Najnoviji razvoj događaja u Erdoganovoj Turskoj zabrinjava sve dobrohotne demokrate svijeta.
AUTOR:
autograf.hr
Traljavo izveden i stoga neuspio vojni udar je za Erdogana došao kao “Božji dar” (jedna od njegovih prvih izjava) da se odlučno razračuna sa svim svojim političkim oponentima i svjetonazorskim neistomišljenicima te tako još više učvrsti svoju nedodirljivu autokratsku vladavinu.
Njegovo najavljeno pomirenje s Vladimirom Putinom može isto zabrinuti jer ima potencijala da završi u nekoj novoj antizapadnoj neprincipijelnoj “koaliciji”dvojice dugovječnih despota koji na sličan način produžuju i učvršćuju svoju vlast, progoneći neovisne medije i novinare, gušeći udruge civilnog društva i marginalizirajući političku opoziciju.
Recep Tayyip Erdogan je na vlasti već od 2003. godine kada je poslije uspješnog desetogodišnjeg gradonačelnikovanja Istambulom prvi put postao premijerom Turske. Prihvaćen je s velikom dozom oduševljenja kao demokratski vizionar i progresivni nositelj nade za čitav islamski svijet.
Postao je naširoko prepoznatljiv kao strateški lider ”političkog islama” u turskom i arapskom svijetu i šire, s dokazanim sposobnostima za vodstvo jedne stabilne demokratske zemlje koja je aktivan član NATO saveza.
Erdoganova umjerena Stranka pravde i razvoja (AKP) je na vlast došla uz snažnu podršku svog najvećeg koalicijskog partnera popularnog propovjednika imama Fehtullaha Gullena i njegovog dobro organiziranog i utjecajnog pokreta Hizmet (”služenje”).
Suradnja Erdogana i Gullena je pozitivno odjeknula među mnogim Turcima koji su podržavali umjereni islam u skladu s izbornom demokracijom i tržišnom ekonomijom.
Gulenov pokret Hizmet je taj novi zamah turske demokracije trebao obogatiti visokim etičkim načelima i civiliziranim odnosima koji su utemeljeni na mistično-humanističkoj interpretaciji islama.
Gullen je kao najpoznatiji turski propovjednik i moralni učitelj poznat po svojoj islamsko-humanističkoj viziji preobrazbe društva. Kao protutežu radikalnim islamskim trendovima on je u tom duhu osnovao tisuće škola, te mnogobrojne nevladine udruge, medijske kuće i financijske ustanove diljem Turske i u mnogim drugim zemljama svijeta.
Radi se o vrlo moćnom i utjecajnom pokretu u kojem kroz mrežu navedenih ustanova sudjeluju milijuni Gullenovih sljedbenika i simpatizera. Uglavnom su to dobrovoljne udruge čija je misija promicati visoka etička načela, duh tolerancije i dijaloga.
Erdoganova vlada je mnoge od tih dobro odgojenih, pobožnih i patriotski nastrojenih gulenovaca uvodila u birokratsku i poslovnu elitu koja je postupno zamjenjivala staru sekularnu gardu dosljednih ataturkovaca.
No ljubav i suradnja Erdoganove vladajuće stranke i Gullenovih suradnika nisu dugo trajali. Do definitivnog prekida je došlo 2012. godine kada su Gullenovi mediji uz kritiku Erdoganove autokratske politike razotkrili i korupciju u visokim krugovima AKP političara u koju je bio upleten i Erdoganov sin.
Erdogan je Gullena i njegov pokret Hizmet optužio da su mu namjestili korupcijski skandal, a počeo ih je javno optuživati i progoniti i za vođenje “paralelne države” kojoj je cilj svrgavanje (njegove) legitimno izabrane vlasti.
Tako je krenuo prvi val otvorene čistke takozvanih gullenovaca iz svih struktura vlasti i medija. Tisuće su izgubile posao ili su prisilno premještene na radna mjesta daleko od svog mjesta boravka i odvojene od svojih obitelji.
Erdogan je 2014. izabran za predsjednika te je poput po mnogo čemu sličnog Putina zlorabeći demokratske institucije kako bi učvrstio svoju vladavinu, ušutkao, marginalizirao i(li) uklonio sve koji su mu se suprotstavljali, posebice urednike novina, neovisne sveučilišne profesore, političke disidente, pa čak i humanitarne radnike.
Poslije prošlotjednog pokušaja državnog udara krenuo je još intenzivniji i sveobuhvatniji val progona Gullenovih sljedbenika.
Erdogan je već u tijeku noći kada je puč izveden optužio Gullena kao glavnog krivca, iako bez ikakvih uvjerljivih dokaza. Istovremeno je rezolutno zatražio od SAD da 75-godišnjeg i boležljivog starca kao izdajnika i kriminalca izruči Turskoj kako bi mu se sudilo za veleizdaju.
To neće ići lako i bez čvrstih dokaza. Gullen je, naime, prepoznatljiv i priznat kao jedan od vodećih islamskih mirotvoraca. Osim toga, je on osobno među prvima najoštrije osudio pokušaj puča, a poznato je da često propovijeda i piše (autor je šezdesetak knjiga) protiv svake vrste nasilja.
Gullen poziva na ”prihvaćanje ljudi bez obzira na razlike u mišljenju, svjetonazoru, ideologiji, nacionalnosti ili vjeri“. Za njega su demokracija, univerzalna ljudska prava i sloboda temeljni postulati za zdrava suvremena društva.
U njegovim školama i mnogobrojnim konferencijama se osim učenja Kur’ana kao knjige otkrivenja čiji je cilj da se ljude spasi od grijeha naglašava učenje stranih jezika, promiče internacionalizam i osposobljava za međuvjerski dijalog na svim razinama.
Gullenov se pokret ne može svrtati među islamske sekte koje brinu isključivo za muslimane, već osniva bolnice i sirotišta u nemuslimanskim zemljama svijeta, posebice u Africi, ali i na Haitiju i u drugim siromašnim zemljama.
Gullen i njegovi suradnici su dobro prihvaćeni u SAD i zbog toga što se, nasuprot drugim islamskim organizacijama, distanciraju od svake vrste antisemitizma, pa čak i od otvorene kritike Izraela.
Ukratko, imam Gullen je na glasu kao promotor univerzalnih ljudskih vrednota, demokracije, humanizma i mirotvorstva.
No njegova popularnost među milijunima sljedbenika u Turskoj i veliki utjecaj široko razgranate mreže škola i drugih institucija su glavni trn u oku Erdoganovih ambicija da apsolutno zavlada Turskom.
U tom kontekstu treba razumjeti Erdoganove neprimjerene reakcije na neuspjeli puč.
Unutar tjedan dana je više od 45.000 uposlenika u javnom sektoru razriješeno dužnosti. Stotine sudaca i tužitelja je po unaprijed pripremljenim listama preko noći ostalo bez posla, a mnogi su i uhićeni.
Ministarstvo obrazovanja je ukinulo licence za oko 21.000 učitelja te najavilo zatvaranje više od 600 škola. Poništeno je oko 11.000 putovnica, a svi sveučilišni profesori i znanstvenici koji se nalaze u inozemstvu su dekretom pozvani da se vrate u Tursku.
Prema najnovijim vijestima je predsjednik Erdogan izdao dekret o zatvaranju 2341 institucije, među kojima su škole, dobrotvorne organizacije, sindikati i medicinski centri. Erdoganovi suradnici ne kriju da su sve institucije koje će biti zatvorene povezane s pokretom Fethullaha Gullena.
Svima je očito da je pokušaj puča zapravo poslužio turskom predsjedniku da iz javnog života eliminira sve nepoćudne te tako ostvari namjeru promjene Ustava kako bi uvođenjem predsjedničkog sustava utvrdio svoju apsolutnu vladavinu te da bi, kako je sam izjavio, ostao na vlasti do 2023. godine kada će se slaviti 100. obljetnica Republike.
Za sada izgleda da će ga u tome biti teško zaustaviti.
______________
Dr. Peter Kuzmič je rektor Evanđeoskog i teološkog fakulteta u Osijeku, profesor na postdiplomskom studiju u Bostonu (SAD) i član brojnih međunarodnih teoloških i ekumenskih organizacija.
