno stanje i mogućnost “interniranja Rusa u posebne logore”
Eric Draitser: Ljevica teba braniti Rusiju ili priznati da je u službi Zapadnog Carstva
Лев Криштапович. Запад и Россия: «коллективный Чемберлен» и новый мюнхенский сговор
