Naslovnica Sportskih novosti za postidjeti se
Svakog ljeta špekulacije se uzvrpolje. Kako završi jedna sezona, pa prema početku naredne njihova najezda je sve žešća.
Fudbal je najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa u čemu bi provodili dio svog vremena ako se ne bi zanimali i ćakulali o tome gdje će ko, za koliko para. Isplatili se Juventusu što je za 33-godišnjeg ponajboljeg igrača svijeta svih vremena izdvojio preko 100 miliona i slično.
U bh. okvirima priče oko transfera svode se na to bil’ mogao Pjanić u Barcelonu, ili će prije u Manchester City. Odgovaralo bi mu među Građanima, to što on igra apsolutno je u stilu Pepa Guardiole, nema puno pametovanja, iz prve, mantinela, a zna i podvaliti. Ma, k'o duša. Koliko li vrijedi i zašto je promijenio menadžera?
Što se igrača iz bh. Premijer lige tiče tu je situacija tragikomična. Najavljuju se bombe, a dovode igrači iz austrijskih drugih liga, ili kiparskih… Niko nikada nije izdvojio za igrača više od 100.000 KM, ako je i toliko.
Kad zvižde ovima što su džaba, šta bi tek onda…
Bivšem, najuspješnijem treneru Željezničara Amaru Osimu svojevremeno se jako sviđao Vlastimir Jovanović iz Slavije. Klub iz Lukavice bio je spreman pustiti igrača za 100.000 KM i to je Osimu bila korektna cijena, ali je odlučio da bi to bila budalaština.
Zašto? Zato što za džaba dovede solidnog igrača pa mu zvižde sa tribina kada pogriješi ili promaši gol, zamisli sad kako bi tek zviždali i šta bi se očekivalo od igrača za kojeg se zna da je plaćeno 100.000 KM. Taj bi morao da jede zemlju, preorava teren, probacuje petama kroz noge i škaricama zabija golove s gola na gol.
Za Željezničar je još vezano da je jedini klub koji je napismeno ponudio 400.000 eura (ili maraka, nije više ni bitno) za nekog igrača iz bilo koje lige, a, eto, potrefilo se da je iz naše. Za Luku Menala su nudili isto koliko i za Harisa Duljevića. Smjelo, odvažno.
Kod nas su dakle bombastični transferi kada Vranješ dođe iz Poljske jer tamo više ne može igrati, kada se Haris Handžić preseli iz Zrinjskog u Sarajevo, ili ako uspije neko vratiti Amera Ordagića koji je otišao jučer-prekjučer…
U najboljem slučaju naši talentovani igrači odlaze u drugu portugalsku ligu, ili im je životna želja da pređu u Partizan. Dese se izuzeci poput Koljićevog, za kojeg kažu da je na treninzima Lecha bio više nego korektan i da bi sigurno ostao tamo da se nije povrijedio. Tu i tamo pojavi se neki Šerbečić, Memišević… Plafon koliko naši klubovi mogu uzeti je 500.000 KM.
I to sve za igrače ako su pravo mladi (zbog čega se transfer Lendrića u Lens za 300.000 eura može smatrati ultrapodvigom).
Postoji rješenje, ali ono je neuhvatljivo
Onda se pitamo zašto su nam klubovi mizerni u evropskim takmičenjima i zašto im je vrh da prođu Narvu, Banants i Valettu i dalje ne da ne mogu, nego su nedorasli.
Na nekoliko kilometara udaljenosti, tu preko granice, igrače prodaju za desetine miliona. Današnja naslovnica Sportskih novosti zorno oslikava zapravo i bijedu bh. klubova i nudi rješenje koje je tu nadohvat ruke, ali je miljama, desetinama godina daleko.
Kako je to u Hrvatskoj? Dinamov Big Ben(ković) odlazi za 15 miliona eura. Sitnica. Hajduk će prodati Bašića Bordeauxu, a trebao bi zaraditi pet miliona. Pa čak i Osijek će prodati svog Bornu Barišića za 1,5 miliona…
O tome da Inter nije prihvatio 40 miliona od Totenhama za Marcela Brozovića nećemo. To je ovo iz domena Miralema Pjanića, to su već dokazani majstori.
I o čemu mi pričamo onda, kada je najskuplji igrač lige Mujakić koji košta 750.000 eura, navodno?
Šta je rješenje? Ulaganje u igrače i izdvajanje mnogo većih iznosa, pa makar i po cijenu da se takvim igračima zviždi do iznemoglosti, da se s nekima i pogriješi. Dinamo je kupovao po Hrvatskoj i nije se libio izdvajati veliki novac. Kupili su Mandžukića, Roga, Čopa, a sve ih prodali za mnogostruke veće iznose.
U to vrijeme da je Osim imao mogućnost dovesti Jovanovića, to bi bio primjer svima kako treba raditi. Klubovi bi morali djelovati pametnije, pa bi u njima morali raditi istinski fudbalski znalci, skautirali bi se igrači iz najnižih liga, dovodili sa 16-17 godina talenti iz Prokosovića, iz Foče, Modriče…, kao što su svojevremeno otkriveni i dovedeni Radmilo Mihajlović, Rade Paprica, Nikola Nikić, Husref Musemić, Rade Bogdanović…
Ne bi se desilo recimo da Rade Krunić iz fočanske Sutjeske ne odigra nijednu sezonu u Premijer ligi, a komotno može u Seriji A.
Pojaka, moćna je današnja naslovnica Sportskih, priznat ćete. Za razliku od bh. fudbala i države u kojoj uopće ne postoji nijedan sportski list, ikakav, kamoli dnevni…
Zašto su naši igrači neinteresantni?
Mnogi se pitaju kako jedan Benković vrijedi 15 miliona, a da isti taj Benković igra u Širokom ne bi vrijedio toliko. U čemu je poenta?
Vjerovatno u tome da će Dinamo već kupiti našeg igrača koji iole vrijedi pa će ga kasnije on prodati za mnogo veći iznos. Iz tog razloga su kupili Gojaka, Menala, pa i Hodžića. Da recimo imaju Zrinjski, Sarajevo, Željo novca da plaćaju te igrače koliko ih plaća Dinamo, oni bi se vjerovatno opet odlučili za Dinamo.
Nijedan naš klub nije u stanju dovesti Dinu Beširovića, tako da mi tu nemamo o čemu pričati.
Fazon što taj Beširović vrijedi više kada ode u Hajduk je taj što ga nijedan evropski velikan ne mora kupiti dok je u BiH. Neće mnogo propustiti njegovom nekupovinom. Evo vam 300.000, hoćete-nećete.
Fazon što je Benković 15 miliona je taj što će se sutra za njega zainteresirati još pet-deset drugih moćnih klubova, pa bi bio loš posao ne kupiti ga koliko god da košta. Ako će biti poput Rebića, Kalinića, Brozovića… koji su se dokazali na međunarodnoj sceni.
Portal SportSport.ba
