-TopSLIDEKultura

Zašto ljudi vjeruju u teorije zavjere

Teorije zavjere nisu nova pojava, ali čini se da su posljednjih godina došle u prvi plan. Neki kontroverzni primjeri takvih teorija uključuju vjerovanje da su teroristički napadi i masovne pucnjave bili inscenirani događaji kojima je orkestrirala američka vlada. Ostali primjeri uključuju vjerovanje da farmaceutska industrija namjerno širi bolesti ili da vakcine izazivaju bolest, a ne da ih sprečavaju. Iako se može činiti da su ta uvjerenja rijetka ili čak patološka, istraživanje je pokazalo da su iznenađujuće česta.

Jedno istraživanje otkrilo je da polovina Amerikanaca vjeruje u barem jednu teoriju zavjere.

Šta je teorija zavjere?

Teorija zavjere može se definirati kao vjerovanje da postoje grupe koje se tajno sastaju kako bi planirale i ostvarile zlobne ciljeve.

Šta objašnjava ovo uobičajeno i često duboko ukorijenjeno uvjerenje da moćne, zlobne i tajne grupe prave urote da bi prevarile druge – naročito u vremenu u kojem imamo više pristupa informacijama i činjenicama koje bi mogle da razotkriju ove ideje? Istraživači sumnjaju da postoji niz psiholoških mehanizama, koji su rezultat evolucijskih procesa, koji doprinose takvim uvjerenjima.

U svijetu u kojem biste se mogli osjećati nemoćnim i otuđenim, može biti privlačno vjerovati da postoje sile koje planiraju protiv vas i vaših interesa. Jednom kada ta uvjerenja nastanu, kognitivne pristranosti i mentalne prečice ih učvršćuju i jačaju. Mnoštvo istih faktora koji podstiču druge vrste problematičnih razmišljanja, poput vjerovanja u paranormalno, također doprinose teorijama zavjere. Iako takve paranoične ideje nisu nove, internet je pomogao da se transformiše brzina i način na koji se šire.

Da bismo razumjeli zašto ljudi vjeruju u ove zavjere, važno je istražiti neka psihološka objašnjenja i potencijalne efekte ovih uvjerenja.

Neki primjeri

Neki noviji primjeri teorija zavjere uključuju:

1. Teorija zavjere Pizzagate sugeriše da su političari i holivudska elita angažovani u prsten trgovine djecom. U jednom izvještaju je utvrđeno da 9% ispitanika vjeruje u ovu zavjeru.

2. Još jedna nedavna zavjera potiče od QAnona, krajnje desničarskog sajta teorija zavjere, koji tvrdi da ima nepobitne dokaze o tajnoj “Deep State” koja radi protiv predsjednika Donalda Trumpa.

3. Vjerovanje da predsjednik Barack Obama nije rođen u Sjedinjenim Državama, 11% ispitanika studije vjeruje u takvu tvrdnju.

4. Druga zavjera sugeriše da je milijarder George Soros dio tajne zavjere za destabilizaciju američke vlade. Otprilike 9% ispitanika u jednoj studiji izjavilo je da vjeruje da je to istina.

Objašnjenja

Istraživači sugeriraju da postoji niz različitih razloga zbog kojih ljudi vjeruju u teorije zavjere. Mnoga od ovih objašnjenja svode se na tri ključna pokretačka faktora:

1. Potreba za razumijevanjem i dosljednošću (epistemski)

2. Potreba za kontrolom (egzistencijalni)

3. Potreba da pripadate ili se osjećate posebnim (socijalni)

Epistemski razlog

Epistemska objašnjenja odnose se na želju za dobijanjem izvjesnosti i razumijevanja. Svijet često može izgledati zbunjujuće, opasno i haotično. U isto vrijeme, ljudi žele da razumiju šta se dešava i nastoje da objasne stvari koje se dešavaju. To im pomaže da izgrade dosljedno, stabilno i jasno razumijevanje kako svijet funkcioniše.

Faktori koji povećavaju vjerovanje u zavjere

1. Situacije koje uključuju događaje velikih razmjera, gdje svakodnevna ili obična objašnjenja izgledaju neadekvatno.

2. Situacije u kojima se ljudi osjećaju jadno zbog neizvijesnosti.

Kad se ljudi susreću s različitim informacijama, prirodno je tražiti objašnjenja koja povezuju tačkice. Teorije zavjere nude objašnjenja koja povezuju ove tačkice. One, također, predlažu da se glavni uzroci kriju od javnog uvida. Kada se dešavaju konfuzne stvari, vjernici tada mogu pretpostaviti da je to iz razlog što ih namjerno obmanjuju vanjske sile.

Postoji također veza između vjerovanja u teorije zavjere i nivoa obrazovanja. Niži obrazovni status obično je povezan s višim nivoima vjerovanja u teorije zavjere.

Postojanje niže analitičke sposobnosti i manje toleranciju prema nesigurnosti, također igraju ulogu. Kao rezultat toga, ljudi se okreću teorijama zavjere kako bi objasnili događaje koji djeluju zbunjujuće ili zastrašujuće.

Neobjektivnost, također, može igrati ulogu u razvoju konspirativnog vjerovanja. Ljudi su prirodno skloni traganju za informacijama koje potvrđuju njihova već postojeća uvjerenja. Dakle, kada naiđu na teoriju koja podržava nešto za što već misle da je istinito, izglednije je da će povjerovati da je informacija također istinite.

Egzistencijalni razlozi

Postoje, također, dokazi da se ljudi okreću teorijama zavjere kao načinu da se osjećaju sigurnijim i da imaju stvari pod kontrolom. Kada se ljudi na neki način osjećaju ugroženima, otkrivanje izvora opasnosti može biti način suočavanja s anksioznošću.

Šta istraživanje sugeriraju:

1. Jedna studija otkrila je da ljudi koji se osjećaju psihološki i sociopolitički nemoćno skloniji su vjerovanju u teorije zavjere.

2. Druga studija je otkrila da su ljudi skloniji vjerovanju u zavjere kada se osjećaju anksiozno.

Dok istraživači razumiju ove egzistencijalne motivacije, malo je dokaza da vjerovanje u ove teorije zapravo pomaže ljudima da zadovolje potrebu da osjete kontrolu i neovisnost. Zapravo, vjerujući u te teorije, manja je vjerovatnoća da će se ti ljudi doista uključiti u akcije koje bi potencijalno pojačale njihov osjećaj kontrole (kao što su glasanje ili učestvovanje u političkim aktivnostima).

Dakle, iako ljudi mogu biti privučeni teorijama zavjere kao načinima da shvate svijet i osjete više kontrole nad sopstvenom sudbinom, dugoročni efekti mogu zapravo učiniti ljude nemoćnim više nego ikada ranije.

Socijalni razlozi

Ljudi, također, mogu biti motivisani da vjeruju u zavjere zbog socijalnih razloga. Neki istraživači hipotetisali su da vjerujući u zavjere koje „tamo neke grupe“ prikazuju kao protivnike, ljudi su u stanju da se osjećaju bolje zbog sebe i sopstvene društvene grupe. Oni koji vjeruju u zavjere osjećaju da su „heroji“ priče, dok su zavjerenici protiv njih „neprijatelj“.

Ljudi vjeruju u zavjere u sljedećim situacijama:

1. Kada su na „gubitničkoj“ strani političkog problema

2. Kada imaju niži socijalni status zbog prihoda ili nacionalnosti

3. Kada su doživjeli neki socijalni ostrakizam (progon)

4. Kada predrasude prema „neprijateljskim“ grupama smatraju moćnim

Takvi nalazi sugeriraju da bi vjerovanja u zavjere mogla nastati kao svojevrsni odbrambeni mehanizam. Kada se ljudi osjećaju ugroženo, motivisani su da pronađu načine za jačanje sopstvene percepcije. Kriviti druge povezujući ih sa zlobnim zapletima daje im žrtvenog jarca kojeg treba okriviti, osnažujući na taj način sliku koju vjernici u zavjere imaju o sebi.

Vjera u zavjere je, također, ukorijenjena u onome što se naziva kolektivnim narcizmom. To je uvjerenje da je vaša društvena grupa bolja, ali manje cijenjena od strane drugih ljudi.

Ljudi koji smatraju da su oni ili njihova društvena grupa žrtve, također, manje vjeruju vladinim institucijama i skloniji su vjerovanju u zavjere.

Način na koji se ljudi susreću i dijele ove ideje također treba napomenuti. Lahko je odbaciti priču koju dijele slučajni izvori u koje ne vjerujete. Ali kada više ljudi iz vašeg društvenog kruga koje poznajete i kojima vjerujete vjeruje u istu priču, to počinje da djeluje manje kao glupa zavjera i više kao činjenica kojoj treba vjerovati. Dijeljenje ovakvih priča unutar naših mreža daje društvenu vjerodostojnost takvom zavjereničkom razmišljanju.

Efekti

Iako istraživači imaju dobre teorije o tome zašto ljudi vjeruju u zavjere, manje je jasno koji su krajnji efekti tih vjerovanja.

Ono što su istraživači utvrdili jeste da iako su ova uvjerenja motivirana željom da razumiju, imaju kontrolu i osjećaju se socijalno povezanima, to nisu efekti koje ljudi dobijaju njihovim vjerovanjem. Umjesto da ispune ove potrebe, vjerovanje u zavjere izgleda da ojačava osjećaj zbunjenosti, izolovanosti, obespravljenosti i usamljenosti. To je destruktivan ciklus – negativni osjećaji doprinose vjerovanju u zavjere, dok vjerovanje u zavjere rezultira negativnim osjećajima.

Vjerovanje u teorije zavjere narušava povjerenje ljudi u vladu, lidere i institucije. Također, umanjuje povjerenje u samu nauku i istraživanja. Ovo nepovjerenje može obeshrabriti ljude da učestvuju u njihovim socijalnim svjetovima. To bi također moglo navesti ljude da prestanu da vide sebe kao vrijednu osobu koja doprinosi društvu.

Umjesto da pomaže ljudima da se izbore s njihovim osjećajima socijalne otuđenosti i političkog omalovažavanja, vjerovanja u zavjere kao da stvaraju ciklus nepovjerenja koji vodi ka još većem obespravljenju.

Rizici

Vjerovanje u stvari koje nisu istinite predstavlja niz opasnosti, koje mogu imati stvarne efekte koji utječu na ponašanje pojedinca i, na kraju, imaju jak utjecaj na društvo u cjelini. Ponovo izbijanje epidemije ospica u SAD-u u velikoj mjeri pripisuje se odbijanju nekih ljudi da se vakcinišu – odbijanje koje uglavnom proizilazi iz konspirativnog uvjerenja da vakcine izazivaju autizam i druga zdravstvena oboljenja.

Ukoliko se ne pozabavimo opasnim vjerovanjima, izlažemo se potencijalnoj opasnosti po javno zdravlje, pa čak i sam politički proces. Pogrešna vjerovanja mogu dovesti ljude do toga da se ne vakcinišu, ne glasaju, ili, u nekim rijetkim slučajevima, da se čak uključe u opasno ili nasilno djelovanje.

Prevazilaženje vjerovanja u teorije zavjere

U doba dezinformacija, pronalaženje načina za pobijanje vjerovanja u zavjere čini se važnijim nego ikad prije. Socijalne platforme tvrde da uklanjaju one koji promoviraju i zarađuju od zavjera, ali da li je zaista moguće promijeniti takve poglede nakon što puste korijene? Ovo su neke stvari koje treba zapamtiti kada pokušavate da promijenite nečije mišljenje o teoriji zavjere.

Osporavanje vjerovanja može dovesti do otpora

Jedan od problema s kojima se suočavate prilikom pokušaja opovrgavanja teorija zavjere je da ljudi koji se drže ovih uvjerenja također imaju tendenciju da sumnjaju da postoje frakcije angažovane u prikrivanju ovih aktivnosti. Oni koji pokušavaju da opovrgnu pogrešna uvjerenja tada se posmatraju kao obični glumci u samoj zavjeri.

Iako bi moglo biti primamljivo da se jednostavno izrugujete teorijama zavjere, posebno smješnijim, to obično tjera vjernike da kopaju još dublje i produbljuju posvećenost svom vjerovanju.

Osećaj kontrole smanjuje konspirativna razmišljanja

Mnogi faktori koji doprinose konspirativnim vjerovanjima, kao što su obrazovna pozadina i ličnost, nisu lahko ili brzo promjenjivi. Istraživači su, međutim, otkrili jednu taktiku koja je efikasna – ohrabruju vjernike da slijede svoje ciljeve.

Ljudi imaju tendenciju da koriste jedan od dva pristupa u ostvarivanju svojih ciljeva.

1. Oni koji su „fokusirani na promociju“ vjeruju da imaju moć i kontrolu da oblikuju svoju budućnost.

2. Ljudi koji su „fokusirani na prevenciju“, s druge strane, više su usmjereni na zaštitu onoga što već imaju, a ne na ostvarenje svojih ciljeva.

Pa kakve to veze ima sa vjerovanjima u zavjere? Istraživači su otkrili da su ljudi koji su fokusirani na promociju bili skeptičniji i manje skloni da vjeruju u zavjere. Zašto? Ljudi koji vjeruju da budućnost zavisi od njihovih sopstvenih postupaka posjeduju znatno veću količinu vlastite odgovornosti i kontrole. Upravo taj osjećaj samostalnosti i odgovornosti čini ljude manje sklonim vjerovanju u tajne zavjere i gadne planove.

Ono što su istraživači također otkrili bilo je da gurkanje ljudi u pravcu više fokusiranosti na promociju može u biti smanjiti vjerovanje u zavjere. U praktičnom smislu promoviranje poruka koje pomažu ljudima da osjećaju da imaju više kontrole može minimizirati zavjereničko razmišljanje.

Zabilježite

Istraživači su tražili od učesnika studije da napišu svoje ciljeve, šta bi im pomoglo da se usredsrede na svoje ciljeve i šta mogu da urade kako bi ih ostvarili. Ova jednostavna aktivnost ohrabruje ljude da se više fokusiraju na promociju i smanjuje konspirativna vjerovanja.

Dok su istraživači uspjeli da smanje zavjereničko razmišljanje u laboratoriji, koliko je to primjenljivo u stvarnom svijetu? Na radnom mjestu, menadžeri mogu da koriste ovu strategiju kako bi se smanjilo čavrljanje, kancelarijski tračevi i međuljudska nesloga. Redovne diskusije koje su usredsređene na ciljeve i strategije zaposlenih i ostvarivanje tih ciljeva mogu pomoći da radnici osjećaju više kontrole i budu manje podložni korporativnim hirovima.

U pogledu javnog zdravlja, organizacije mogu započeti promociju poruka usredsređenih na realne stvari koje ljudi mogu da urade kako bi preuzeli kontrolu nad svojim zdravljem. Izgradnja ove vrste razmišljanja orijentisanog na akcije može pomoći u suzbijanju vjerovanja u zavjere vezane za zdravlje i izgraditi veće povjerenje između medicinskih organizacija i zdravstvenih konzumenata.

Završna riječ

Zavjereničko razmišljanje može biti problematično i opasno (Pizzagate, bilo koje?), Ali to ne znači da skepticizam institucija, marketinga i medijskih poruka nije opravdan. Na kraju, nisu sve zavjere lažne (eksperimenti Tuskegee i Iran-Contra su samo dva primjera).

Kada naiđete na informacije iz različitih izvora, važno je biti u stanju da razlikujete lažne teorije zavjere od stvarnih prijetnji ličnoj bezbjednosti. Iako je možda primamljivo ismijavati vjernike u teorije zavjere, zapamtite da su ovakve vrste vjerovanja prilično uobičajene – vjerovatno i sami vjerujete u neke od njih. U svijetu u kojem ljudi osjećaju doista stvarne efekte neravnoteže moći i nepovjerenja u vođstvo, teorije zavjere će prirodno procvjetati, što znači da obeshrabriti takav način razmišljanja nije uvijek lahko.

Piše: Kendra Cherry (VWM)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović (Dialogos)


Bibliografija:

  1. Oliver JE, Wood TJ. Conspiracy theories and the paranoid style(s) of mass opinionAmerican Journal of Political Science. 2014. doi:10.1111/ajps.12084
  2. Van prooijen JW, Van vugt M. Conspiracy theories: evolved functions and psychological mechanismsPerspect Psychol Sci. 2018;13(6):770-788. doi:10.1177/1745691618774270
  3. Jenson T. Trump remains unpopular; voters prefer Obama on SCOTUS pick. Public Policy Polling. Published December 9, 2016.
  4. Statistica Research Department. Beliefs and conspiracy theories in the U.S.-Statistics and facts. Published August 13, 2019.
  5. Oliver JE, Wood TJ. Conspiracy theories and the paranoid style(s) of mass opinionAm J Pol Sci. 2014;58(4):952-966. doi:10.1111/ajps.12084
  6. Douglas KM, Sutton RM, Cichocka A.The psychology of conspiracy theoriesCurrent Directions in Psychological Science. 2017;(26)6:538–542. doi:10.1177/0963721417718261
  7. Korteling JE, Brouwer AM, Toet A. A neural network framework for cognitive biasFront Psychol. 2018;9:1561. doi:10.3389/fpsyg.2018.01561
  8. Bruder M, Haffke P, Neave N, Nouripanah N, Imhoff R. Measuring individual differences in generic beliefs in conspiracy theories across cultures: conspiracy mentality questionnaireFront Psychol. 2013;4:225.  doi:10.3389/fpsyg.2013.00225
  9. Sanyaolu A, Okorie C, Marinkovic A, et al. Measles outbreak in unvaccinated and partially vaccinated children and adults in the United States and Canada (2018-2019): a narrative review of casesInquiry. 2019. doi:10.1177/0046958019894098
  10. Whitson JA, Kim J, Wang CS, Menon T, Webster BD. Regulatory focus and conspiratorial perceptions: the importance of personal controlPersonality and Social Psychology Bulletin. 2018; 45(1): 3-15. doi: 10.1177/0146167218775070.
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close