Zlatko Lagumdžija: Ko ne želi da nam se pridruži u rješavanju problema, neka nam bar ne odmaže

Sila nebeska kao da nam ponovo šalje poruku: prestanite podijeljeni pametovati – počnite ujedinjeni raditi. Poplave su uvijek na površinu izbacivale svašta, ali ovaj put smo postali bogatiji, kako za nove „stručnjake“, tako i za nova razočarenja u stare znance.

Nevrijeme, koje nas je ponovo zadesilo, nas još više obavezuje da hitno, transparentno i ujedinjeno radimo na implementaciji briselske Donatorske konferencije, posvećeni obnovi zemlje.

Dugi razgovori sa federalnim premijerom Nerminom Nikšićem, nekim kantonalnim premijerima i gradonačelnicima ponovo ugroženih općina…Jasmin Imamović nije jedini koji mi kaže da je ovo, po mnogo čemu, gore od majskih poplava, jer su i zemlja i kuće dobro “ranjeni“ te da je samo u Tuzli u zadnjih 14 sati palo 120 litara kiše po metru kvadratnom, što je više nego bilo kojeg dana tokom majske kataklizme. Izvještaji o štetama i novim nevoljama se sustižu: Gračanica, Lukavac, Banja Luka, Sarajevo, Žepče, Semberija, Zenica, Živinice, Zavidovići, Zvornik…

Svim diplomatskim predstavnicima i predstavnicima međunarodnih institucija, koji su na Donatorskoj konferenciji obećali konkretna sredstva, danas šaljemo diplomatske note i pozivamo ih da, koliko god to mogu, ubrzaju sve što mogu kako bi pomoć što prije došla do ugroženih ljudi.

U kontaktu sa diplomatama, koji su obećali pomoć u saniranju i prevenciji tuzlanskih klizišta, ponovo urgiramo da što prije krenemo u realizaciju konkretnih projekata, koje smo im davno dostavili. Ponovo se uvjeravam da ni predstavnici mnogo organiziranijih i efikasnijih zemalja nisu uvijek brži i bolji od nas. Steknem ponekad osjećaj kao da i oni nekada poprime naše manire,  pa nauče pametovati i držati predavanja, umjesto da rješavaju probleme.

Odgovornost, hitnost, efikasnost, transparentnost i solidarnost, ali iznad svega, ujedinjenost, nikada nam nije bila potrebnija nego sada.

„Velika zajednička nevolja nas je ujedinila, ali i pokazala da samo udruženim snagama možemo pobijediti teškoće koje su nas snašle“.

Ljudi, je li to moguće?

Ostavit ću ovaj citat bez navođenja izvora, jer, i poruka, i pisac, i primalac, govore o tome koliko su ovi prostori i ljudi evoluirali, ali nažalost, to se svima još nije dogodilo.

Ne znam hoće li bar sada zašutjeti oni koji su pred Donatorsku konferenciju govorili da od toga nema ništa i da nema šanse da dobijemo ni desetinu hitno potrebnih sredstava. Kad su vidjeli da smo samo u grantovima dobili četvrtinu potrebnih sredstava, onda su se zabrinuli što ima puno kredita. Zaboravili su kako su tvrdili da će Srbija odlično proći, a mi nećemo dobiti skoro ništa, jer su nakon Donatorske konferencije saznali da je Bosna i Hercegovina dobila skoro stotinu miliona KM grantova više od našeg susjeda, sa kojim smo bili zajedno u Briselu.

Neću ovom prilikom govoriti da su krediti koje smo dobili neuporedivo povoljnji od bilo kakvih aranžmana na finansijskom tržištu. Ali, takvim lažnim dušebrižnicima i profesionalnim budžetskim pametnjakovićima mogu uputiti samo jedno pitanje, koje im može pomoći da konačno dođu sebi, ali i jedan poziv da nam se pridruže, kako bi bar u obnovi zemlje bili ujedinjeni.

Pitanje: Mislite li da je pravednije da svakoga koga je poplava ojadila, pustimo da se sam snalazi, popravlja ili pravi kuću koje više nema, traži komercijalne kredite koje ne može ni dobiti, a kamoli vraćati, ili država treba da pomogne koliko može, pa i da se zaduži umjesto čovjeka kojeg je nesreća zadesila, pa da to solidarno, zajedno, nadoknadimo?

Poziv: Nađite sa svojih državnih, budžetskih, pozicija, bilo kakav grant, a može i kredit, pod kakvim god uslovima, kako bi se napravilo bar deset kuća – za svaki kredit, a naročito grant.

Onda ćete imati moju javnu čestitku i zahvalnost!

Do tada, pridružite nam se u rješavanju problema.

(Vijesti.ba)

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close