Visočke političke iskušnje

Primordijalni pristup u sagledavanju okruženja, analitičkom promišljanju ili političkom djelovanju, neizostavno nas odvodi u pogrešnom pravcu.
Primordijalna društvenost se ogleda u sklonosti čovjeka da se identifikuje sa grupom i da favorizuje grupu sa kojom je emocionalno – interesno povezan. S takvim polazištem, ma koliko da se trudimo biti objektivni, uvijek  ćemo završiti u pokušaju da “šabloniziramo istinu”, trudeći se da je afirmišemo ili osporavamo u skladu sa “vlastitim mišljenjem”.

U Visokom se politička scena fabrikovala desetljećima na taj način. Javno mnijenje, da se ne bi lagali, nikada nismo ni imali. Periodični, na granici incidentnih pojava, pokušaji da se folira postojanje javnog diskursa, uvijek i vazda su završavali prije nego su javno opservirani razlozi takvog “talasanja”.
Ispod svakog nivoa, bilo koje vrste valorizacije vrijednosti, danas je politička scena u Visokom. Svedena na nekolicinu personalnih rješenja i bezbroj anonimnih  “uhljebaša”, nedostojnih pomena.

Ako iz takve perspektive ulazimo u promišljanje o predstojećim aktivnostima koje se tiču svih građana općine Visoko, a neminovno se artikulišu kroz političke mehanizme – vlast, onda se mora jasno i glasno, argumentirano govoriti na bazi činjenica, mjerljivih pokazatelja i objektivnih okolnosti. Svako politikantstvo će produžiti agoniju ove društvene zajednice, dok će problem ostati na istim pozicijama na kojima jesu posljednja dva desetljeća.

Isključimo li politikantsku logiku po kojoj bi svako “znao tuđim kurcem gloginje mlatit”, htjeli ili se nehtjeli pomiriti sa činjenicama, aktuelna politička vlast (izvršna i zakonodavna) pokrenuli su određene procese sa mrtve tačke. Kako su svi ti procesi u ranim fazama, rano je ocjenjivati njihovu učinkovitost u konačnici. Pokazatelji koji su dostupni javnosti potvrđuju opravdanost započetih procesa.
Relativiziranje tih rezultata iz špekulativne perspektive, naravno da je moguće, ali u komparaciji sa bilo kojim usporednim pokazateljima prethodne vlasti – na bazi konkretnih činjenica, aktuelna vlast bi dobila prolaznu ocjenu.

I pored činjenice da izvršna i zakonodavna vlast “nisu u ljubavi”, da se demokratičnost u visočkoj SDA ogleda u “taktičkoj snošljivosti” između partijskog rukovodstva i “prve dame grada” – na početku izbornog mandata postavljeni ciljevi se realiziraju.

Da budem konkretni:
– Dom zdravlja u Moštru, danas je u funkciji,
– Reforma Javnog sektora u dva ključna javna preduzeća  nudi neku vrstu rješenja.

JKP Visoko je pred dugoročnim rješenjem pitanja vodosnabdjevanja. Kreditni aranžman koji osigurava taj proces, po svim analitičkim pokazateljima je više nego povoljan.
JKP Gradska Groblja u stečajnom postupku su se riješila značajnog dijela duga, te su stvoreni preduslovi za poslovanje “zdravijem” dijelu ovog preduzeća.
– Kapitalna ulaganja imaju kontinuitet i svojevrsnu sistemsku sljedivost.
– Šetnica sa Trgom žrtava Srebrenice, uz sve moguće manjkavosti, izmjenila je sliku centra grada u najpozitivnijem smislu.
– Kulturni centar u Prijekom je reprezentativni objekt multidisciplinarnih mogućnosti.

Politička stabilnost se ogleda u činjenici da Općinsko vijeće Visoko, uz sve svoje političke nedosljednosti, ima dimenziju “ozbiljnosti” po pitanju osiguravanja podrške ponuđenim rješenjima – Odlukama koje se nađu pred istim.

Da Visoko ima političke partije u pravom smislu te riječi, a u istima planske i projektne aktivnosti sa sljedivim pokazateljima, tada bi smo imali “čišću” sliku i polemisali o učinkovitosti “vlasti” na osnovu meritornih činjenica.
Kako se ovdašnja politika svodi na politikantstvo, koje se ogleda u relativiziranju učinjenog – urađenog od bilo koga drugog, a da nije “naš” i da se relativizacija svodi na personalnu  nesnošljivost: takva vrsta politike nam kazuje da politički akteri nemaju elementarne političke kulture.
Svi izabrani politički akteri na sadašnjim pozicijama i u kapacitetu u kojem jesu, izborna su volja građana. Relativiziranje bilo koje vrste po pitanju odabira prioriteta aktivnosti, programskih orijentacija i kadrovskih rješenja nemaju društvenu opravdanost zbog elementarne činjenice da predstavnička demokratija podrazumijeva tu vrstu “diskrecionog prava” političkim partijama da u punom kapacitetu odlučuju, ali i snose odgovornost. Jedini način djelovanja na takav odnosu stvari jesu izbori ili zakonom predviđeni mehanizmi preipitivanja odgovornosti.

Kako se nalazimo pred posljednjom godinom mandata aktuelne lokalne vlasti, za očekivati je da se sve češće i sve više osjeti predizborna retorika.
Da li će konkretni projekti sistemskog karatera biti kolateralna šteta takve politike, pred nama je – vrijeme će pokazati.

Aktuelnoj lokalnoj vlasti može se adresirati bezbroj “promašaja”, manjkavosti i nedostataka, ali ne treba zaboraviti činjenicu da u poslijeratnom period, kada je riječ o visočkim političkim tokovima – ma koliko god da nam se nisu sviđale prethodne garniture vlasti, svaki puta smo žalili za prethodnim, jer su dolazeće bile još lošije i nesposobnije.
Uvjerenja sam, da ako za godinu dana budu lokalni izbori i ako izaberemo novu lokalnu vlast, da ćemo za ovom zažaliti.

Za takav pesimizam osnove se nalaze u čenjenici da političke partije ne proizvode politički kadar, već svaki puta pred izbore “nafatavaju” lojaliste i karijeriste kako bi zadovoljili formu i zadržali ili popravili stećena pozicije.
Nije popularno javno kazati, ali danas niko “normalan” ne želi u politiku, jer je u istoj previše “zalutalih”, zbog kojih se politika “ogadila” i zdravorazumnima i građanima.

Ako u ovakvim okolnostima ima mjesta optimizmu, onda se taj optimizam ogleda u činjenici da je postojeća politička garnitura farsa, formalni zbir ispraznih persona bez glave i repa koje se lahko i jednostavno, uvijek i vazda može pomnožiti sa nulom.

Visočki problem, o tome u kontinuitetu pišemo, ne leži u političkim opcijama već u sujetama privrednika, njihovom egocentrizmu, kompleksima manje vrijednosti, naročito onih koji imaju instinktivnu potrebu da pod floskulom “društvene odgovornosti” kompenziraju vlastiti nedostatak samopuzdanja.

Visoko je do savršenstva dovelo politiku formalizma. Iluzionističkom logikom nas se pokušava uvjeriti da matematičkom projekcijom fabrikovanja aktivnosti, same po sebi donose promjene. Svaka vrsta matematičke radnje koja se zasniva na multipliciranju sa NULOM  je prazan hod, a u konačnici ima isti – startni rezultat.

I da zaključimo.
Aktuelna zakonodavna i izvršna vlast će pokazati svojevrsnu zrelost ukoliko nastavi započete procese, naravno i po cijenu da će u istima biti pogrešaka. Samo onaj ko radi može da pogriješi. Neradnik i virtualni iluzionisti nikada ne mogu pogriješiti, jer njihov produkt je uvijek “šuplja na kvadrat”.

www.magazinplus.eu