Piše: Hamid Deronjić
Većina građana Federacije na lokalnim izborima neće imati izbora. Samoproglašeni izborni pobjednici već su u njihovo ime odlučili, zbrajajući glasove sa općih izbora dvije najjače bošnjačke stranke i dva najuspješnija kandidata za člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Od građana se ne očekuje da biraju, nego da kao disciplinirana glasačka mašinerija na lokalnim izborima samo potvrde rezultate općih izbora, na kojima je jača od dvije bošnjačke stranke poručivala slabijoj “ubijamo ih u mali mozak”. Danas je to bošnjački politički monolit čija se “historijska misija” proteže od Reformske agende do asfaltiranja puteva i izbora lokacija za deponije u lokalnim zajednicima.
Zato, kad najesen budu birali vijećnike i načelnike općina, glasači trebaju manje razmišljati o kvalitetu kandidata a više o tome kako će se pokloniti kvantitativnoj sili “historijske koalicije” SDA i SBB.
Može se s propagandisitima “historijske koalicije” saglasiti u važnosti pitanja: U čemu je snaga koalicije SDA i SBB-a? Ali i ponuditi sasvim drugačiji odgovor.
Prije svega, u državi u kojoj je nacionalni argument iznad svakog argumenta dobro je pokazati da i ti imaš konja za trku. Ali to samo potvrđuje nacionalnu podijeljenost zemlje, a nikako njenu stabilizaciju. Nije malo dokaza da se na više polja prilike u Bosni destabiliziraju, ali ih bošnjački faktor ne može stabilizirati. Ne može, jer se, bez obzira na veličinu podrške u narodu, bošnjačka politička koalicija ne pita ništa više od srpskog političkog faktora ili najmalobrojnijeg hrvatskog političkog činioca. Stoga je koalicija SDA i SBB najviše stvar sređivanja međusobnih odnosa dvije stranke pa i, ako se hoće, bošnjačkog političkog faktora. Sve drugo je sijanje iluzija.
Ne treba bogzna kakva pamet da se to potvrdi na najočiglednijim primjerima. Zašto se, na primjer, pored historijske uloge stabilizirajuće bošnjačke koalicije toliko dugo kasni sa usaglašavanjem Koordinacije sa EU? Ili, još bolje: zašto tako moćan bošnjački faktor ne riješi “problem Mostara”? Neki bi naveli i druge primjere nemoći bošnjačke koalicije, a bit će ih još. Može se samo nadati da Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH iz srpskog naroda, neće ostvariti prijetnje i blokirati ili usporavati donošenje odluka u Predsjedništvu, jer “historijska bošnjačka koalicija” nema nikakvog načina da ga spriječi.
Ali sve to ne čudi, jer Bosna ne funkcionira na brojevima, ma kako se s njima u predizborne svrhe manipuliralo, već na principima ravnopravnosti koji se, istina, prečesto zloupotrebljavaju.
Predstavnici SDA i SBB su, najavljući koaliciju za lokalne izbore, sami priznali ograničene domete svog nacionalnog bloka. Oni će, kažu, pobijediti u 67 općina, pri čemu je s takvim sladostrašćem i trijumfalizmom istaknuto da Tuzla više neće biti “crvena” kao da u “gradu soli” vladaju državni neprijatelji. Ono što, naravno, ne ističu jeste da će pobijediti samo u svojoj bošnjačkoj avliji u kojoj su bošnjačke stranke, pojedinačno ili u koaliciji, redovno pobjeđivale.
Ako, dakle, svedemo “historijski značaj” koalicije SDA i SBB na realnu osnovu, odnosno bošnjačko izborno tijelo, nije suvišno pitanje da li bi nacionalne interese SDA i SBB jednako branili i da nisu u koaliciji? Je li, dakle, učešće u vlasti uvjet pod kojim se brane nacionalni interesi i da li bi sukob dvije stranke, u vlasti i u opoziciji, trajao i na štetu nacionalnih interesa? Kad propagandisti historijske koalicije poručuju da je “najbitnije da je ova koalicija garant stabilnosti za BiH”, onda u svemu obmanjuju, osim u priznaju ko bi bio faktor nestabilnosti da nije formirana koalicija SDA i SBB. Remetilački element trebalo bi tražiti u koalicionim partnerima.
Zato, kad se raziđe magla, ostaje gola činjenica da su SDA i SBB najprije i najviše stabilizirali međusobne odnose. Neko je bio prinuđen, a neko iskoristio priliku.
SDA je ušla u koaliciju sa SBB jer je, praktično, kao izborni pobjednik ostala bez pobjede, odnosno koalicionog kapaciteta, a Fahrudin Radončić je “izvukao Bingo”! Prvo, u koaliciju je ušao kao pobjednik, jer se bez njega nije mogla formirati stabilna vlast (u Federaciji). Drugo, svrsishodnije je biti nezamjenljivi dio vlasti nego tavoriti u opoziciji dok se protiv tebe vodi sudski proces. I treće, koalirajući sa SDA, Radončić je pored “Avaza” učinio gotovo suvišnim u međuvremenu pokrenute SDA-ove medije.
Iako u državi koja obiluje političkim sukobima ne treba potcijeniti važnost primirja između SDA i SBB, ne treba ni prenaglašavati moć bošnjačke koalicije. Za državu je od daleko većeg značaja bio sporazum o koaliciji na državnom nivou između federalnih stranaka i Saveza za promjene iz Republike Srpske. To je bio, ako se već razmeće bombastičnom terminologijom, historijski događaj u poslijeratnoj Bosni.
A svađa i mirenje dvije najjače bošnjačke stranke može biti od “historijskog značaja” samo za jednu od “tri strane” u državi.
Indikator
