(…) Postoje brojne stvari koje nisu jedinstvene samo za kapitalizam, ili čak neophodne za njega, ali koje se obično povezuju s kapitalizmom jer definitivno doprinose njegovom uspjehu. Među njima su lični interesi, privatna svojina, mir, profit, konkurencija, specijalizacija i tržišta.
LIČNI INTERES, IMOVINA, PROFIT I PODSTICAJI
Lični interes. Kapitalizam je motivisan ličnim interesom, ali kažnjava pohlepu. To dvoje je prilično različito.
Pohlepa zahtijeva djelovanje zarad vlastitih interesa, bez brige za interese ili osjećaje drugih, pa čak i bez brige za preovladavajuće zakone, propise i konvencije. Ona također zahtijeva gomilanje stvari, bez obzira na potrebe. Ali kapitalizam može funkcionisati samo kad ljudi slijede pravila, pošteno postupaju jedni s drugima i poštuju obećanja. Srećom, zahvaljujući konkurenciji mnogih drugih kupaca i prodavaca, svako ko laže ili vara u biznisu uskoro će doživjeti da ga kupci i dobavljači napuštaju. Jedini način da prosperiramo jeste da drugima pružimo ono što žele. Daleko od zanemarivanja interesa drugih, kapitalizam budi želju da ih poznajemo i služimo im.
Nasuprot tome, lični interes je prirodna ljudska osobina, bez koje niko od nas ne bi preživio. Moralno pitanje je kako ga obuzdati i usmjeriti ga na stvaranje funkcionalnog društva, a ne haosa samouslužnih pojedinaca. Srećom, kapitalizam koristi lični interes za dobrobit svih.
Lični interesi znači da ljudi teže svojim ciljevima, viziji, svrsi i ambicijama, a ne onima koje im nameću drugi. Slijede svoje snove ne samo zbog individualne koristi, već i zbog dobrobiti svojih porodica i drugih koje vole i o kojima brinu. Oni sarađuju s drugima, na primjer, u trgovini, kad je to u obostranom interesu. Ali, iako motiv može biti lični interes, to ne mora značiti neki neželjen rezultat. Naprotiv, saradnja kroz trgovinu proizvodi društveni ishod koji je generalno koristan－kao što je Adam Smith objasnio sa svojom idejom „nevidljive ruke“.
Privatno vlasništvo. Privatno vlasništvo nije jedinstveno samo za kapitalizam, ali je neophodno da bi normalno funkcionisalo. Ko bi rekao, ali najčešće privatna svojina unaprjeđuje društvo i njegovu marljivost, uzajamno poštovanje, časnost i povjerenje.
Činjenica je da ljudi više vode brigu o svojoj imovini nego o drugima. U mnogim zemljama, na primjer, stepenište i zajedničke prostorije u stambenim blokovima su zapostavljene i propale, iako same stanove njihovi vlasnici održavaju urednim.
Ljudi također vrednuju više stvari koje posjeduju privatno, za svoje i opće dobro. Kolektivne farme Sovjetske Rusije ili Maoove Kine proizvele su ništa osim široko rasprostranjene gladi, dok su privatne farme kapitalističkih društava pažljivo vođene kako bi proizvele maksimalni mogući prinos. Svjetski okeani, koji su ničije vlasništvo, pretjerano su izlovljeni, dok su zalihe lososa u Škotskoj žestoko zaštićene od strane privatnih vlasnika rijeka u kojima plivaju, a čiji životi ovise upravo od toga da li su lososi dostupni za sport.
Da bi ljudi štitili, njegovali i izvlačili vrijednost iz imovine, oni moraju biti sigurni u svoje vlasništvo. Moraju postojati jasna pravila o tome kako se održava imovina, šta se s njom može uraditi, koje koristi se mogu dobiti od nje i kako se ona može prenijeti na druge. Sporazumi oko prodaje ili kupovine imovine－ne samo zemlje ili kapitalnih dobara, već bilo koje potrošne robe ili usluge－moraju biti jasni i poštovani. Krađe i prevare moraju biti spriječene, što podrazumijeva neki sistem pravde i povrata ako se pojave. Tek tada ljudi mogu da se posvete trgovini, ili da investiraju u preduzeće koje može da uključuje rizik i koje zahtijeva mnogo godina da bi se ostvario. Kapitalizam može funkcionisati samo u takvom svijetu.
I naravno, vlasti moraju biti pod istim pravom kao i svi drugi. One ne mogu koristiti svoju političku ili sudsku moć da favorizuju neke grupe ili narušavaju tržišta kako bi postigli neki unaprijed određeni cilj, jer bi to moglo izbaciti tržište iz ravnoteže i uništiti kompleksne mreže efikasne kapitalističke proizvodnje.
Profit. Profit također nije jedinstven za kapitalizam. U stvari, mi ga tražimo od svake aktivnosti u kojoj se bavimo, jer postoji mnogo vrsta profita, ne samo finansijske dobiti. Šta god da radimo u životu, nadamo se da će korist od rezultata biti veća od vremena i truda koje smo uložili. Da li je pogled vrijedan uspinjanja? Da li ste saznali nešto zaista korisno od sjedenja na nekom dugom predavanju? Ako jeste, profitirali ste.
Čak i u trgovini, profit nije samo finansijska dobit. Većina ljudi svakako ulazi u biznis da bi zaradila novac－ne nužno da zaradimo bogatstvo, već da zaradimo dovoljno za sebe i svoju porodicu. Ipak, niko ne želi to da učini na račun toga da bude bijedan ili stalno umoran. To bi bio gubitak. Među nefinansijskim profitom koji različiti ljudi traže u svojim ekonomskim životima je ponos u svom radu, prilike za slobodno vrijeme i misao da rade nešto korisno što pomaže drugima. Za većinu nas, možda, zadovoljstvo koje dobijamo od takvih stvari vrijedi više od novca.
Često se kaže da finansijski profit kapitalističkih preduzetnika dolazi iz plata radnika, kroz neku vrstu eksploatacije. Ali onda preduzetnici koji ne zapošljavaju nikoga i dalje zarađuju, što očito pobija takvu tvrdnju. Drugo, niko nije prisiljen da radi za određenog preduzetnika: zašto bi uopće prihvatali posao u kojem su eksploatisani? Lako mogu otići drugom poslodavcu ili raditi za sebe.
Treće, i što je najvažnije, pri takvoj tvrdnji, zaboravlja se da se stvaraju i profit i vrijednost. Ne postoji fiksna količina vrijednosti koju poduzetnici mogu dobiti i izvući od radnika. Vrijednost postoji u našim umovima, a ne u stvarima: jedna osoba može da vidi određenu vazu kao neprocjenjivu, dok druga smatra da je ona bezvrijedna. I upravo zato što ljudi različito vrednuju stvari, oni njima mogu trgovati i svaku od njih smatrati boljom. Preduzetnik ne krade vrijednost od zaposlenih, nego je stvara upravljajući svojim vještinama kojim proizvodi nešto novo.
Preduzetnička dobit. Profit preduzetnika može doći iz mnogih izvora. Od trgovanja do razlika u vrednovanju ljudi, na primjer, ili vještim raspoređivanjem ulaganjem, radom, proizvodnim procesom, marketingom i distribucijom kako bi se efikasnije zadovoljili zahtjevi potrošača. Ili može doći od uočavanja prilika koje su drugi previdjeli.
Neki preduzetnici, na primjer, profitiraju uočavanjem potencijalne potražnje koju drugi nisu vidjeli－kao što je Sony učinio sa svojim vokmenom, ili kao što je Starbucks uradio sa svojim specijalnim kafićima. Ponekad, preduzetnici mogu profitirati tako što će izmisliti novu tehnologiju, kao što je Eli Whitney uradio s mašinom za pamuk, a Thomas Edison sa sijalicom. Drugi profitiraju primjenom postojećih tehnologija za kreiranje novih proizvoda i procesa, kao što je James Dyson uradio s usisivačima, a Apple s ajfonima.
Preduzetnici mogu pronaći načine da povećaju udobnost korisnika, kao što je Amazon učinio s online kupovinom, ili da razviju potpuno nova tržišta i načine rada, kao što su Uber, AirBnB i mnoge druge aplikacije „ekonomije dijeljenja“. I regulatorna reforma može stvoriti nove preduzetničke prilike. Mobilne telefonske mreže, na primjer, ubrzano su rasle nakon raspada kompanije Bell Telephone u SAD-u i monopola British Telecoma u Velikoj Britaniji.
Nesumnjivo je da je nekolicina ljudi napravila bogatstvo pukom srećom, proizvela ili otkrila nešto o čemu je narod sanjao što se ispostavilo kao neviđen uspjeh. Ljudi ponekad pronađu da je slika koju su kupili u prodavnici polovnih stvari zapravo remek djelo. Ali bilo bi pogrešno misliti da je takva čista preduzetnička dobit, kako se naziva, stvar puke sreće i nezaslužena. Većina preduzetnika se zaista trudi da uspije i ulaže vrijeme i trud u promociju svog proizvoda. Trpe neuspjeh i odbacivanje, ali nastavljaju sve dok ne uspiju: dvanaest izdavača odbacilo je prvi roman Harry Pottera autorice J. K. Rowling, prije nego što ga je Bloomsbury prihvatio－bez velikih očekivanja da će uspjeti.
Podsticaj. Preduzetnički profit je, stoga, rijetko sreća: to je aktivna potraga koja zahtijeva ulaganje vizije, inteligencije, vremena, truda, vještine, preuzimanja rizika i upornosti. Većina takvih napora završit će se neuspjehom: ali oni koji uspiju poboljšat će živote svih i izgraditi temelje za daljnji napredak.
Zbog toga je neophodno imati pravnu, političku i društvenu kulturu koja podstiče i nagrađuje preduzetništvo i investicije i lične kvalitete na kojima počiva. Glavna među njima je sigurnost mira i vladavina prava, tako da preduzetnici znaju da mogu ulagati s povjerenjem, a da njihovi napori ne budu uništeni, ili da ih drugi ne ukradu－ne samo strane vojske i domaći kriminalci, već i njihove vlastite vlade. Budući da su rizici neuspjeha već visoki, na primjer, preduzetnici se lako obeshrabruju visokim porezima i teškim nametima, koji još više povećavaju njihove rizike i troškove.
Odlomak iz djela: Eamonn Butler, Uvod u kapitalizam, Tuzla, Multi, 2019., str. 51-56.
Dialogos
