2020. u BiH, godina skandala i afera
Ni pandemija nije ublažila nacionalističku retoriku u BiH koja prati gotovo sva zbivanja u zemlji, od mise za “blaiburške zločince”, preko “historijskih” izbora u Mostaru, do najave odlaska Valentina Inzka.
“Politička” 2020. godina u Bosni i Hercegovini zapravo je počela u susjednoj Republici Hrvatskoj (RH), izborom Zorana Milanovića za predsjednika. Od predsjedničkih izbora u RH, pa sve do kraja 2020. godine, ne prestaje razmjena oštrih poruka između Milanovića i dijela bosanskohercegovačkih, uglavnom bošnjačkih, čelnika.
Analitičari u BiH nisu ni očekivali radikalan zaokret RH prema BiH nakon Kolinde Grabar-Kitarović, a analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarski tada je kazao da će i Milanović podržavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, ali i “federalistički i konsocijacijski ustavni ustroj” ove zemlje.
Milanović je plijenio pažnju javnosti u BiH tokom cijele godine, kako zbog spornih izjava o sapunu i parfemu, tako i zbog prijema srpskog nacionalnog lidera iz BiH Milorada Dodika u Zagrebu. Dodik je bio ohrabren srdačnim dočekom u hrvatskoj prijestolnici, gdje se založio i za prava “marginaliziranih” bosanskohercegovačkih Hrvata te izmjene Izbornog zakona (IZ) BiH u skladu sa očekivanjima lidera Hrvatske dmokratske zajednice (HDZ) BiH Dragana Čovića. Po povratku u BiH, nagovijestio i srpsko-hrvatski dogovor o mogućem “izlasku Srba i Hrvata iz BiH”, uz oštru osudu probosanskih političara.
Bošnjačko-hrvatski (ne)sporazumi
Za 2020. godinu se može reći da je bila i godina bošnjačko-hrvatskih nesporazuma na različitim nivoima vlasti dok se “usklađeno” djelovanje sprsko-hrvatskih lidera, uz njihove posjete Beogradu i Zagrebu, u Sarajevu tumačilo kao “antibosanska” i “antibošnjačka” zavjera.
Jačanju političkih tenzija između Hrvata i Bošnjaka doprinijela je i sarajevska misa za “bleiburške zločince”, za koju bosanski franjevac Marko Oršolić smatra da je naškodila ugledu ckrve i kardinala Vinka Puljića, i da je nije trebalo održavati u vrijeme proslave Dana pobjede nad fašizmom. “Na kraju će ispasti da se ne slavi misa zahvalnica za Dan pobjede, ali se zato slavi misa za pobijeđene. Prirodno je da će antifašisti to shvatiti kao svrstavanje na poraženu stranu”, kaže fra Marko za DW.
Tračak nade da bi bošnjačko-hrvatski odnosi u BiH mogli krenuti u pozitivnom smjeru zaiskrio je nakon dogovora lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića o izborima u Mostaru. Izbori u hercegovačkom središtu su nakon 12 godina održani, no zbog prigovora o neregularnostima bošnjačko-hrvatski odnosi su, umjesto da budu relaksirani, dodatno usložnjeni. Inače, novembarski lokalni izbori u BiH nagovijestili su promjene i dolazak “građanski orijentiranih” političkih snaga.
SDA je izgubila uticaj u većim urbanim centrima, uključujući Sarajevo, a Dodik u Banjaluci gdje je gradonačelničku poziciju osovojio kandidat opozicije Draško Stanivuković. Jedino je HDZ zadržao dominantnu poziciju u “svom” nacionalnom korpusu, uz slabljenje uticaja u Livnu i Prozor-Rami.
Slučaj “ikona” i drugi skandali
Ni u 2020. godini nije manjkalo političkih afera u BiH. One su, poput afere “Sarajlić”, potresale SDA, ali i druge političke partije u BiH. Raskinuta su i neka tradicionalna savezništva sa Dodikovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), pa se opozicija u oba bosanskohercegovačka entiteta, sa velikim očekivanjima, već priprema za opće izbore 2022. godine.
Pandemija korona virusa pokazala je sve slabosti političkog sistema u BiH, gdje praktično nije bilo koordiniranog djelovanja na nivou države, pa su se odluke donosile na nižim nivoima vlasti, često u suprotnosti jedna s drugom, a ponekad i sa zakašnjenjima što se, nažalost, plaćalo i životima.
Afera “respiratori” u kojoj je, pored ostalih, optužen i federalni premijer Fadil Novalić, još čeka sudski epilog. Analitičari očekuju da bi pravosuđe, nakon iznuđene ostavke Milana Tegeltije sa pozicije predsjednika Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, konačno moglo profunkcionirati.
krajem godine je slučaj “ikona” poprimio međunarodne razmjere. Naime, na ikoni koju je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu, Ukrajina je prepoznala pečat Odeske regionalne komisije za zaštitu spomenika.
Kijev traži odgovor na pitanje kako je ikona iz Luganjska, koji je pod okupacijom proruskih snaga, završila kod Milorada Dodika. Lavrov je vratio ikonu Dodiku, a slučaj istražuje i Tužiteljstvo BiH. Banjalučki bloger Slobodan Vasković ovaj slučaj vidi kao početak kraja Dodikove političke karijere. On smatra da je Rusija vraćanjem ikone “počela uklanjanje Dodika s političke scene” i da lider SNSD-a nije dorastao složenom i opasnom “ruskom ruletu”.
Dolazak Bidena i odlazak Inzka
2020. godina u BiH će se pamtiti i po pobjedi Josepa Bidena na američkim predsjedničkim izborima. Signali iz Washingtona da bi se Bidenova administracija mogla aktivno uključiti u rješavanje bosanskih problema, uključujući promjenu Ustava i podršku integraciji BiH u Evropsku uniju (EU) i NATO, u BiH su dočekani sa različitim emocijama, uz oduševljenje u Sarajevu i razočarenje u Banjaluci.
U planu za BiH objavljenom krajem oktobra, Joe Biden je istakao da će se BiH i Balkanom baviti zajedno s Evropljanima i da će NATO i EU biti njegove poluge za djelovanje u ovom dijelu svijeta. No, osnivač i vlasnik portala politicki.ba Sead Numanović kaže da “Biden priprema tim za BiH, ali BiH nema tim za Bidena”. “Bojim se da je to nastavak opasne 15-godišnje politike čekanja da nam neko drugi rješava probleme, a da mi pri tome ništa ne činimo”, kaže Numanović za DW.
Opći je utisak da su se sa pobjedom Bidena na američkim izborima i u BiH konačno pokrenule “poluge” do tada “uspavane” međunarodne zajednice, a u centru pažnje našao se visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko. Kada je, nakon 12 godina “izražavanja zabrinutosti”, zaprijetio konkretnim evropskim sankcijama, sa studentskog doma na Palama skinuta je ploča s imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Inzko je, također, obećao i nametanje zakona o zabrani negiranja genocida, holokausta i drugih ratnih zločina, ukoliko to uskoro ne učine domaći zakonodavci, no čini se da za to neće imati vremena. Iz Njemačke u decembru stižu nagovještaji da bi Inzka na poziciji visokog predstavnika uskoro mogao zamijeniti njemački političar Christian Schmidt.
Pojedini mediji u BiH kritikovali su te najave, pišući u negativnom kontekstu o “bliskim vezama” Schmidta sa nekim hrvatskim liderima u regiji, mada Inzko vjeruje da bi njemačko-američka inicijativa mogla biti “dobitna kombinacija” za BiH. “Ja bih lično nakon dvanaest godina na ovom položaju pozdravio promjenu na mjestu visokog predstavnika”, rekao je Inzko, potvrđujući da je Njemačka za njegovog nasljednika predložila političara Kršćansko-socijalne unije i bivšeg ministra poljoprivrede Christiana Schmidta.
Inzko vjeruje da za budućnost BiH nije presudna promjena visokog predstavnika, nego “promjena paradigme”. “BiH treba novu, stabilnu politiku na liniji Biden-Brisel-Berlin”, kazao je Inzko.https://imasdk.googleapis.com/js/core/bridge3.432.0_en.html#goog_1636140372 Pogledajte video32:39
Inzko za DW: “Dayton 2.0 će sigurno doći”
