68 godina od proboja: Jasenovac – Anatomija jednog užasa

Sabirni logor Jasenovac bio je prvi sistematski izgrađeni logorski kompleks na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, jedini koji je neprekidno djelovao svo vrijeme njenog postojanja, najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli i po broju žrtava koje su u njemu stradale.

(Autor: Dragan Bursać – Buka)

Bio je to višenamjenski logor, istovremeno sabirni (u njega su upućivani muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH), prolazni (iz njega je dio zarobljenika bio upućivan na prisilni rad u Njemačku i u druge logore u okupiranoj Evropi), radni (“najveća tvornica” u NDH sa besplatnom radnom snagom),  kažnjenički (u njega se dolazilo i po presudi suda zbog izvršenog kaznenog djela) i zarobljenički (zarobljeni partizani ) te logor smrti. Bio je gubilište za većinu onih koji su u njega ušli, a nisu se uklapali u pojam rasne čistoće (Jevreji), ili su pripadali etnički nepoželjnim narodima (Srbi i Romi), kao i za protivnike ustaškog režima i članove njihovih porodica, bez obzira na nacionalnu ili rasnu pripadnost (komunisti). Prema svim dostupnim podacima, oko 80% nastradalih su činili Srbi, a ostalo Jevreji, Romi i hrvatski antifašisti.

 

Šta se obilježava 22. aprila?

 

Nakon savezničkih bombardovanja logora u martu i aprilu 1945. godine, u kojima su uništeni mnogi objekti unutar logora, Vjekoslav Maks Luburić, prvi čovjek Ustaške obrane, naredio je da se likvidiraju svi zatvorenici, a logor i mjesto Jasenovac do temelja sruši i spali, kako bi se prikrili svi tragovi zločina. Posljednja grupa žena likvidirana je u predvečerje 21. aprila, a 22. aprila dio posljednjih muških zarobljenika odlučio se na pokušaj proboja iz logora. Od njih 600, proboj je preživjelo 106 zatvorenika. Isti dan, samo nekoliko sati kasnije, započeo je i proboj zatovorenika iz Kožare. Od njih 176, spasilo ih se samo 11.

 

U napušteno mjesto Jasenovac i, nedaleko od njega, razoreni logor, 2. odnosno 3. maja 1945. godine, prve su ušle streljačke čete 1. bataljona 4. brigade XXI. narodno-oslobodilačke udarne divizije Jugoslovenske armije. Bataljonu koji je ušao u Jasenovac dat je zadatak da sačuva tragove zločina do dolaska državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora. Prvi uviđaj o zatečenom stanju u Sabirnom logoru Jasenovac III Ciglana, u Gradini i Uštici, obavila je Okružna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz Nove Gradiške, 11. maja 1945. godine. Anketna komisija Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina došla je u Jasenovac 18. maja 1945. Podatke o izgledu, organizaciji rada, svakodnevnom životu i posljednjim danima postojanja logora, Komisiji su dali preživjeli logoraši i učesnici proboja. Mjesec dana kasnije, 18. juna, kada se rijeka Sava povukla u svoje korito, Zemaljska komisija Hrvatske obavila je i treći uviđaj.

 

Kroki zločina

 

Poslije svega, ostalo je malo preživjelih, koji svjedoče o najvećim užasima počinjenim tokom Drugog svjetskog rata na ovim područjima i mnogo politike koja interpretira te užase i transkribuje ih u društveno poželjne informacije, a sve u zavisnosti od toga kojem etnosu ta politika pripada.

 

A, svjedočenja preživjelih su jeziva. Tako je svjedok Josip Riboli izjavio opisujući okrutnost upravitelja logora:

 

,,Majstorović, Polić i Maričić natjecali su se tko će od njih biti bolji mesar. Žrtve su trebale kleknuti ispred njih sve dok nisu čelom dotaknuli tlo, a egzekutori bi tada pucali iz svojih revolvera u njihove potiljke. Ako smrt nije bila trenutna, jedan bi od njih zgrabio nož i prerezao grkljan žrtvi.”

 

U zvjerstvima je prednjačio prvi čovjek logora Stara Gradiška koja je pretežno držala žene i djecu, Miroslav Filipović-Majstorović. Jevrej koji je preživio Jasenovac, Egon Berger, opisao je Filipovićevo sadističko ubijanje djece, dok su druga dva svjedoka Šimo Klaić i Dragutin Škrgatić kazala: ,,Na Božić 1942. Miroslav služio misu i poslije vršio smotru gdje je ubio četiri zarobljenika nožem dok je sarajevskog židova Alkalaja natjerao da pjeva, a zatim mu naredio da mu se približi, ubovši ga u prsa i prerezavši mu grkljan. Zatim je ubio 56 bosanskih židova vezavši ih žicom i udarivši ih sjekirom tako da su svi popadali u bunar. Zatim je pucao u glave 42 bosanskih seljaka”.

 

U tom istom Jasenovcu,Gojko Knežević je gledao kako mu ustaše na stravičan način kasape majku i sestru od tri mjeseca.

 

A, ovako, ukratko izgleda svjedočenje Joke Nikolića, preživjelog zatočenika:

 

,,Korak po korak i zastadosmo. Došli smo do obale rijeke. Odvodili su pet po pet. Započe likvidacija. Nekoliko redova ispred mene su moja dva brata… Doveli su nas do velike grobnice…

Gledam: kolju, mlate. Ustaše otpuhuju, psuju majku, sestru…Zasukanih rukava stalno se cerekaju. Kratko i odrešito narediše nam da se skinemo do gola. Odvezali su nam ruke. Sva petorica istovremeno se svlačimo…”

 

Iz samo par crtica, vidi se da je sistem ustaških logora, sa Jasenovcem kao najmarkantnijim primjerom, napravio tako dubok rez užasa, koji do danas nije prevaziđen i na kojem i dan danas pojedinci, ali i čitave društvene grupacije profitiraju.

 

Ako smo išta naučili , trebamo se samo pokloniti sjenama mrtvih i pogledati u oči živim ljudima. Ako smo još ljudi.

 

,,I jedna je žrtva zločin, prema čovječanstvu, a kamo li ovoliki broj”, često ćete čuti na ovim prostorima. Pa ipak, još i dan danas, 68 godina poslije, licitira se brojem mrtvih, najčešće u dnevno-političke svrhe. Ovo više govori o moralnim kodeksima onih koji licitiraju kostima, a u drugi plan gura užas koji je Jasenovac donio i odnio sa sobom.

 

Oko broja žrtava još se vode žestoke rasprave. Prema dostupnim podacima, postoji bar desetak izvora u kojima se pominje različit broj ubijenih ljudi u ustaškom logoru Jasenovac.

 

-60.000 do 90.000 žrtava prema procjeni Slavka Goldštajna

 

-69.842 žrtava po poimeničnom popisu žrtava istraživača logora, od toga otprilike 19.000 djece.

 

-70.000 žrtava prema istraživanjima dr. Bogoljuba Kočovića,

 

-77,200 žrtava prema Antunu Miletiću

 

-80.000 žrtava prema jugoslovenskoj anketi iz 1964. o žrtavama Drugog svjetskog rata

 

– 80,914 žrtava prema Spomen području Jasenovac

 

– 83.000 žrtava prema istraživanjima Vladimira Žerjavića

 

-85.000 žrtava, broj koji navodi Centar Simon Wiesenthal

 

-77.000-99.000 žrtava, broj koji se navodi u United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu

 

-500.000 – 600.000 žrtava prema službenoj izjavi Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945.

 

-700.000-1.2 miliona žrtava, broj koji je istoričar Vladimir Dedijer iznio u knjizi “Novi prilozi”