NE POSTOJI SRETAN KRAJ : Zbogom učenje, živio Elon Musk!
Svijet se ne može mijenjati – ni na gore, kamoli na bolje. Da je bolji svijet moguć, do sad bi ga neko već stvorio. Imalo se kad. Intelektualce, inovatore, političare i sve ostale prodavače nade koji nude lijek za bolji svijet i bolju budućnost trebalo bi umakati u katran pa u perje – kao što su na Divljem zapadu činili sa šarlatanima koji su prodavali lažne ljekovite napitke
Devedesetih je godina prošlog vijeka, u zlatno doba gada, u srpskoj i crnogorskoj štampi bila popularna teza o preimućstvu zaostalosti.
Tako je narod obavješten da, osim što su Srbi i Crnogorci – a Crnogorci su, i to smo obaviješteni, Srbi – etički superiorni, pa im je zli Zapad, iz osvete inferiornih, uveo, kako su to zvali RTS i Politika, „neopravdane i ničim zaslužene sankcije“, oni, Srbi i Crnogorci, dakle Srbi, i civilizacijski superiorni. Zašto? Zato što su civilizacijski zaostali.
Napredak je zlo. Naprijed je nazad. Nazad je naprijed. Oni iza, ti su ispred.
PREDNOSTI ZAOSTALOSTI
Između ostalih, o preimućstvu zaostalosti – doduše kao o „prednostima zaostalosti“, jer ne samo da je nazad ispred ispred, nego je i prednost u prednosti nad preimućstvom – nadahnuto je pisao i Dobrica Ćosić.
Dakako, oni koji mlate o svojoj superiornosti – jednako poljski skinsi, srpski akademici i koljači i djecoubice ISIL-a – obzanjuju problem koji imaju sa vlastitim osjećajem inferiornosti.
Posve drugi problem – a njihovi problemi po pravilu postanu i naši – imaju prvosveštenici napretka: ljudi poput Elona Muska.
On se, Elon Musk, osjeća toliko moćnim da se sprema biti ne tek Bog – nego Bogostvoritelj. Čovjek je osnovao kompaniju po imenu „Neuralink“ čiji je cilj, veli američki pregalac, stvoriti „Godlike“, dakle Bogu nalik ljude i svijet preurediti u mjesto za Bogove.
Šta Musk prodaje? Zasad ništa. A uskoro sve. Njegova je namjera da ljudski mozak spoji sa vještačkom inteligencijom. Takav čovjek bi znao sve što zna, ili može znati internet, pa bi u tom smislu, kao sveznajući, bio nalik Bogu.
Nije teško zamisliti kako će to ići. Kao i uvijek. Koliko para toliko muzike. Oni koji imaju platiće skuplje (recimo da će se zvati Gold, VIP, ili Eternal) pakete, pa će biti više Bogu nalik, dok će fukara, kao danas za smartfone, na trafici kupovati par deka pripejd Božije pameti za dva eura.
Bude li Musk uspio, a hoće, što ne bi, pokazaće se da je sirotinjski Bog slabije informisan i generalno sporiji i tuplji od bogataškog. Među ljudima će biti stvorene do sada neviđene klasne razlike, spram kojih će se ovo što danas imamo (1 vs. 99 % podjela) činiti kao ostvarena komunistička utopija. Jer podjela neće biti tek klasna, nego prije svega ontološka. Oni sa većim paketom biće superiorna bića u odnosu na pripejdaše. A svi će oni biti manje od insekta za one koji kontrolišu čitavu mrežu bogolikih ljudi.
Musk kaže kako će čovjek, ne bude li njegovog proizvoda, za vještačku inteligenciju biti ono što je kućna mačka za nas. Sa njegovim proizvodom biće potpuno drugačije: u odnosu na bogate Bogu nalik ljude oni siromašni će biti ono što su miševi za mačke.
ZBOGOM UČENJU
Bude li Neuralink proradio, to će značiti zbogom učenju. Nema više čitanja i pamćenja – ako platiš, sve već znaš. Zbogom univerziteti. Zbogom muzički konzervatoriji. Zbogom slikarske akademije. Zbogom filozofijo.
Ako mene pitate, a ne pitate, Neuralink koncept preimućstva zaostalosti dovodi do krajnjih granica. Muskov čovjek neće biti nalik Bogu, nego svinji sa farmi za masovni uzgoj, prikačen, umjesto na korito, na vještačku inteligenciju, bez potrebe da bilo šta učini, bilo gdje ode, jer će sve što mu je potrebno, svako znanje, užitak i senzaciju primati od Muskove kompanije. Platićemo da budemo brojleri. Platićemo za preimućstva toga što više ne moramo biti ljudi.
Čovjek nije u preimućstvu ni kada je zaostao, ni kada je napredan. Ponekad pomislimo kako smo u prednosti – samo da bi koliko sutra završili pregaženi. Ovako ili onako, život će te samljeti i sve tvoje pobjede pretvoriti u prašinu. Žrtve istorije na koncu postanu svi: i oni koji istoriju trpe, kao i oni koji bi da je stvaraju.
Svijet se ne može mijenjati – ni na gore, kamoli na bolje. Da je bolji svijet moguć, do sad bi ga neko već stvorio. Imalo se kad. Intelektualce, inovatore, političare i sve ostale prodavače nade koji nude lijek za bolji svijet i bolju budućnost trebalo bi umakati u katran pa u perje – kao što su na Divljem zapadu činili sa šarlatanima koji su prodavali lažne ljekovite napitke. Najpoznatiji od tih lažnih ljekova danas znamo pod imenom coca-cola.
I zadnji tren prije nego Musk mozgove našeg, južnoslovenskog plemstva zaostalosti bude spojio na internet, oni će raspravljati o tome je li Njegoš bio Srbin ili Crnogorac, je li Bošnji bliži Turčin i Saudijac od Srbina, je li „Za dom spremni“ stari hrvacki ili ustaški pozdrav, je li Kosovo srpsko.
Ako u ovdašnjoj zaostalosti ima nekog preimućstva, ono leži u tome što naš kraj neće biti tragedija, nego urnebesna komedija.
„Sretan kraj“ je pleonazam. Kraj je sreća. Ali usranom se, čak ni uz pomoć svih muskova ovog svijeta, ne da do potoka.
(zurnal.info)
