-TopSLIDEKolumne

Zija Dizdarević: Iščekujuća država

Foto: Zija Dizdarević

Autor Zija Dizdarević

Definicija BH mira mogla bi danas glasiti – „mirnodopsko ratovanje“, s neizvjesnim nastavkom. Za Bosnu i Hercegovinu su trajno važna politička zbivanja u susjednim državama, koje su je temeljno unesrećile.

Riječ mir je istrošena u Bosni i Hercegovini, ostavlja vas ravnodušnim. Mir je s odmicanjem poraća gubio željene značajke: duboko olakšanje, otrežnjavajuće i poticajno (samo)propitivanje, nadu u sve bolju sutrašnjicu, buđenje svakovrsnog entuzijazma, kulturni zamah, postupna obnova socijalnih veza i društva uzajamnog razumijevanja…

Nije moglo biti tako zbog karaktera rata i dalje djelujućih destruktivnih politika. Mirovni sporazum je uvažio ratne pretenzije i učinke. Ustav BiH je nedemokratski, pa i antibosanskohercegovački. Pravno-politički sistem omogućio je vladavinu tri etnokleptokratije i povampirenje ideja koje su potakle susjede za obrušavanje na nezavisnu bh. državu.

Međunarodni dan mira u Bosni i Hercegovini obilježiće ratne refleksije. Definicija BH mira mogla bi danas glasiti  –  „mirnodopsko ratovanje“, s neizvjesnim nastavkom.

Za Bosnu i Hercegovinu su trajno važna politička zbivanja u susjednim državama, koje su je temeljno unesrećile. (S bitno različitim intenzitetom i učinkom).

Tri susjedne države imaju nemjerljivo bolju međunarodnu poziciju od BiH. Njihovi ustavni sistemi omogućavaju djelotvorno vršenje vlasti. Crna Gora jeste na teškom iskušenju, ali Zapad je preveć unutra.

Bosna i Hercegovina je daleko najveća ratna žrtva, a to je i u poraću. Stigao je osmi visoki predstavnik u vrijeme teške institucionalne i političke krize. To govori o učinku međunarodne misije u BiH. Zapad toleriše invazivne politike Beograda i Zagreba u BiH. Republika Srpska i prostor na kojem vlada HDZBiH se sve više uvezuju sa Srbijom i Hrvatskom – ideološki, politički, obavještajno, ekonomski, kulturno, obrazovno, medijski.

Milorad Dodik poručuje: „Ne volim Bosnu i Hercegovinu, volim Republiku Srpsku i Srbiju“, a njegov strateški partner Dragan Čović: „Ako nema legitimnog predstavljanja naroda, nema BiH“.

Između onih što se zaklinju u bh. državu, a suodgovorni su za poražavajuće stanje u zemlji, izdvajaju se Stranka demokratske akcije, Stranka za BiH i Socijaldemokratska partija.

Za SDA je primarnije od državnih interesa bilo konstituisanje stranke kao korporacije koja koristi vlast, prirodne, javne i kadrovske resurse za uspostavu, učvršćivanje i zaštitu statusa. Sa SNSD-om i HDZBiH, SDA je feudalizirala zemlju na klijentelističko-korupcionaško-nepotističkoj osnovi.

Haris Silajdžić i njegova SzBiH učinili su teško političko zlodjelo onemogućivši ustavnu reformu aprila 2006.godine. Bili bi predsjednik i dva potpredsjednika države, birani u parlamentu. Tada popularnom Silajdžiću je odgovarao samo neposredni izbor.

Aprilski paket bi osnažio uloge Parlamenta i Vijeća ministara BiH, na čelu s premijerom. Nadležnosti Doma naroda bile bi svedene na zaštitu vitalnih nacionalnih interesa. Evropskom klauzulom BiH bi učvrstila opredjeljenje za EU, uz lakše donošenje odluka u tom cilju. Odluke visokih predstavnika ušle bi u Ustav BiH. Stranke iz RS-a bile su za. Dodik će kasnije kazati da RS treba Silajdžiću podići spomenik.

Inicijatori Amerikanci bili su ogorčeni. Angažman SAD i EU je bitno oslabio. Krenuo je politički i društveni strmoglav.

SDP-a je odgovorna kao transformirana nasljednica SKBiH i time nosilac državotvornog kontinuiteta. SDP se godinama bavio sobom i uživao u opozicionom komforu.

Zato nema bosanskohercegovačke politike niti snažnog višestranačkog bloka koji bi je vodio.

I tako, država Bosna i Hercegovina je u iščekivanju. Čeka sebe.

Okruženje.net

Zija Dizdarević, novinar, kolumnista i publicista

tačno.net

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close