Dan koji će historija pamtiti kao najveću mrlju na obrazu ratne vlasti u Zvorniku
Jučer se navršilo 25 godina od početka agresije na Zvornik, dana kada su zločinačke dobrovoljačke jedinice iz Srbije ušle u ovaj grad te uz pomoć lokalne policije, Teritorijalne odbrane, pod komandom SDS-a i punu podršku jedinica JNA, započele krvavi pir nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom zvorničke općine.
Pripreme za napad
Dan je to koji će historija pamtiti kao najveću mrlju na obrazu tadašnje srpske vlasti u Zvorniku, čiji je zločinački pečat obilježio biografiju mnogih lokalnih Srba, od kojih većina još nije izvedena pred lice pravde.
Pripreme za napad na Zvornik počele su daleko prije 8. aprila 1992. godine. U strogoj tajnosti vršili su ih odabrani pripadnici MUP-a Zvornik i komande JNA iz Tuzle. I dok su oni mjesecima ranije obilazili i iscrtavali linije budućeg djelovanja po bošnjačkim mahalama i selima, pravili spiskove s imenima uglednih Bošnjaka koje treba likvidirati, dotle su Bošnjaci i njihovi politički predstavnici u gradu organizirali mitinge pozivajući na mir i zajedništvo.
Kamera BBC-ija svjedočila je o istjerivanju Bošnjaka iz njihovih kuća
Skoro mjesec prije napada pronijela se vijest da su “u Zvornik stigli Kurdi s namjerom da ubijaju Srbe”, što je kod većine stanovnika, posebno Bošnjaka, izazivalo strah i nevjericu. Niko ni slutio nije da je riječ o Arkanovim i Legijinim dobrovoljcima koji su pod nadzorom Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije i pripadnika Detašmana SDB-a Zvornik i Tuzla bili raspoređeni po kućama poznatih zvorničkih Srba, mahom u naselju Srpska Varoš.
Zločinački pohod na Zvornik zvanično je počeo 8. aprila. Upravo su toga dana, u ranim jutarnjim satima, na mostu „Filip Kljajić Fićo“ policijski rezervisti legitimisali četvoricu nepoznatih ljudi, a potom ih priveli u prostorije MUP-a radi identifikacije.
Zloglasna braća Vojin i Dušan Vučković, poznati po nadimcima Žućo i Repić, Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović, umjesto u Mali Zvornik, po vlastitom priznanju, „zalutali su“ u Zvornik.
Većina pronađenih i identificiranih žrtava ukopana je na Memorijalnom mezarju u Memićima kod Kalesije
– Imali su iskaznice raznih organizacija i stranaka. Većina na ime Milorada Ulemeka, dozvole za kretanje po ratnim zonama Hrvatske. Na ime Ulemeka bila je iskaznica Legije stranaca, zatim MUP-a Srbije, ali i iskaznica JNA – Vojne policije pri VP Pančevo. Imali su noževe, pištolje, žice za davljenje. Cjelodnevne prijetnje i ucjene da će pobiti sve muslimane u Zvorniku koje je iz Malog Zvornika taj dan upućivao izvjesni major Pavlović rezultirale su razmjenom ove četvorice. Protivio sam se tome, ali su stariji od mene po funkciji odlučili da ih u poslijepodnevnim satima preko hidrocentrale prebace u Mali Zvornik. Već sutradan ova četvorica krenula su u krvavi pohod na Zvornik – prisjetio se detalja vezanih uz hapšenje ove četvorice policijski oficir, svjedok Tužilaštva za ratne zločine Srbije na suđenju Brani Grujiću i Branku Popoviću održanom u Okružnom sudu u Beogradu.
Nismo spavali
Prve granate na dijelove grada nastanjene uglavnom Bošnjacima artiljerija JNA s položaja u Malom Zvorniku ispalila je već 8. aprila uvečer. Toga dana u popodnevnim satima kolone Bošnjaka već su bezglavo bježale prema Diviču i Kula Gradu, a potom prema selima Liplje i Sultanovići, gdje se za kratko vrijeme našlo nekoliko hiljada Zvorničana. Noć su proveli uglavnom osluškujući tešku artiljeriju koja je gađala Kula Grad. Tokom noći iz Zvornika su stizale vijesti da gradom hodaju nepoznati ljudi u maskirnim odijelima, da je većina komšija Srba već u vojničkim uniformama, da hapse i odvode Bošnjake u nepoznatom pravcu, da se kuće i stanovi onih koji su otišli pljačkaju…
Sabirović: Bolna sjećanja
– Osvanuo je 9. april. Nismo spavali cijelu noć. U podrumu naše kuće, koja je nekih 150 metara od zgrade MUP-a, skupilo se dvadesetak naših komšija i prijatelja. Čuju se pucnji po gradu. Negdje oko 11.30 čujemo lupanje na vratima. Otvorismo vrata kad u avliji grupa ljudi s crnim fantomkama na glavi, naoružani. Jedan u ruci drži spisak i pita „je li ovdje živi Izet Sabirović“. Izet veli „jeste, izvolite, ja sam Izet“. Istog trenutka, bez riječi, ovaj poteže kalašnjikov i sasu rafal. Izet pada ispred mojih i kćerkinih nogu. Odoše. Među njima, iako je bio maskiran, kćerka je prepoznala našeg prvog komšiju, kojeg smo zvali Bato – prisjeća se ubistva poznatog zvorničkog veterinara Izeta Sabirovića njegova supruga Šefika, inače tadašnja profesorica u Ekonomskoj školi.
Prema sjećanju Šefike Sabirović, u danu u kojem je ubijen njen suprug ubijeni su i profesor Fehim Kujundžić, ekonomista Asim Hudović i njegov otac Taib, matičarka Nada Ostojić, koja se, kažu, suprotstavila ubicama, novinar Kjašif Smajlović i mnogi drugi poznati Zvorničani, ukupno njih 52. Mnogi su već bili zarobljeni, odvedeni u logore iz kojih se više nikada nisu vratili.
Smajlović: Tražimo još oko 400 ubijenih
– Prema našim evidencijama, u prvim mjesecima agresije na području općine Zvornik ubijeno je oko 1.550 Bošnjaka. Tragamo za posmrtnim ostacima još oko 400 ubijenih jer oni koji znaju ne žele otkriti lokacije grobnica. U Zvorniku još slobodno hodaju mnogi mučitelji i ubice Bošnjaka. Ljudi koji su se tamo vratili nerijetko susretnu one koji su ih premlaćivali u logorima, za koje znaju da su ubice njihove djece, braće itd. – kaže u izjavi za naš list Hakija Smajlović iz Udruženja nestalih Zvorničana.
Prema riječima Smajlovića, za ubistvo oko 700 muškaraca zarobljenih 1. juna u Bijelom Potoku, selu nedaleko od Zvornika, do sada niko nije odgovarao. Osim trojice čuvara u logoru „Novi izvor“, za ubistva, teška mučenja, premlaćivanja, silovanja nekoliko hiljada Bošnjaka u logorima formiranim u ovome gradu, na domaćim sudovima nije procesuirana više nijedna osoba. Pripadnici civilne i Vojne policije iz Zvornika koji su bili akteri svih hapšenja i egzekucija, mnogi članovi Kriznog štaba čiji potpisi stoje na dokumentima, koji su odobravali egzekucije i etničko čišćenje, egzekutori iz čuvene „Gerine klaonice“ itd. još uživaju na slobodi. U razgovoru s mnogim Zvorničanima saznali smo da se u grad vratila žena koja i danas svakodnevno sreće svog mučitelja, komšiju, koji ju je nakon svega što je uradio strpao u zamrzivač.
Najviše tijela ubijenih u prvim danima napada pronađeno je u grobnici Glumina, zatim u nekoliko grobnica na Kazanbašči, u grobnici u naselju Ulice itd. Na Kazanbašči je, prema ideji Zvorničanina Seada Hambiralovića, prije nekoliko godina napravljen i spomenik u znak sjećanja na ubijene zvorničke civile. Većina pronađenih i identificiranih žrtava ukopana je na Memorijalnom mezarju u Memićima kod Kalesije, a znatan broj i na lokalnim mezarlucima na području Zvornika.
Kako je nestao materijal haških istražitelja
– Nakon što su ubili Izeta, četiri dana bili smo sklonjeni u kući jednog komšije Srbina. Pokušali smo otići u Mali Zvornik i u trenutku kad smo kćerka i ja stigle na most gdje su vršili legitimisanje, stajala je ekipa novosadske televizije koja je snimala emisiju o tome kako, tobože, muslimani bježe u Srbiju da bi se sklonili od napada mudžahedina. Tako smo i prošli. Kasnije smo na stranoj televiziji vidjeli snimak kako tijelo mog Izeta iznose iz dvorišta i tovare na kamion. I kćerka i ja o svemu šta se događalo u Zvorniku dale smo izjavu istražiteljima Haškog tribunala. Nakon izvjesnog vremena ti istražitelji su nas nazvali i rekli da im je materijal s našom izjavom ukraden – ispričala nam je Šefika Sabirović.
Horor: Zloglasni Repić tjerao sina da siluje oca, oca da siluje sina…
– Uoči Kurban-bajrama u logor dolazi zloglasni Repić. Kaže, ako ne budemo sarađivali s njim, plivat ćemo svi niz Drinu. Sutradan Repić dolazi s još četvoricom ljudi, nosi malokalibarsku pušku, noževe. Počinje horor… Naređuje da se odvoje u grupe očevi i sinovi, da se odvoje braća, rođaci, da svi izađu na binu Doma i da se skinu goli. Tjera sina da siluje oca, oca da siluje sina, da jedan drugome stavljaju spolni organ u usta. Kao sad da gledam, izvodi Šabana mesara i naređuje mladiću da zubima odgrize Šabanov spolni organ. Šaban jauče, pada. Repić mu naređuje da ustane i onda uzima malokalibarsku pušku i puca u njega – ispričao nam je svojevremeno Nermin Dogić, jedan od 183 Bošnjaka s Divičana koji su bili zatočenici u zloglasnom logoru u Domu kulture u Čelopeku.
Presude u Srbiji
U Okružnom sudu u Beogradu za zločine u Zvorniku Branko Grujić, državljanin Srbije i BiH, ratni predsjednik općine Zvornik, osuđen je na 6 godina zatvora. U Srbiji su, također, osuđeni njihovi državljani Branko Popović, komandant TO Zvornik, na 15 godina, te grupa pripadnika paravojne jedinice „Žute ose“. Prema još nepotvrđenim informacijama, zbog izuzetno velikog pritiska porodica žrtava, nadležne agencije u BiH već duže vremena prikupljaju dokaze o jednom broju izvršilaca ratnih zločina u Zvorniku.
Autor: A. HADŽIĆ – avaz.ba
