Nauka i religija: Einstein, Gutkind i Dimitrije Mitrinović

Najskuplje ikad prodano Einsteinovo pismo bilo je upućeno filozofu Erichu Gutkindu. Ono se bavi Einsteinovim ateizmom. Veliki uticaj na Einsteinovog korespondenta ostvario je Dimitrije Mitrinović, Hercegovac za koga vele da je jedan od inspiratora ideje o ujedinjenju Evrope

(Oslobođenje – PIŠE: Muharem BAZDULJ)

U uglavnom jalovim i površnim raspravama oko međusobnog odnosa religije i nauke, često se poteže ime Alberta Einsteina. Znalci Einsteinove biografije dobro znaju da njegovi roditelji nisu bili ravnodušni prema religiji te da je budući fizičar iz početka odgajan u vjerskom duhu, no da je već kao dvanaestogodišnjak vjeru izgubio. (Čuvene su njegove riječi: “Ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje i kažnjava bića koja je stvorio, niti Boga s voljom poput one kakvu mi imamo. Ne mogu također ni zamisliti da jedinka živi onkraj svoje fizičke smrti: makar se slabim dušama, zbog straha ili zbog egoizma, takva misao naročito dopada”.) Ipak, prvenstveno zbog pojedinih interpretacija Einsteinovih iskaza privrženosti Spinozinoj filozofiji, religijski su propagandisti skloni tvrdnjama da je Einstein bio vjernik. Einsteinovo pismo filozofu Erichu Gutkindu jedan je od najjačih argumenata u prilog Einsteinovom ateizmu. U spomenutom pismu Einstein, naime, izričito kaže da riječ Bog za njega predstavlja tek “izraz ili proizvod ljudske slabosti”, dok Bibliju smatra “zbirkom plemenitih, ali još uvijek primitivnih legendi” koje su uz to i “djetinjaste” te dodaje da ga nikakvo, pa ni najsuptilnije, tumačenje ne može uvjeriti u suprotno.

Hram

Zanimljivo je da se o ovom pismu često i izuzetno opširno piše u kontekstu njegovog autora, a da se o primaocu jedva išta zna. Čak ni ekstenzivno istraživanje putem internetskih pretraživača neće ponuditi mnogo podataka o Gutkindu. No na stranu internet, Gutkinda je teško pronaći i na mnogo relevantnijem izvoru informacija – u Biblioteci Britanskog muzeja, jednom od najvećih hramova knjige u historiji čovječanstva. (Lijepo je pisala Isidora Sekulić: “Ko je u Biblioteci Britanskog muzeja radio, ne može je nikad zaboraviti. On joj ostaje obavezan za ceo život, i kroz nju vezan za zemlju i narod engleski vrlo tesnim vezama. Ko je u Britanskoj radio, postao je više čovek no što je bio”.) Podatke o Gutkindu u ovoj je biblioteci tražio Predrag Palavestra koji o tome piše u svom eseju “Grob na Hajgejtu”. Gutkind je njemački filozof i pjesnik jevrejskog podrijetla koji je nakon nacističkog osvajanja vlasti u Njemačkoj emigrirao u Ameriku te je tamo dobio skromno nastavničko mjesto u njujorškom Gradskom koledžu, piše Palavestra i nastavlja: “Ni u Sjedinjenim Državama, Gutkind nije uspeo da prodre u važnije jevrejske krugove, tako da njegovo ime nije ni zabeleženo u inače bogatoj Jevrejskoj enciklopediji”. Palavestrin interes za Gutkinda bio je posljedica njegovog intenzivnog bavljenja likom i djelom Dimitrija Mitrinovića, Gutkindovog prijatelja i saradnika, genijalnog Hercegovca rođenog 21. oktobra 1887. godine u selu Donji Poplati kod Stoca.

Guru

Mitrinovićev životni put bio bi sjajan predložak za veliki biografski roman. Kao mladić bio je neka vrsta gurua sarajevskim gimnazijalcima, među kojima su bili i Isak Samokovlija, i Ivo Andrić, i Gavrilo Princip. Borivoje Jevtić se prisjeća da su se ondašnji sarajevski gimnazijalci sastajali sa Mitrinovićem u sumrak u aleji kraj Atmejdana. On je Mitrinovića ovako upamtio: “Mitrinović je ličio na nekog svetskog putnika koji je slučajno zapao u tužnu i sumornu palanačku sredinu, pa joj na brzinu i nadohvat prosipa svoje obilno znanje i svoje prostrano životno iskustvo. (.) Mitrinović nam je otvarao vidike velikih svetskih književnosti i učio nas međusobnoj toleranciji, potrebi uzajamne nacionalne trpeljivosti, velikoj ideji bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda”. Možda i najljepša ilustracija ovog “otvaranja vidika” jest priča o razglednici koju je Mitrinović poslao Ivi Andrić u Višegrad, gdje je ovaj provodio ljetni raspust. Na poleđini razglednice pisalo je – Uči engleski, čitaj Whitmana! Kad blizu sedamdeset godina kasnije, u nekrologu, Krleža Andrića opiše kao “poklonika Walt Whitmanovskog slobodnog stiha”, ta fraza zvuči skoro kao odjek Mitrinovićevog davnog savjeta. (Nije ni Krleža bio ravnodušan prema Dimitriju Mitrinoviću, no to je druga – i duga – priča.) Uoči prvog svjetskog rata Mitrinović dugo boravi u Italiji i Njemačkoj. Upravo će u Njemačkoj, u Munchenu, doći do susreta Mitrinovića i Gutkinda koji će obilježiti obojicu. Erich će Gutkind, naročito njegova knjiga “Sideričko rođenje”, neizbrisivo utjecati na Mitrinovićevu sudbinu i usmjeriti njegovu misao, Palavestrinim riječima, “prema širokim evropskim i planetarnim vidicima”. Početkom prvog svjetskog rata Mitrinović najprije odlazi u Belgiju, a zatim u Englesku u kojoj će ostati do smrti (1953. godine).

Kao stećak

Sahranjen je u Londonu, a nadgrobnik mu je, kako kaže jedan očevidac, “pomalo nalik na niske hercegovačke stećke iz Radimlje, blizu njegovog zavičajnog Stoca”. Na komemoracije Mitrinoviću te 1953. Erich Gutkind je kazao kako je Mitrinović uvijek bio “toliko nesravnjivo prisutan da su pored njega svi drugi često izgledali manje stvarni i manje prisutni”. Iste te godine Gutkind je svoju knjigu poslao Einsteinu, a valja reći da je prvo publiciranje neke Gutkindove knjige na engleskom jeziku ostvareno upravo uz Mitrinovićevu pomoć. Einstein se na knjizi zahvalio pismom s početka ove priče. Mitrinovićevi saradnici 1954. godine osnivaju fondaciju Nova Atlantida. Cilj fondacije je, po riječima Andrew Rigbyja, jednog od boljih poznavalaca Mitrinovićevog opusa, čuvanje arhiva različitih inicijativa u koje je Mitrinović bio uključen, održavanje sastanaka i objavljivanje povremenih publikacija, u kojima su obrađeni razni aspekti njegove misli. U arhivima fondacije su dokumenti i pisma koji dokazuju Mitrinovićeve bliske kontakte s najrazličitijim ljudima koji su obilježili dvadeseto stoljeće: od Kandinskog do Ezre Pounda i od Alfreda Adlera do Mahatma Gandija. A i Albert Einstein je, eto, makar indirektno dio Mitrinovićeve orbite.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close