Licemerni ljudi su fokusirani na zadovoljavanje svojih potreba i ostvarivanje svojih interesa, a ne na druge ljude i građenje relacija sa njima.
Drugi ljudi su za njih pojava koja postoji u njihovoj okolini i koja može da bude korisna da nešto dobiju ili ostvare, ali isto tako i ugrožavajuća za njih i njihove interese i planove.
Licemerje je satkano od izvještačenosti, obmane i manipulacije. Licemjerni ljudi su usvojili obmanu i manipulaciju kao način komunikacije sa drugim ljudima. To znači da demonstriraju vrline koje ne posjeduju, osjećanja koja ne osjećaju i svijetonazore koje nemaju kako bi obmanuli druge ljude i naveli ih da udovolje njihovim zahtjevima.
Sama riječ „licemjer“ je slikovita i mogla bi da se protumači i na slijedeći način: „lice-mjer“ – onaj koji mjeri, dozira svoje lice u zavisnosti od svog cilja i konteksta u kome se nalazi.
Ukoliko su obmana i manipulacija način na koji komuniciramo sa drugim ljudima, jedna od pretpostavki o tome kako smo ih odabrali i usvojili može da bude ta da smo ih naučili po modelu, tako što smo gledali, slušali i upijali kako se ponašaju ljudi pored kojih smo odrastali.
Uticaj okoline
Već od rođenja, svoja saznanja i svoje predstave o svijetu oko nas formiramo pod uticajem okoline koja nas okružuje i ljudi pored kojih odrastamo. Na osnovu naših iskustava sa ljudima pored kojih odrastamo donosimo zaključke o sebi, drugim ljudima i svijetu u kome živimo. O sebi – da li smo dobri ili loši; o drugim ljudima – da li možemo ili ne možemo da im vjerujemo i da se oslonimo na njih; o svjetu – da li je sigurno ili nesigurno mjesto za nas.
Ukoliko su obmana i manipulacija način na koji komuniciramo sa drugim ljudima, jedna od pretpostavki o tome kako smo ih odabrali i usvojili može da bude ta da smo ih naučili po modelu, tako što smo gledali, slušali i upijali kako se ponašaju ljudi pored kojih smo odrastali. Odrasli čije se riječi razlikuju od njihovih dijela tako što su im riječi nježne i umiljate, a dijela gruba i bezosjećajna, šalju djetetu suprotstavljene poruke. Ovaj model ponašanja često je propraćen implicitnim ili eksplicitnim zahtjevom da dijete vjeruje njihovim riječima, a ne onome što oni rade, uz prijetnju kaznom ako preispituje njihove postupke.
Rana iskustva i odluke
Suočena sa porukama koje su međusobno suprotstavljene, različita dijeca donose različite zaključke i odluke. Neka djeca mogu da odaberu poslušnost, da vjeruju onome što čuju, a ne onome što vide, osjećaju i doživljavaju. Ova djeca mogu da zaključe da je opasno da razmišljaju i da iznošenjem vlastitog mišljenja mogu da naprave sebi problem i da rizikuju kaznu, odbacivanje i uskraćivanje ljubavi. Na taj način pokušavaju da zaštite sebe, da sebi stvore neki red i mir, i eventualno dobiju ljubav i prihvatanje.
Zajedničko svoj dijeci koja odrastaju u atmosferi licemerja je iznevjerenost i nezadovoljene potrebe za bezuslovnom ljubavlju, toplinom i prihvatanjem. Bol i patnja su neodvojivi dio njihovog odrastanja, a sebičnost, surovost i bezosjećajnost način ophođenja sa njima i njihova svakodnevica.
Druga dijeca mogu da odaberu bunt protiv ponašanja koje se razlikuje od izgovorenih riječi, da vjeruju onome što vide i da reaguju na to. To znači da glasno ukazuju na postupke ljudi pored kojih odrastaju i da nazivaju stvari pravim imenom. Na taj način pokušavaju da promjene situaciju i da se bore za sebe i za ono što vjeruju da je ispravno, i po cijenu kazne, uskraćivanja ljubavi i odbacivanja.
Dio dijece može da iskopira model ponašanja kome je izložen – da govore i prikazuju ono što ljudi pored kojih odrastaju žele da čuju i vide i da ih ne konfrontiraju sa njihovim dijelima, a da u tajnosti pokušavaju da provedu ono što su naumili. Da rade ono što će im donijeti korist i za šta su procjenili da je poželjno od strane ljudi pored kojih odrastaju. Na taj način vježbaju neiskrenost, izvještačenost i manipulaciju kao način komunikacije sa drugim ljudima i usvajaju licemerje kao način življenja.
Nezavisno od odluke koju su donijeli, zajedničko svoj dijeci koja odrastaju u atmosferi licemerja je iznevjerenost i nezadovoljene potrebe za bezuslovnom ljubavlju, toplinom i prihvatanjem. Bol i patnja su neodvojivi dio njihovog odrastanja, a sebičnost, surovost i bezosjećajnost način ophođenja sa njima i njihova svakodnevica. Odrastaju uz poruku da nisu važni jer ljudi pored kojih odrastaju ne vode računa o njihovim osjećanjima i potrebama, a njihovo mišljenje ne uzimaju u obzir.
Bliskost i intimnost sa sobom nose izloženost, a time i ranjivost. Izbjegavajući bliskost, licemjerne osobe štite se od povrijeđivanja, ali i od želja, očekivanja i zahtjeva koje bi druga osoba mogla da ima u odnosu na njih.
Zatvorenost i distanca
Zatvorenost je jedna od dominantnih karakteristika licemernih ljudi i način na koji se oni štite i održavaju distancu sa drugim ljudima. To znači da sa drugim ljudima ne dijele svoja razmišljanja, stavove i životna iskustva kroz koja prolaze. Ne otkrivaju svoje namjere i planove. Nezavisno od toga šta im se u određenom trenutku dešava, ili kroz šta prolaze, nude zid od ljubaznosti, širokog osmjeha i „neugrožavajućih“ tema za razgovor kao što su vremenska prognoza i svakodnevna dešavanja u okolini.
Bliskost i intimnost
Posljedica njihovog ranog iskustva je da nemaju potrebu da sa nekim budu bliski, prisni, intimni, otvoreni i iskreni. Velika većina i ne zna šta su to bliskost i intimnost i čemu služe. Bliskost i intimnost sa sobom nose izloženost, a time i ranjivost. U izloženosti nema skrovitih mjesta za sakrivanje pravog lica i namjera, a to je upravo ono što licemerni ljudi rade i način na koji funkcionišu. Izbjegavajući bliskost štite se od povrijeđivanja, ali i od želja, očekivanja i zahtjeva koje bi druga osoba mogla da ima u odnosu na njih.
Pojavno mogu da budu nasmijani i prijatni, ali iza te proračunate prijatne fasade je zid, često neprobojan za osjećanja i emocije. Susret sa njima može da izgleda kao prijatan, spontan i opušten, ali samo sa strane ili tokom prvih „pet minuta“. Ljudi koji traže autentičan, neusiljen i topao ljudski kontakt vrlo brzo se osjete neprijatno u njihovom društvu. Postanu svjesni lebdeće tenzije, forsiranog humora i raspoloženja, nametnutih „neobaveznih“ tema i prećutno zabranjenih sadržaja naglom promjenom teme. I sve to uz široki osmijeh, izvijenih obrva i ukočenog izraza lica, koje po njihovom kriterijumu odražava ljubaznost i fine manire, a po osjećaju drugih ljudi izvještačenost i neiskrenost.
Licemjerni ljudi ne poštuju druge ljude i potcjenjuju njihovu inteligenciju i kapacitete da ih prozru i prepoznaju njihove skrivene namjere.
Ostvarivanje interesa nasuprot građenju relacija
Licemjerni ljudi su fokusirani na zadovoljavanje svojih potreba i ostvarivanje svojih interesa, a ne na druge ljude i građenje relacija sa njima. Drugi ljudi su za njih pojava koja postoji u njihovoj okolini i koja može da bude korisna da nešto dobiju ili ostvare, ali isto tako i ugrožavajuća za njih i njihove interese i planove. Zato su dominantno na odstojanju od drugih ljudi, predostrožni i obazrivi u kontaktima i komunikaciji. Precizno mjere i doziraju svoje riječi i postupke, a za različite ljude imaju različita „lica“, u zavisnosti od toga da li su ih procjenili kao „korisne“, „štetne“ ili „nebitne“ za svoje ciljeve. Izuzetno se trude da šarmiraju i osvoje „korisne“, taktični su sa „štetnima“ i maksimalno se trude da ih izbjegnu i da im ne privuku pažnju, a „nebitne“ smatraju toliko nevažnima da se pred njima često i ne trude da sakriju svoje pravo lice.
Upravo zbog ovog proračunatog pristupa, nadmene samouvjerenosti i demonstriranog nepoštovanja, mnogo ljudi ih vidi upravo u njihovom pravom svijetlu, a ne u onom u kome oni žele da se predstave. Licemerni ljudi ne poštuju druge ljude i potcenjuju njihovu inteligenciju i kapacitete da ih prozru i prepoznaju njihove skrivene namjere.
U idealnim uslovima, umjećemo da ih prepoznamo na vrijeme i zaobiđemo u velikom luku. U manje idealnim uslovima, shvatićemo da smo iskorišteni, preskočeni ili neprimjećeni, u zavisnosti od toga da li su nas kroz prizmu svojih interesa vidjeli kao „korisne“, „štetne“ ili „nebitne“. Opet, i to može da nam bude škola iz koje ćemo naučiti nešto važno za nas i u kojoj nećemo biti ponavljači.
Autorka Kristina Pota Radulović je psihoterapeut, klinički psiholog i geštalt terapeut
www.gestalt.org.rs
