Petak 4. marta za oko 1000 radnika Global Ispat Koksne Industrije Lukavac (GIKIL) može značiti prekretnicu.
Situacija se može poboljšati ili pogoršati, no isto više neće biti. Tog dana skupština društva namjerava usvojiti odluku o izbacivanju poslovnog partnera, indijske firme „Global Steel Holdings Ltd“ (GSHL) iz upravljačkih struktura. Sindikat GIKIL-a tvrdi da je to jedini način za spas fabrike. No, nekoliko je detalja koji komplikuju situaciju oko opstanka lukavačke koksare.
GIKIL je formiran spajanjem Koksno hemijskog kombinata Lukavac i „Global infrastructure Holdings Ltd“. Kasnije će se izmjenama ugovora kao susnivač navoditi „Global Steel Holdings Ltd“ registrovan u Indiji. Prema aktuelnom sudskom registru, 67% je u vlasništvu države, a preostali procenat pripada GSHL-u. Taj omjer u praksi nije poštovan. Koksarom su više od 10 godina u potpunosti upravljali indijski vlasnici GSHL-a. Za sve navode o njihovim finansijskim malverzacijama vlasti tuzlanskog kantona su smišljeno ili ne, bile nezainteresovane. Tek sada tvrde da je većinsko upravljanje GSHL-a omogućeno falsifikovanim aneksom ugovora.
GSHL nikada nije ispunio ugovornu obavezu od 43 miliona ulaganja u koksaru. Pri tome je fabriku i dodatno zadužio. Podizanjem višemilionskih kredita, koje je prikazao kao ulaganje, stavio je GIKIL pod hipoteku. Kao ulaganje je GSHL prikazao i repromaterijal koji je u stvari kupovao od svojih firmi iz inostranstva. Dugovi koksare su tako porasli na preko 160 miliona dolara. Milionske sume su „izvučene“ i na osnovu prenaduvanih isplata po osnovu konsultatntskih usluga, koje su im opet pružale osobe iz krovne indijske kompanije.
Na prvi pogled, dovoljno razloga da se poništi ugovor sa takvim partnerom, no i Vlada TK i radnici izgleda još nisu svjesni kakvog „žilavog“ protivnika imaju. Dokaz tome je sjednica Skupštine GIKIL-a od 12. februara na kojoj je GSHL imenovao svih 5 članova Nadzornog odbora, i to pet Indijaca, isključujući u potpunosti domaće suvlasnike.
Ko su vlasnici GSHL-a ?
„Global infrastructure Holdings Ltd“ registrovan je na Isle of man, ostrvu koje formalno priznaje vlast britanske kraljice, ali nije dio Velike Britanije, i predstavlja jedno od „poreskih rajeva“ za firme koje kriju svoje poslovanje ukoliko ono služi za izvlačenje novca i prevaru poslovnih partnera.
Prvobitni ugovor o formiranju GIKIL-a u ime „Global infrastructure Holdings Ltd“ potpisao je Pramod Kumar Mittal. On je mlađi brat znatno poznatijeg Lakshmi Mittala, vlasnika velike multinacionalne kompanije Arcelor Mittal, koji u BiH posjeduje zeničku željezaru te rudnik željezne rude u Prijedoru. Poslovni put Pramoda Mittala karakteriše to što je ostavljao finansijsku pustoš u svim firmama koje je kupovao, od Bugarske preko Srbije do Nigerije i sada BiH. Zajedno sa Vinodom, još jednim bratom, posjedovao je Ispat Industries, koju su do 2013. godine u potpunosti prodali zbog velikih gubitaka.
U vrijeme dok su ga proganjali vjerovnici, Pramod Mittal je u Barceloni organizovao vječanje svoje kćerke, na koje je potrošio 65 miliona eura!? Istina, pravdalo se da je to vjenčanje platio njegov brat Lakshmi, koji je vjenčanje svoje kćerke u Parizu platio 75 miliona dolara, poklonivši joj kuću u Londonu plaćenu 135 miliona dolara. No, ove sume pokazuju da članovi porodice Mittal nisu filantropi koji će socijalni status svojih radnika stavljati ispred enormnog profita kojeg ostvaruju.
Predstoji pravna bitka
GSHL neće olako prepustiti lukavačku koksaru. Dokaz tome je već podnijeta tužba Međunarodnom sudu u Beču kojom od GIKIL-a traže isplatu od 165 miliona dolara. Postoji opravdana bojazan da će proces dobiti, što bi mogao značiti ili definitivno zatvaranje lukakavačke koksare ili predaju kompletne firme u vlasništvo indijskog partnera.
Indijci ništa ne prepuštaju slučaju i uvijek angažuju najbolje pravne timove u sličnim sporovima. Prisjetimo se kako su svojevremeno sudskim putem zaustavili nagovještaj štrajka u zeničkom Accelor Mittalu, od čega se tamošnji sindikat nikada nije oporavio. Ućutkali su i Milorada Dodika, koji je svojevremeno optužio Arcelor Mittal da transfernim cijenama i prodajom povezanim subjektima iznose desetine miliona profita. Naravno, niko ovdje ne nagovještava da Arcelor Mittal ima prste u GIKIL-u, riječ je samo o objašnjenju sistema djelovanja.
Inače, aktuelni direktor GIKIL-a Debasish Ganguly bio je pod istragom u Srbiji, gdje je vodio finansije Magnohroma iz Kraljeva, koju je isto tako kupio kupio “Global steel holding”. Ni tamo ova kompanija nije ispunila obaveze o ulaganju 23 miliona eura, no Agencija za privatizaciju Srbije je brzo raskinula kupoprodajni ugovor.
Procesuiranje „domaćih izdajnika“
Sindikat GIKIL-a tvrdi da je Tužilaštvo BiH već započelo istragu o poslovanju ove firme. Predmet istrage su ugovori, krediti i hipoteke. Ne treba zanemariti da su pored Indijaca, proteklih deset godina upravom GIKIL-a defilovali i predstavnici Vlade TK iz redova SDA. Radnici navode da su ti predstavnici zarađivali i po 20 hiljada KM, koju nazivaju naknadom za zatvaranje očiju na pljačku firme. Tvrde da su i nadzorne kamere snimile njihove naknadne dolaske kako bi spaljivali dokumentaciju o svojim nezakonitostima.
Ugovor o formiranju zajedničke kompanije potpisao je 2003. godine tadašnji predsjednik Vlade TK Bajazit Jašarević, sadašnji v.d. direktor Elektroprivrede BiH, inače kadar SDA.
O situaciji u GIKIL-u za sada se decidno ne izjašnjava premijer TK Bego Gutić, po kojem su inače za sve što se loše dešava u ovom kantonu krivi novinari i mediji koji o tome izvještavaju. Da su medijski izvještaji o kriminalu u i oko GIKIL-a godinama prije ozbiljno shvaćeni, možda bi konačna šteta bila manja. Po svemu sudeći, i priča o lukavačkoj kosari mogla bi biti još jedan tipičan primjer privatizacije pod okriljem SDA, čiji je rezultat uništenje firme i ostavljanje radnika bez posla i perspektive.
