Zeničanin Aldin Džidić i Zvorničanin Nikola Vasiljević mogli bi zaigrati u Ligi prvaka

Već od mnogih i u domovini zaboravljeni, naši nekadašnji mladi nogometni reprezentativci, Zeničanin Aldin Džidić i Zvorničanin Nikola Vasiljević, nalaze se na pragu raja – plasmana u grupnu fazu evropske Lige prvaka!

Preostaje im još samo da preskoče i posljednju prepreku, prvaka Škotske Seltik iz Glazgova, koji će im biti protivnik u plej-ofu.

Nastavak puta

Naš tandem je s prvakom Kazahstana Šahtarom iz Karagande već osigurao nastavak evropskog puta, minimalno u grupi Evropske lige, što je najveći uspjeh u historiji nogometa ove daleke države.

– Ne mogu da vjerujem da mi se ovo dešava u 30. godini života. Svi su presretni, oduševljeni, pogotovo nakon što smo u drugom pretkolu eliminirali bjeloruski Bate Borisov, koji smo pobijedili oba puta sa po 1:0. Radost u narodu je i tim veća što smo izbacili tim iz bivšeg Sovjetskog saveza – ističe Džidić.

Aldin zbog klupske zabrane nije mogao komunicirati s medijima između dva meča trećeg pretkola protiv albanskog Skenderbega, ali nam se, kako je i obećao, poslije prolaska u narednu rundu ljubazno javio kako bi podijelio utiske s našim čitaocima.

– Protiv Albanaca smo, praktično, pobjedom na domaćem terenu od 3:0 već sve riješili. U uzvratu smo poraženi sa 2:3, ali to nije bitno, jer smo prošli.

Mogu biti zadovoljan što sam bio i strijelac prvog gola na Areni u Astani, gdje smo igrali kao domaćini. Naš stadion ne zadovoljava sve uvjete. Iako je Astana udaljena tri sata vožnje od Karagande, bodrilo nas je oko 20.000 ljudi. Protiv Seltika će biti i svih 35.000. U to sam siguran – kaže Džidić i priznaje da nije želio škotskog prvaka u 4. pretkolu, ali smatra da Šahtar nije bez šansi.

– Svi smo priželjkivali Plzen, jer smo prošle godine, u 2. pretkolu Lige prvaka igrali protiv prvaka Češke, Libereca. Bili smo ravnopravni, a nakon što smo u gostima poraženi s 0:1 kod kuće smo dobili istim rezultatom.

Međutim, tada smo u 120. minuti produžetka dobili gol i ostali bez prilike da, eventualno, preko penala idemo dalje.  Sada nam se sreća vratila protiv Bate Borisova, koji nije slabiji od Seltika – kaže bivši igrač zeničkog Čelika.

Sjajan tandem

On i Vasiljević su nerazdvojni, uostalom i na terenu čine nezamjenjivi stoperski tandem. Posjećuju se i kada dođu u domovinu.

– Sjajno se nadopunjavamo. On važi za boljeg u zračnim duelima, a ja znam više igrati lopte. Dobro mi dođe što sam u karijeri igrao i kao zadnji vezni, pogotovo napadač. Nikolu bih preporučio selektoru Safetu Sušiću, jer sigurno bi mu bio od koristi – kaže Džidić.

Pitali smo i Aldina ima li, možda, i on još reprezentativne ambicije.

– Ne, ja sam maksimalno posvećen porodici i klubu. Ove sam godine predao zahtjev za kazahstansko državljanstvo, koje ću, nadam se, dobiti već iduće godine, jer želim ovdje ostati po završetku karijere.

Sve što imam u životu dao mi je Kazahstan – kaže Džidić.

Budžet deset miliona dolara

Džidić ističe da uspon Šahtara, koji se upravo i poklopio s njegovim dolaskom 2010. godine iz ruskog drugoligaša Baltika, nikako nije slučajan. Prvaci su postali već 2011., a prošle su godine odbranili naslov. Sada se mogu pohvaliti da su dva puta dobili Bate Borisov, jedini klub uz londonski Arsenal koji je prošle godine u Ligi prvaka porazio osvajača Bajerna iz Minhena.

– Bez ulaganja, nema ništa. Recimo, naš klub ima budžet od 10 miliona američkih dolara. Glavni sponzor je grad Karaganda. Kazahstan posljednjih godina ulaže mnogo u sve sportove. Ranije, kada čujete Kazahstan, mrak vam padne na oči, ali to više nije tako – podvlači Džidić.

Uskoro otac drugi put

Džidićeva supruga Selma, diplomirana ekonomistica, brine o jednoipogodišnjoj kćerkici Alini. Uskoro bi, kaže Aldin, trebali dobiti i prinovu, jer Selma je već u četvrtom mjesecu trudnoće.

Inače, Džidić je, kao i Vasiljević, zimus potpisao novi, trogodišnji ugovor, što je dokaz njihovog kvaliteta, ali i ugleda koji uživaju u Šahtaru.

Avaz