-TopSLIDEKultura življenjaLifestyle

Zilić – Čurić: Mladi su užasno pasivni! Moramo se mijenjati

Mladima u BiH nedostaje aktivizma u svim sferama društva, nedostaje im entuzijazma i proakativnosti te dodaje kako je za povratak obrazovanih mladih kao što je ona, neophodno stvoriti zdravu atmosferu za napredak u BiH.

Zeničanka Lejla Zilić-Čurić, završila je Pravni fakultet Univerziteta u Zenici 2014. godine kao studentica generacije, nakon toga završila je dva master programa u Bosni i Hercegovini i Turskoj. Trenuto radi kao viša asistentica na katedri za Krivično pravo Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici. 

Od povelje rektora do studija u Turskoj 

Lejla je tokom studija na Pravnom fakultetu u Zenici, nagrađena s Poveljom rektora i četiri Povelje dekana kao najbolja studentica tokom cijelog dodiplomskog studija. Nakon toga odlazi u Turski gdje je 2018. godine magistrirala na Pravnom fakultetu Marmara Univerziteta u Istanbulu, na odsjeku za Javno pravo, kao zlatna studentica sa prosjekom ocjena 4.00  (high honour student), uspješno odbranivši magistarski rad iz oblasti Međunarodnog prava ljudskih prava i okolišnog prava te je tako stekla zvanje magistice Jjavnog prava (Master of Arts in Public Law). Prošle godine završila je i svoj drugi magistarski studij na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, uspješno odbranivši magistarski rad iz oblasti Krivičnog procesnog prava, također sa prosjekom magistarskog studija 10.00 i stekla zvanje magistrice prava. 

Na završnoj godini dodiplomskog studija aplicirala je za stipendiju Vlade Republike Turske za master studij (Turkiye Burslari). 

Više je razloga zbog kojih se odlučila na ovaj korak. 

Prije svega, kako ističe, željela je da jedan dio svog formalnog obrazovanja provede u inostranstvu i na taj način proširi svoje kapacitete, znanje i vještine. U njenoj struci to je značilo učenje o onim pravnim oblastima koje nije imala priliku slušati na dodiplomskom studiju i unapređenje njenog naučno-istraživačkog rada koristeći kapacitete koji su joj se nudili na studiju u inostranstvu. 

“Privlačio me izlazak iz komforne zone i upoznavanje svijeta, drugih kultura i tradicija i ljudi iz različitih dijelova svijeta. Na koncu, dolazak na studij za mene je predstavljao proširivanje vidika, učenje o drugom i drugačijem, kao i jednu vrstu avanture u nepoznato koja se činila zanimljivom,” prisjeća se ona. 

Proces apliciranja za stipendiju Vlade Republike Turske odvijao se online. Ona je bila među mladima čiji su aplikacija i intervju bili pozitivno ocijenjeni te je zahvaljujući tome dobila punu stipendiju za studij koja joj je pokrila troškove života i školovanja u Istanbulu. 

Izazovi i prednosti studiranja u inostranstvu

Master studij za stipendiste traje tri godine sa mogućnošću produžetka za jednu godinu. Prvu godinu svog master studija provela je učeći turski jezik u Višoj školi za jezike pri Marmara Univerzitetu.

Druge dvije godina pohađala je prethodno pomenuti program master studija Javnog prava na Pravnom fakultetu Marmara Univerziteta u Istanbulu. Odlazak na master studij u Istanbul za nju je bio veliki izazov budući da prije studija nije znala turski jezik, niti je u Istanbulu imala nekog ko bi joj pomogao u borbi sa administracijom.

“Prvi dani po dolasku u Istanbul su bili naročito teški. Promjena kulture, okoline, klime, hrane, jezika, nosila je sa sobom određene poteškoće. Međutim, taj izlazak iz komforne zone je, zapravo, idealan put ka upoznavanju samog sebe, potom ka stvaranju „boljeg i jačeg“ sebe, ka razumijevanju drugačijeg oko sebe i ka učenju o svijetu o kojem nisi mogao ništa znati u svom okruženju. Neizmjerno sam zahvalna na ovoj prilici koja mi se pružila,” govori ona.

Iako se smjer na kojem je studirala oficijelno odvijao na turskom jeziku, prisjeća se da su profesori izlazili u susret internacionalnim studentima pa često održavali predavanja na engleskom a ponekad i na francuskom jeziku. 

Dodaje i kako posebno zadovoljstvo bilo što je imala priliku družiti se i studirati sa studentima iz afričkih zemalja, iz Latinske Amerike, Rusije, Mongolije, Indonezije i prilika da uči o njihovim kulturama.

Jedna od prednosti master studija koji je pohađala jeste i poticanje studenata na naučni istraživački rad iz užeg naučnog područja koje su odabrali za sebe. Redovna literatura nije joj se zasnivala na knjigama nego na mnoštvu naučno istraživačkih radova.

“Studenti u toku semestra imaju različite aktivnosti – iz svakog predmeta smo morali napisati jedan istraživački rad i prezentirati ga na predavanju za šta smo dobijali određene bodove,” govori, te dodaje kako je bodovni sistem i stavljanje akcenta na naučno istraživački rad a ne na klasično učenje iz knjige, zapravo, jedan pravac kojem bi se i naši univerziteti trebali okrenuti kad govorimo o drugom ciklusu studija.

Dodaje kako joj je izuzetno korisno i značajno bilo to što je imala pristup bazama podataka i univerzitetskim bibliotekama. Iako je studij koji je pohađala bio izazovan, priliku da uči od vrhunskih pravih stručnjaka koji su imali internacionalna kao i praktična pravna iskustva smatra izuzetno vrijednim iskustvom. Ipak, trudila se svoje vrijeme provedeno u Turskoj iskoristiti na najbolji mogući način kako bi stekla što više novih iskustava koja nisu nužno bila vezana za studij.

“Master studij za mene je bio mnogo više od formalnog obrazovanja. Dosta vremena sam provela radeći studentske poslove. U slobodno vrijeme sam istraživala Istanbul, putovala po Turskoj, posjećivala razne manifestacije i kulturne događaje u Istanbulu, izlazila sa društvom, učestvovala u snimanju nekih poznatih turskih serija, gledala izlazak sunca na Bosforu…  Moj studentski život u Istanbulu bio je izuzetno zanimljiv i sadržajan,” prisjeća se Lejla.

Ona se nakon završenog studija opredijelila za karijeru u akademskoj zajednici, gdje trenutno radi, te ističe kako je izuzetno zadovoljna i motivirana. Kaže kako Pravni fakultet Univerziteta u Zenici svojim studentima nudi zanimljiv i jezgrovit plan i program sa mnoštvom vannastavnih aktivnosti u vidu državnih, regionalnih i svjetskih takmičenja preko zimskih i ljetnih škola, okruglih stolova, pravnih klinika itd.

“Svoj poziv doživljavam kao priliku da dam lični doprinos razvoju i poboljšanju formalnog obrazovanja u svojoj državi. Znanja i vještine koje sam naučila na studiju u inostranstvu namjeravam primjeniti u svojoj državi, na svom matičnom univerzitetu, sve u cilju poboljšanja kvaliteta nastave i praćenja svjetskih trendova u obrazovanju mladih pravnih naraštaja,” kaže ona.

Šta je potrebno mijenjati u obrazovnom sistemu BiH?

Kada je riječ o razlikama u obrazovnom sistemu BiH i Turske, kao države u kojom se Lejla školovala, ističe da je najznačajnija prednost turskog obrazovnog sistema okrenutost ka praktičnoj nastavi i naučno istraživačkom radu.

“Pravnim fakultetima u Bosni i Hercegovini nedostaje obavezna praktična nastava za studente koja bi se mogla sticati dijelom na fakultetima a dijelom u nadležnim državnim organima. U tom kontekstu, moram istaknuti da je Pravni fakultet u Zenici već davno detektovao ovaj problem kao ključan kad govorimo o spremnosti diplomanata za tržište rada, te u određenom kapacitetu zaista studentima obezbijedio praktičan rad kroz nastavu,” govori ona.

Lejla smatra da bi izvođenje  praktične nastave trebao postati jedan standard na svim pravnim fakultetima u našoj državi.

“Naši studenti u sklopu formalne nastave slušaju praktičnu nastavu te kroz ispite imaju dužnost da polažu kako teorijski tako i praktični aspekt određenog predmeta. U konačnici to znači da studenti već u toku Pravnog fakulteta pišu određene pravne akte, rješavaju konkretne pravne probleme iz prakse, redovno prate suđenja, a dobrovoljci učestvuju u simulacijama suđenja koja se nude kroz razne vidove takmičenja.”

Kada govorimo o drugom ciklusu studija, smatra da generalno fakulteti u BiH trebaju posvetiti veću pažnju naučno istraživačkom radu te upućivati studente postdiplomce ka istraživanju, pisanju, uočavanju problema u njihovoj naučnoj oblasti i kreiranju rješenja za navedene probleme.

Neinformiranost mladih je rezultat nezainteresiranosti

Kada je riječ o položaju mladih u BiH, ističe kako joj je njeno dosadašnje iskustvo pokazalo da su mladi, uz određene izuzetke,  mnogo pasivni.

“Veoma mali broj studenata u toku dodiplomskog studija radi studentske poslove, neznatan broj studenata se bavi građanskim aktivizmom, veoma malo njih se odlučuje na mobilnost i razmjene u toku dodiplomskog studija. Ono što sam primjetila kroz razgovor sa studentima jest generalna neinformirsanost o raznim mogućnostima koje se nude studentima – o stipendijama, studentskim razmjenama, nevladinom sektoru, projektima, itd. U vremenu ekspanzije društvenih mreža kada su informacije dostupne na svakom koraku, mislim da je neinformisanost rezultat nezainteresovanosti,” primjećuje ona. 

Dodaje kako nedostatak navedenog aktivizma dovodi do toga da mladi ljudi vrlo malo ulažu u sebe i nerijetko izlaze iz komforne zone u kojoj se nalaze. Rezultat toga, u krajnjoj liniji, jeste opće nezadovoljstvo mladih ljudi i nekonkurentnost na tržištu rada.

Gdje su mladi u BiH

Lejla kaže kako bi, da je u poziciji da odlučuje, mnogo toga mijenjala u BiH, od državnog ustrojstva, trome administracije, načina upravljanja prirodnim i društvenim resursima, načina zapošljavanja i vrednovanja, itd. Međutim, ako akcenat stavimo na mlade, ono što bi ona voljela vidjeti kao promjenu jeste proaktivnost i aktivizam. Naglašava da mladima u BiH nedostaje aktivizma u svim sferama društva, nedostaje im entuzijazma i prokativnosti te dodaje kako je za povratak obrazovanih mladih kao što je ona, neophodno stvoriti zdravu atmosferu za napredak u BiH.

 “Kada govorimo o povratku mladih obrazovanih kadrova u BiH, jedno od ključnih pitanja jeste šta im ova država nudi da se vrate? Poznajem određen broj mladih kvalitetnih kadrova koji su se vratili da rade u Bosnu i Hercegovinu i u tim slučajevima govorimo o činjenici da je poslodavac prepoznao njihov trud i adekvatno ga vrednovao. Mladima treba prilika da se pokažu i dokažu i zdrava atmosfera za napredak,” kaže ona.

 Po njenom mišljenju, mladi se prvenstveno trebaju probuditi i preuzeti pokretačku ulogu u društvu.

“Da bi bili sposobni za pokretačka dejstva, prije svega moraju uzeti sve ono što im život pruža i ulagati u sebe. Mladima u BiH nedostaje inicijative i aktivizma, rada na sebi i rada u društvenoj zajednici u kojoj se nalaze,” zaključuje.

(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)

Politicki.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close