Koliko bi naš svijet bio bolje mjesto kada bi prestao da se priprema za rat i umjesto toga ulagao u mir? To smo pitali Taliju Hagerti sa Instituta za ekonomiju i mir iz Sidneja.
DW: Koliko godišnje košta rat i oružano nasilje?
Talija Hagerti: Kvantifikovali smo ekonomski uticaj nasilja na globalnu ekonomiju. Ono što smo otkrili je da su 2016. direktni i indirektni troškovi nasilja iznosili oko 14,3 biliona dolara u paritetu kupovne moći (PPP), uključujući i multiplikativne efekte. Ta cifra ne uključuje samo troškove rata, već i druge oblike nasilja, kao što su terorizam, ubistva i nasilni zločini.
Kako izračunavate troškove rata?
Kada se vojnik povrijedi u ratu, postoje neposredni troškovi, kao što su njegova ili njena medicinska njega, i indirektni troškovi kao što su izgubljeni dohodak ukoliko je on ili ona onemogućen da radi. Ali ima tu još faktora. Pretpostavimo da liječenje ranjenog vojnika košta 100.000 dolara, i da on gubi pet godina zarade što znači još 250.000 dolara. To ipak još nije kompletna cijena – jer je taj novac mogao da se potroši na nešto produktivno, nešto što stvara vrijednost. Kada proizvodite bombu, u najboljem slučaju, ona se nikad ne iskoristi. U najgorem slučaju, bomba se iskoristi i uništava vrijednosti kao što su ljudski život ili materijalni kapital – a najčešće oboje. Dakle, hajde da uporedimo proizvodnju kompjutera i proizvodnju pištolja i da se pitamo šta je ekonomičnije.
Ali zar nisu rat ili ratna opasnost dobra za ekonomiju nacija poput SAD, Rusije, Velike Britanije, Francuske ili drugih zemalja koje imaju velike vojske i izvoze puno oružja?
Da li je to dobro za ove nacije? Ne. Da li to može da bude profitabilno za određeni broj firmi? Naravno. Ali to nije cijela slika. Ove nacionalne ekonomije koje ste pomenuli prosperiraju u kontekstu globalizovane trgovine. Na primjer, ekonomski uticaj nasilja na globalnu ekonomiju daleko je gori od globalne finansijske krize iz 2008. godine. Dakle, ako želimo da u globalizovanom svijetu imamo prosperitetne nacije, to znači da moramo izmjeriti ekonomiju svake zemlje i pogledati ukupnu sliku – ne samo da mjerimo prosperitet pojedinačne nacije ili pojedinačnih sektora, kao što su kompanije za proizvodnju oružja.
U redu, ali zar vojni troškovi ne stvaraju velike tehnološke inovacije? Na primjer, tranzistori i internet su rezultati finansiranja DARPA, američke agencije za razvoj naprednih istraživanja. A Nijemci su od 1939. do 1945. ostvarili nevjerovatan napredak u svemu, od mlaznih motora do raketa. Čini se da neposrednost rata ili trka u naoružanju stimulišu kreativnost i uspješnost u tehnološkom smislu, a time i ekonomskom.
Naravno. Nesporno je da je veliki broj tehnoloških inovacija došao iz vojnih izvora. Ali vidim sljedeće: organizovana ljudska bića koja se fokusiraju na zajednički cilj mogu da postignu nevjerovatne stvari. Dakle, da li da ulažemo novac u istraživanje? Naravno. Ali, da li to mora biti vojno istraživanje? I zapravo, takvi napreci su došli zbog visokog nivoa pozitivnog mira, a ne uprkos njemu.
Pozitivan mir? Šta je to?
Pozitivan mir je skup stavova, institucija i struktura koje iznutra podržavaju miroljubive društvene zajednice i stvaraju optimalno okruženje za razvoj ljudskog potencijala. To se svodi na kombinaciju faktora koji doprinose osnovnoj ljudskoj bezbjednosti, produktivnoj raznolikosti i pravičnosti. Kada kažem produktivna raznolikost mislim da mi ne tolerišemo raznolikost, nego je prihvatamo i uključujemo kako bismo spojili različite perspektive i stvarali produktivne rezultate.
Kako sve to shvatiti u odnosu na Hladni rat i nevjerovatne tehnologije koje su u to vrijeme nastale?
Na primjer, tako što shvatite da tehnološkog napretka koji je podstakao internet nije bilo bez visokog nivoa ljudskog kapitala.
Ali je bilo pritiska Hladnog rata i prijetnje obostranog uništenja između SAD i Sovjetskog Saveza.
Da. Ali greške iz prošlosti ne moraju da definišu budućnost. U velikodušnom tumačenju svega može se reći da su tokom Hladnog rata ljudi učinili najbolje što su mogli sa informacijama i narativima koje su imali u to vrijeme. Ali studija o ekonomiji mira zapravo tek započinje. Ako drugačije gledamo na to pitanje, svakako možemo postići nevjerovatan napredak u kontekstu mobilizacije za mir i prosperiteta umjesto mobilizacije za rat.
*Talija Hagerti je naučna saradnica u Institutu za ekonomiju i mir (IEP)sa sjedištem u Sidneju, u Australiji. IEP sebe predstavlja kao „vodeću think-thank organizaciju posvećenu razvoju mjernih instrumenata za analizu mira i kvantifikaciju ekonomskih koristi od mira”. Hagerti je studirala spoljnu politiku i ekonomiju, a kasnije je bila saradnica njujorškog Centra za globalnu politiku.
- DW.DE
- Autor Nils Zimmermann
