U dvorištu Franjevačkog samostana “Duha Svetoga” u Fojnici jučer je svečano otkriven spomenik fra Anđelu Zvizdoviću, bosanskom fratru koji je na polju Milodraž u današnjoj općini Kiseljak i župi Brestovsko, 28. maja 1463. godine izašao pred sultana Mehmeda II El-Fatiha.
Piše: Faruk Vele / Radiosarajevo.ba
Fra Anđeo je molio i dobio dozvolu za ostanak franjevaca u Bosni, ali i povratak stanovništva koje je pobjeglo pred osmanskom vojskom. Priča je to o toleranciji, o susretu Istoka i Zapada, ali i, što je najvažnije, priča o nama
Naš voćnjak
Spomenik fra Anđelu koji je, kako kaže fra Janko Ljubos, napravljen donacijama “ljudi koji vole Bosnu i Hercegovinu”, visok je tri metra i izliven u bronci. Autorsko je djelo Mile Blažanovića, kipara iz Zagreba. Spomenik je blagoslovio fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene, a otkrio gvardijan Franjevačkog samostana “Duha Svetoga” fra Mirko Majdandžić.
Događaju, koji je potaknuo samo pozitivne emocije, prisustvovali su brojni vjernici, provincijali, gvardijani, brojni svećenici, časne sestre, predstavnici diplomatskog kora, ali i zvaničnici lokalne zajednice na čelu sa načelnikom Sabahudinom Klisurom, te lokalni imam h. Edin ef. Rojo, što je poslalo lijepu sliku suživota i tolerancije.
Fra Mirko za Radiosarajevo.ba kaže da su sa jučerašnjeg skupa u Fojnici zaista upućene važne poruke.
“Jer mi ovdje ne možemo živjeti kao neke biljke koje žive same. Mi smo voćnjak i mi jedni drugima pravimo i sjenu i hlad. Mi jedni drugima možda smetamo. Ali smo, istovremeno, jedni drugima i zaštita od nevremena. Kad je šuma gusta, onda stabla štite jedno drugo. Tako bi možda mi trebali gledati sebe ovdje. Jer dijelimo zajednički prostor koji nam je Bog dao. Nekad se nama učini da je onaj drugi smetnja meni što ja nisam sretan. A pogrešno je to“, govori fra Mirko, veoma poštovan diljem Bosne i Hercegovine.
Dodaje da je “Bog nas dao ovdje jedne drugima, da jedni drugima dopunimo sreću“.
“Bog je svemoguć, tako mi vjerujemo. Zato što je svemoguć, mogao je napraviti da ovdje bude samo jedan narod, jedna vjera, da sve bude uniformirano. Ali Božji plan s nama je da se takmičimo dobru. Da jedni drugima kažemo: “Pazi, ja sam razumio da Bog traži ovo. Hajde da ja to ponudim, a ti si razumio drugo“. Niko o dragom Bogu ne može znati sve. Nema šanse, jer je on beskrajan. Svako od nas ima djelić nekog saznanja ili neke vjere ili pretpostavke. E, hajmo to sada udružiti“, ističe Majdandžić.
Smatra da je upravo to put.
“Da ja najljepše što imamo unesem u svoju zajednicu. Da Bošnjak, musliman, najljepše što ima unese u našu zajednicu, zajedničku. Srbin, pravoslavac, najljepše što ima, unese i on. Kad bi tako pravili, ovdje bi bio raj. A mi možemo napraviti ovdje dio raja. Samo nam se nekada ne da“, rekao je fra gvardijan Franjevačkog samostana “Duha Svetog”.
Mi smo domovina
Njegova poruka je da se Bosna voli kao majka. Koliko je to važna poruka za sve nas danas?
“Ovdje u Bosni i Hercegovini, vjerojatno je tako i u drugim državama, čovjek ulaže nešto u tu svoju zajednicu. I ono što ulažeš to ti se vrati. Znači, domovina je nešto što sam ja, nešto što sam ja u nju uložio. Domovina bez mene ne postoji. Jer bez nas ljudi, to bi bio jedan prostor, jedna zemlja, jedna pustoš. Mi smo domovina! E, sad, kako ćemo mi tu domovinu napraviti, to je, naravno, do svih nas. Koliko ću se ja potruditi? Moralo bi se malo više imati srca ili osjećaja za ovaj prostor. Ima jedna stvar gdje smo mi malo sebični. Možda ponekad pomislimo da jedino ja znam voljeti ovu zemlju, da onaj drugi ne zna. I onda tu napravimo neke greške u koracima“, zaključuje fra Mirko Majdandžić.
