Politika prijetnji i pritiska – Tko je sabotirao plinovod Južni tok?

Bugarska vlada je najavila da je prekinula radove na izgradnji Južnog toka (South Stream), plinovoda, koji bi trebao voditi ruski plin do Europske Unije, tako da ovaj ne prolazi kroz Ukrajinu.

“Naredio sam zaustavljanje radova – izjavljuje premijer bugarske vlade Plamen Orašarski, koja je upravo u krizi, ako već ne i u ostavci, odlučit ćemo o razvoju situacije poslije konzultacija u Bruxellesu”.

Odluka je donesena – a da to nije nipošto namjerno – na dan trostranog sastanka Rusija, Ukrajina, Europska Unija o isporukama plina Kijevu.

Josè Manuel Barroso, predsjednik Europske Komisije bio je navijestio prošlih dana otvaranje procedure EU protiv Bugarske zbog izvjesnih nepravilnosti kod natječaja za South Stream.

Nedugo prije, 5. juna, vodstvo Bugarske Socijalističke partije je smatralo da je vlada Orešarskog potvrdila kao sigurno da će bugarski dio plinovoda biti izgrađen, iako je Bruxelles tražio prekid projekta. “Za nas je on od vitalog značaja” smatrao je potpredsjednik Parlamentarne komisije za energiju, Kujumđijev. A predsjednik Udruženja građevinara, Glosov, izjavljivao je kako je South Stream udisaj kisika za pluća bugarskih poduzeća.

Što se dogodilo? Projekt je nastao kad su u studenom 2006. (za vrijeme druge vlade predsjednika Prodija) ruski Gazprom i talijansko poduzeće Fini potpisali dogovor o strateškom partnerstvu.

U junu 2007. ministar za ekonomski razvoj Pier Luigi Bersani potpisuje s ruskim ministrom industrije i energije memorandum o dogovru za realizaciju South Streama. Prema projektu, plinovod će se sastojati od jednog dijela ispod mora u dužini od 930 km ispod Crnog mora (u ruskim bugarskim i turskim teritorijalnim vodama) i s jedne će strane ići preko Bugarske, Srbije, Mađarske, Slovenije i Italije, sve do Tarvisia (u pokrajini Udine). Godine 2009-2011 zaključeni su svi međuvladini dogovori, kojima prolazi South Stream.

Godine 2012. ulaze u dioničko društvo, koje financira izradu podmorskog dijela projekta njemačka kompanija Winterschall i francuska kompanija Edt sa 15% akcija (dionica) svaka. Izgradnja plinovoda počela je u prosincu 2012. s ciljem da se s isporukom plina započne već 2015. U ožujku mjesecu 2014. Saipem ((ENI tal. poduzeće prim. prev.) dobilo je ugovor u visini od 2 milijuna Eura, da bi upravo ono izvelo prvu podmorsku liniju plinovoda.

U međuvremenu dolazi do ukrajinske krize i Sjedinjene Države – u jednoglasnom zajedničkom funkcioniranju Bijele Kuće i kongresne diplomacije iz republikanskog tabora – pritšću europske saveznike da smanje uvoz plina i nafte iz Rusije, koji predstavljaju jednu trećeinu energetskog uvoza Europske Unije.

Prvi cilj Washingtona (napisali smo to u “il manifesto” već 26.ožujka) jeste osujetiti izgradnju South Streama. U tom cilju Washington vrši sve jači i jači pritisak na bugarsku vladu. Prvo je kritizira što je prepustila izgradnju bugarskog dijela plinovoda konzorciju u kojem ima udjela ruska firma Strojtransgas, koja je pod sankcijama Sjedinjenih Država.

S ucjenjivačkim tonom američki ambasador u Sofiji, Marcie Ries, izjavljuje: “Upozoravamo bugarske poslovne ljude da izbjegavaju raditi sa poduzećima koja su potpala pod sankcije SAD-a”. Najodlučniji trenutak bio je, kad je u Sofiji američki senator John McCain, u pratnji Chrisa Murphyja i Ron Johnsona sastao s bugarskim premijerom i predao mu zapovijedi Washingtona. Odmah nakon toga je Plamen Orešinski objavio blokiranje radova South Streama.

Ova stvar ima značenje simbola: projekt ogromnog značenja za Europsku Uniju sabotira ne samo Washington, već i Bruxelles i to putem ruke samog predsjednika Europske komisije! Voljeli bismo znati što o tome misli vlada Renzija , budući da će Italija, kako je upozorio, sav izvan sebe Paolo Scaroni, još uvijek prvi čovjek Enija – izgubiti milijarde Eura, ako projekt South Stream bude bačen u smeće.

Tommaso di Fracesco, Manlio Dinucci
ilmanifesto.info/
Prijevod:
Jasna Tkalec

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close