Evropski sud pravde odlučuje da li je brak raskinut pred šerijatskim zakonom, raskinut i po njemačkim zakonima. Stručnjaci upozoravaju da šerijat ne treba odbacivati. To može imati i svojih nedostataka – i to za ženu.
Za preporuku advokata pri Evropskom sudu pravde, Henrika Saugmandsgaarda Øe, minhenski pravnik Stephan Lorenz kaže da je “van svake pameti”. Ta preporuka blokira prepoznavanje takozvanog “šerijatskog zakona” čak i u slučajevima gdje to ima smisla. Time se ne dopušta ni to da se svaki slučaj razmotri pojedinačno, misli Lorenz. Danski advokat, Saugmandsgaard Øe je dao mišljenje o „šerijatskom zakonu”, iako konačna odluka Evropskog suda još uvijek nije objavljena. Ipak, sudije obično ne odstupaju mnogo od mišljenja Suda.
Riječ je o bračnom paru koji vodi porijeklo iz Sirije, ali i jedan i drugi supružnik posjeduju i njemačko državljanstvo. Oni su se 1999. godine vjenčali u sirijskom Homsu i nakon što su promijenili više adresa stanovanja, skrasili su se u Njemačkoj. Prije četiri godine, muž je preko posrednika pred šerijatskim sudom u Siriji izgovorio “formulu za razvod” – “talak” (“Odričem se”) i razveo se od svoje žene. Ovakav način razvoda dozvoljen je samo muškarcima, objašnjava Lorenz. Žene na to imaju pravo samo u rijetkim slučajevima.
„Nepravedan put, ali pravedan konačan rezultat”
U svom konačnom mišljenju, vještak Evropskog suda dao je preporuku o tome da li se može primjenjivati tzv. propis Rom III. Ovaj propis se bavi priznavanjem privatnih razvoda, odnosno razvoda koji nisu bili predmet državnog suda. Propis nalaže da evropski sudovi ne bi smjeli primjenjivati inostrane zakone, ukoliko nije omogućen jednak pristup razvodima i za žene i muškarce. U ovom slučaju to je bilo tako.
Prema mišljenju pravnog stručnjaka Lorenza to je pravilno. Međutim, upravo ovakav nejednak tretman žena, mogao bi u nekim slučajevima biti i prednost za njih. „Uzmite u obzir ženu, koja se po svaku cijenu želi rastati od muža, ali nažalost ne može. Ona je veoma sretna kada on izgovori „talak”.” Pred šerijatskim sudom, samo ova jedna riječ je dovoljna za razvod. U konačnici to je u redu, kaže Lorenz. „To je jedan nepravičan put, ali rezultat je ipak dobar za ženu.“
Braniti ljudska prava na islamskoj osnovi
Mathias Rohe, profesor prava na Univerzitetu Erlangen i direktor Centra za islam i pravo u Evropi, razumije zabrinutost Nijemaca od priznavanja šerijatskog zakona. „Mnogi šerijat posmatraju samo iz jednog ugla. Postoje problematični dijelovi tradicionalnog šerijatskog zakona kao što su tjelesno kažnjavanje kriminalaca, patrijarhat i nepriznavanje jednakosti žena i muškaraca ili religija. To s pravom može da bude razlog za zabrinutost”, kaže on. Problem je u stvari što je šerijat, odnosno islamski zakon, mnogo više od toga. „On nudi više načina interpretacije“, kaže Rohe. „Na osnovu njega mogu se braniti i ljudska prava.“
Šerijatski zakon u suštini ne postoji, to je više razmišljanje, odnosno stav, nego nešto konkretno, kaže ovaj advokat i stručnjak za islam. „Mi primjenjujemo državni zakon. U Egiptu, Pakistanu, Indoneziji ili drugim državama u kojima živi većinsko muslimansko stanovništvo, to je pod uticajem islamskih pravnih koncepta.“ Pravilno bi bilo koristiti naziv „islamski pravni sistem”. Šerijat jeste više uvriježen naziv, ali taj izraz može napraviti i zabunu.
“Dupla kazna”
Ovaj zakon se primjenjuje i u Njemačkoj.”Postoje propisi unutar okvira EU, a djelomično i u nacionalnom pravu, koji kažu da se brak u Njemačkoj treba zaključiti na osnovu državnog zakona zemlje porijekla osoba koje stupaju u brak”, kaže Rohe. Čak i kada se Francuzi vjenčaju u njemačkoj kancelariji, oni su vjenčani u skladu s francuskim pravom.
Kada se primjenjuje inostrani zakon u Njemačkoj, ishod se precizno razmatra, kaže Lorenz: “Ako je ishod veoma nepravedan i krši osnovna ljudska prava, onda ga ispravljamo. To je praksa u Njemačkoj već 100 godina”. Mathias Rohe smatra problematičnim ako Evropski sud pravde ne prizna razvode po islamskom zakonu u Evropi.
Ako se žena razvodi na način koji je stavlja u nepovoljan položaj, to se obično odbija. Ukoliko ona sama zatraži priznavanje razvoda, jer se na primjer želi opet udati i ako od sada to više ne bude priznato, “onda smo u suštini tu ženu kaznili dva puta”, kaže Rohe. “Ako jedan generalni nedostatak, za ishod ima prednost za pojedinca u pojedinčanim slučajevima, onda im prepustimo tu prednost. U drugim slučajevima naravno to ne treba raditi.”
“Čovjek u prvom planu”
Trenutno u Evropi postoje dva načina rješavanja ove problematike: Ili će se ljudska prava uvijek apstrakno držati iznad svega, što opet može da ide na štetu pojedinih individualnih slučajeva ili će se pojedinčani slučajevi rješavati na osnovu njhovih detalja. “I to je pravi pristup za pravni sistem koji postavlja ljude u prvi plan”, misli Rohe.
Stephan Lorenz ipak može razumjeti preporuku advokata Evropskog suda pravde u ovakvim vremenima. “Mi smo sada u izbornoj godini, Evropa gubi povjerenje svojih građana. Ukoliko Evropski sud sada izjavi: „Šerijatski zakon se pri razvodima može primjenjivati i mi ga ispitujemo samo u konkretnim slučajevima, onda će naslovnice automatski glasiti: Evropski sud priznaje šerijatski zakon. Ne želim ni pomisliti kako bi reagovale Pegida ili AfD. “
