Zbog nerada nadležnih propada roba vrijedna milione maraka

Entitetska i nadležno bh. ministarstvo nikako da se dogovore kako da podijele oduzetu robu. A da je imaju kome da podijele – imaju. Domovima za nezbrinutu djecu, kolektivnim ustanovama, narodnim kuhinjama i drugim socijalnim kategorijama.

Bosna i Hercegovina prva je na ljestvici siromašnih zemalja u regonu. Bilo kakva pomoć u hrani, obući, odjeći dobro bi došla najsiromašnijima. Umjesto toga još jedan apsurd na bh. način.

Oduzeta roba u skladištima Uprave za indirektno oporezivanje vrijedna 10 miliona maraka propada a mogla bi da bude donirana. Automobili, tehnčki aparati, tekstilna roba najčešće se zapljenjuju na granicama. Akcizna roba se po pravilu uništava. Prehrambeni proizvodi se odmah prodaju. Roba koja služi kao dokazni materijal čuva se u skladištima, roba koja je trajno oduzeta može da ide na aukciju ili ukoliko je sumnjivog kvaliteta i može da šteti potrošačima, uništava se.

U Upravi za indirektno oporezivanje BiH objašnjavaju da se teško oslobađaju zaplijenjene robe i kažu da ne mogu samionicijativno vršiti donaciju stvari koje su pravosnažno oduzete.  Nekoliko puta prosljeđivali su spiskove robe koja se nalazi u skladištu prema Savjetu ministara i tražili donošenje Odluke kojom će se ovaj problem riješiti.

2007. godine donesena je Odluka da se roba donira u skladu sa koeficijentima o raspodjeli prihoda entitetima i Distriktu Brško. Međutim, po robu nikada nisu došli. Savjet Ministara 2009. godine odlukom je zadužio Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH da sa entitetskim ministarstvima raspodijeli robu po kolektivnim centrima. Na tome je sve stalo. Odluka, opet, nikada nije relaizovana.

Takođe inicijativa je bilo i 2010. godine, ali ništa nije urađeno.

U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH za Buku kažu da je ovo minstarstvo bilo zaduženo samo za monitoring nakon što entitetska ministarstva dogovore način na koji će tu robu donirati kolektivnim centrima. Ono što je ministarstvo očigledno zaboravilo jeste da entitetksa ministarstva obavijesti  o tome.

Za portal Buku u Federalnom ministarstvu izbjeglih i raseljenih osoba kažu da nikada nisu učestvovali u doniranju robe iz skladišta UIO, niti su za to dobili bilo kakav nalog iz Ministarstva.

Isto kažu i u Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica RS. Nikada nisu dobili ni dopis ni bilo kakvu odluku. Kažu da, ukoliko tamo ima robe koja odgovara strukturi njihovih korisnika, rado će je podijeliti. Međutim, sve i dalje ostaje samo na riječima.

U Distriktu Brčko u Odjeljenju za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja takođe objašnjavaju da nikakve dopise za podjelu robe nisu dobili i da ih niko nikad nije obavijestio o tome. Iz Odjeljenja, za Buku kažu da robu, poslije završenog sudskog procesa odmah uništavaju.

Revizorski tim kancelarije za reviziju institucija BiH u junu ove godine uvidom na licu mjesta, uvjerio se da uslovi u skladištima ne zadovoljavaju minimalne uslove za očuvanje vrijednosti i kvalitete robe.

“Neka skladišta nemaju fizičku zaštitu, pa su zabilježeni slučajevi otuđivanja robe i provale u skladišta. Takođe, neka nemaju vodu i struju, a neka od skladišta prokišnjavaju. Jedan od problema je što se sva oduzeta roba akcizna, tehnička, tekstilna, prehrambena roba, kao i vozila skladišti u istim prostorima. Roba je smještena na podovima i nema zaštite od glodara koji su česta pojava”, novode revizori.

Da zlo bude veće, UIO ne raspolaže vlastitim adekvatnim skladišnim prostorima i potrebnim izvršiocima pa se skladištenje oduzete carinske robe vrši u zakupljenim prostorima, koje UIO godišnje plaća čak 350 hiljada maraka.

U carinskim skladištima nalazi se dvije i po hiljade automobila. Dugogodišnja neupotreba i boravak vani ostavili su posljedice. Nisu u voznom stanju ili nemaju potrebnu paprologiju pa čekaju na uništenje. Po svemu sudeći sudbina im je staro gvožđe

“Vrijednost vozila koja su procijenjena iznosi 1,9 miliona maraka, a utvrđeno je da za oko tri četvrtine oduzetih motornih vozila nije procijenjena vrijednost, jer UIO ne raspolaže sa sveobuhvatnim informacijama koja motorna vozila mogu biti puštena u slobodan promet, uz ispunjenje tehničkih uslova, a koja ne”, stoji u revizorskom izvještaju.

Jedan od skandaloznih podataka je da se oduzeta carinska roba u skladištima UIO zadržava oko tri godine. I dok je u zemljama EU vrijeme za prodaju robe nešto iznad godinu dana, kod nas zaplijenjena roba godinama propada dok potpuno postane neupotrebljiva.

Prema istraživanju revizora od osnivanja UIO nije realizovana u potpunosti niti jedna donacija. Nejasni i neprecizni zakoni, kao i nerad nadležnih direktno utiče i na povećanje troškova, te samim tim i na smanjenje priliva u budžetu BiH, naglašeno je u revizorskom izvještaju.

Provale i otuđivanje robe, prokišnjavanje i propadanje, kao i prepuštanje oduzete robe glodarima u neuslovnim skladištima Uprave za indirektno oporezivanje BiH postala je svakodnevna slika koja BiH košta milione maraka.

Propadanje robe u skladištima, čini se, nije ničija nadležnost. I ako su odluke donesene, za njihovo neizvršavanje niko neće odgovarati. Plaćanje nerada nenadležnih košta nas milione. I dok se čekaju dalje procedure, svi plaćamo čuvanje ionako već dotrajale robe.

Dok socijalne ustanove vape za pomoći, brojna carinska skladišta su sve punija. Mnogo je beskorisne robe. Ono što je sigurno da bi umjesto skija i korner zastavica, odjeća i obuća za socijalne kategorije dobro došla. Takve robe je u skladištima sasvim dovoljno.

I dok nadležni ne shvate da svaka roba ima rok trajanja, u skladištima propadaju milioni a sa njima i nade najugroženijih da će život dostojnim čovjeka nekada živjeti.

6yka.com