Brankica Stojanović: Mi smo stoka

Ljuta sam na činjenicu da svako od nas pojedinačno, svaki ljud, izdvaja od svoje plate procenat kako bi se solidarisao sa zemljom u kojoj živi i radi.

Autor: Brankica Stojanović

Zašto?

Zato što sve pripadnike plemena zvanog stoka možeš da:

– staviš da spavaju gdje god, čak i na njihovom izmetu, nije važno. Važno je spavanje.

– daš da jedu šta god, ona će žvakati bezvoljno i biće joj isto, jela krompir, a jela krastavac

– im mijenjaš uslove, da galamiš na njih, da ih zatvaraš u mrak, da ti odlučuješ kad će i šta raditi, da ti odlučuješ da li ćeš ih liječiti ili pustiti da umru, da li će biti čisti ili prljavi. Stoka nema mišljenje. Sve joj je dobro.

Znači, mi smo stoka.

Elem, slušam ja godinama već kako je za sve kriv sistem. Muču ljudi po cijele dane kriveći sistem. Krenimo redom:

Ko čini sistem? Ljudi.

Ko je odabrao ljude koji imaju veće ovlasti nego obični smrtnici? Ljudi.

Ko kvari i popravlja sve oko sebe? Ljudi.

Ko je doveo zemlju, i kao planetu i kao državu, do propasti? Ljudi.

Nego, ko je onda kriv za sve? Ljudi.

Beskrajno sam ljuta.

Ljuta sam na činjenicu da svako od nas pojedinačno, svaki ljud, izdvaja od svoje plate procenat kako bi se solidarisao sa zemljom u kojoj živi i radi. Čak i ljudi koji su ugroženi u poplavama. I dobro, šta ćemo sad sa tim novcem? Gdje je? S kim se solidarišemo kad se u ovom trenutku i ono što je valjalo, raspada jer voda se ne solidariše ni sa kim.

Ljuta sam jer mi u BiH najveću raspravu vodimo oko toga ko je za Gazu, a ko protiv, a bolnice nam nemau sterilisane gaze.

Ljuta sam jer smo toliko kontaminirani da nas ljubavne veze, seksualne navike, način zapošljavanja djece funkcionera više zanima od ličnih sudbina.

Ljuta sam na činjenicu da mi medicinska sestra govori da ne zna kad će biti izvršen zahvat nad mojom bakom jer im je poplavljen podrum.

Ljuta sam jer smo stoka koja je čak prestala i da muče, jer i to zahtjeva energiju.

Sad samo kuckamo po tastaturama.

Pa sam samim tim ljuta i na sebe.

Ali ne mogu goloruka na bager.

Da li vi znate da naše bake i djedovi, ujaci i strine, mame i tate, braća i sestre, leže u bolnicama koje liče na automehaničarske radnje, u kojima medicinske sestre PMS liječe na njima, a njih ne liječi niko. U kojima je klima uključena tako da mojoj baki, ili bilo čijoj drugoj udara u glavu pa da ne ode kući zdrava, već prehlađena. Da jedu krompir prokuvan u vodi, sa sve vodom, jer je to bolnički zdravo. Da li vi znate da bolesni kod nas ne bi trebali da idu u bolnicu jer će im biti još gore?

Ja bih da političari odu sedam dana u bolnicu i da budu tretirani kao što je moja baka tretirana ovih dana. Identično. U istim uslovima. Pa ako prežive – mogu da nastave da se bave poslom. Ali da im se oduzmu novčanici i mobilni telefoni. Da ne zovu ljude koji znaju ljude i ne stavljaju ispod žita nikom pare “da ih pripazi”. To bih ja.

I sad kad svi sve znamo, a pravimo se da ne znamo,  i naljutimo se samo kad nas to, kao sad mene, lično dotakne, šta ćemo sad?

Ništa. Lajkati, šerovati, presvući mokre čarape, pomoći nekom ako smo u stanju, ali i o tome razmisliti jer smo prošli put pomagali pa nije to baš bilo sve kako treba.

Zašto? Jer smo stoka. Jedva čekam da vidim ko će u oktobru najviše muuuukanja i rikanja i kokodakanja dobiti. Ako nas do tad ne odnese mutna rijeka.

krempitushka.com

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close