-TopSLIDEKultura

60. godina poslije Pariškog pokolja: Još je rano za ispriku?

Prije šezdeset godina je pariška policija masakrirala mirne alžirske demonstrante. U Francuskoj se do danas potiskuju zločini nad Alžircima. Predsjednik Macron je to pomaknuo s mrtve točke, ali samo donekle.

Uoči šezdesete godišnjice Pariškog masakra, na francuskoj televiziji su se mogle čuti i žrtve. „Policija je tada počinila krvoproliće, koristeći sve što im je dopalo šaka. Metalne šipke ili pendreke“, sjeća se Sad Ouazene.

Taj Alžirac se prisjeća slike više od 30.000 demonstranata koji su 17. listopada 1961. iz predgrađa pohrlili u centar Pariza kako bi mirno prosvjedovali jer je francuskim muslimanima par dana ranije uveden noćni policijski sat. Bili su to turbulentni dani borbe Alžira za neovisnost od Francuske.

Protesti su pretvoreni u pokolj, a ni dan danas se ne zna koliko je osoba stradalo zbog policijske brutalnosti. Neki su premlaćeni do smrti, drugi ustrijeljeni, treći utopljeni u rijeci Seini. Više od deset tisuća osoba je privedeno i danima držano u pritvorima.

Desetljećima je država šutjela o razmjerima policijskog iživljavanja. Službeno, govorilo se isprva o troje, potom o šestoro žrtava.

Povjesničar Etienne Francois (78) bio je student u Nancyju kada je čuo za pokolj u Parizu i to od jednog profesora. U medijima se ništa nije moglo o tome čuti. „Tijekom Alžirskog rata smo znali da se u Alžiru događaju surove, strašne stvari, ali za nas je tada bilo nezamislivo da to može doći i do Pariza”, kaže danas Francois.

Za pokolj u glavnom gradu nitko nikada nije odgovarao, naprotiv. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Roger Fray postao je kasnije predsjednik Ustavnog suda, a načelnik pariške policije Maurice Papon sedamdesetih je bio ministar financija.

Potiskivanje zločina u Alžiru

Frankreich Demo gegen Algerienkrieg 1961 Gedenktaf

Spomen-ploča podjsća na nepoznati broj ubijenih 17.listopada 1961.

Kada je Alžir na kraju 1962. postao neovisan, u francuskom društvu je prevladala želja „da se zaborave svinjarije iz Alžirskog rata”, kaže povjesničar Fabrice Riceputi. Taj rat se u francuskim udžbenicima spominje tek u posljednjih dvadesetak godina, ali se i dalje ne spominje brutalna kolonizacija Alžira od 1830. godine.

Riceputi spada u grupu povjesničara, aktivista i političara koji se bore da se sazna puna istina o Alžirskom ratu i svemu što ga je pratilo. Oni smatraju da bi predsjednik Emmanuel Macron morao Pariški masakr opisati kao „akt državnog kriminala”.

Moguće da će neka simbolična gesta doći od Macrona na samu godišnjicu. Macron je kritizirao francusko kolonijalno razdoblje oštrije nego bilo koji raniji predsjednik. U kampanji 2017. je nazvao kolonijalizam „zločinom protiv čovječnosti“, a 2018. je Pariški pokolj opisao kao „nasilnu represiju”.

No nedavno je Macronova kritička izjava motivirala službeni Alžir na povlačenje veleposlanika iz Pariza i zatvori zračni prostor za francuske vojne zrakoplove koji opskrbljuju trupe u Maliju. Naime, Macron je u jednom razgovoru sa studentima rekao da se zvanična alžirska povijest ne temelji na istini nego na „mržnji prema Francuskoj”.

Mnogi ipak polažu nade da će upravo Macronova administracija pokrenuti suočavanje francuskog društva sa zločinima nad Alžircima. Macron je rođen petnaest godina nakon kraja rata, i tu leži njegova šansa. To je drugačija pozicija od one koju je imao recimo Francois Mitterrand, koji je u vrijeme rata bio među odgovornim političarima.

Još je rano za izvinjenje?

Frankreich Paris | Emmanuel Macron bei den Gedenkfeierlichkeiten in Colombes

Macron na komemoraciji žrtvama Pariškog pokolja

Procjenjuje se da je oko sedam milijuna državljana Francuske povezano s Alžirom. Oni su ili potomci nekadašnjih francuskih naseljenika u Alžiru ili pak Alžiraca koji su se nastanili u Europi. „Isprepletenost povijesti i sadašnjosti Alžira i Francuske tako je gusta, da su te dvije zemlje okrenute jedna drugoj”, kaže povjesničar Etienne Francoise.

Stvar s mrtve tačke pokrenuta je kad je Macron zadužio uglednog povjesničara Benjamina Storu – Židova rođenog u Alžiru – da načini „pravednu i preciznu“ analizu odnosa Francuske prema Alžirskom ratu koji je tijekom osam godina odnio preko milijun života. Stora je početkom godine predstavio nalaze i dao preporuku da se formira povjerenstvo koje bi sakupljalo sjećanja svjedoka i da se otvore tajne arhive.

U kompliciranoj političkoj igri, Macron je najavio „simbolični akt“ u znak priznanja zločina, ali jasno rekao da se neće ispričavati ili iskazati kajanje. Ni Stora ne vjeruje da je vrijeme sazrelo za ispriku. Ona, kaže, mora doći na kraju procesa suočavanja s prošlošću, a ne na početku.

To „suočavanje“ desetljećima je francuska država blokirala. Ipak, do danas su u više od pedeset gradova postavljene spomen-ploče u znak sjećanja na Alžirce ubijene u Pariškom masakru.

Autor Andreas Noll

dw.com

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close