Zašto je nekropola Kopošići izostavljena?

Prije dvije sedmice ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović je u ime BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore zvanično uručio nominacioni fajl i plan upravljanja za nominaciju stećaka za upis na listu UNESCO-a generalnoj direktorki ove organizacije Irini Bokovoj.

Oslobođenje – Edina KAMENICA

Ali, među tim stećcima se ne nalazi nekropola Kopošići, za koju je prije 80 godina poznati historičar umjetnosti Đoko Mazalić rekao da je najljepši naš spomenik ove vrste srednjeg vijeka.

14 ili 34 stećka?

Perica Mijatović, predstavnik grupe zavičajnih entuzijasta iz ilijaškog kraja, ne krije razočarenje. “Toliko se govori o značaju stećaka uopće, a, eto, nešto što je još davno verifikovano kao najljepše ne želimo prezentovati svijetu”, govori Mijatović, s kojim smo nedavno posjetili nekropolu i uživali u neopisivoj ljepoti obrađivanog kamena, ali i predjela u kojima se stećci nalaze.

Nekropola je 2003. proglašena državnim nacionalnim spomenikom, a na prigodnoj ploči piše da se na dvjema tamošnjim lokacijama nalazi 14 stećaka. Međutim, mi smo ih i sami nabrojali 34!

Tada nam je Mijatović rekao da je grupa entuzijasta uputila prijedlog državnoj Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika da se ispravi greška. Nakon što nisu dobili nikakav odgovor, pristao je razgovarati pokazavši nam stručni rad koji su napravili i u kojem je precizno opisan svaki od tih stećaka. Napominje da je dr. Milenko Filipović još 1926. godine pominjao postojanje desetak stećaka, Pero Zubak je četiri godine kasnije izbrojao 20-ak, a Đoko Mazalić je pominjao 15.

“Šefik Bešlagić je 60-ih godina prošlog stoljeća registrirao 15 stećaka, ali je iznio podatak i o lokaciji udaljenoj samo 30 metara na kojoj se nalazi još 11 stećaka. Iza grobljanske kapije je ploča o kojoj struka ne iznosi svoj stav”, ističe Mijatović, koji je sa prijateljima otkrio još dva sljemenjaka s postoljem u potoku, 100 metara južnije.

U knjizi “Kulturna historija BiH” iz 1967. godine Mazalić piše da se iz mase bh. stećaka izdvajaju tri.

“Jedan je stećak iz Zgošće, čiju repliku imamo pred Parlamentom, simbolizira državnost na neki način, drugi je kameni stolac iz Bukovice kod Konjica, a treći je stećak kneza Batića u Kopošiću”, govori Mijatović, navodeći i to da su o nekropoli, a posebno o stećku velikog kneza, pored brojnih drugih, pisali fra Ivan Frano Jukić, fra Grga Martić, a 1891. godine dr. Kosta Herman je izradio pravu malu studiju i prvi objavio do danas važeću verziju teksta koji stoji na tom stećku.

Trideset godina kasnije na istu lokaciju dolazi kustos Zemaljskog muzeja Vejsil Čurčić (koji je odigrao važnu ulogu u spašavanju Hagade), zajedno s dr. Ivom Rangjeom. Oni su sa seljanima organizovali akciju uređenja nekropole, pa su knežev stećak vratili na staro mjesto.

Ilijaš na prvom mjestu

“Stećak kneza Batića, koji se pominje u poveljama od 1404. do 1420, sada je upola pod zemljom, pa su skriveni njegovi najljepši dijelovi i ornamenti. Nepoznati autor je ostavio uradak koji će Mazalića oduševiti, a njegovog kolegu dr. Ibrahima Krzovića nagnati da u djelima ovog klesara prepozna akademizam”, navodi Mijatović, od kojeg saznajemo da je državnoj komisiji poslat i prijedlog za naknadno uvrštavanje nekropole u Kopošićima na nominacijsku listu za UNESCO.

“Smatramo da ona u izvjesnoj mjeri i nadmašuje postavljene kriterije koji su korišteni za odabir nekropola”, dodaje Mijatović. Prijedlog su potpisali, pored njega, Jozo Jozić, Iljko Barić, Željko Mijatović, Karlo Filipović i dr. Ibrahim Krzović, zatim kulturna udruga Nova Akropola i Klub mladih istraživača, a Mijatović dodaje da se na području Ilijaša nalaze 32 lokacije sa 518 stećaka, po čemu je ta općina prva u centralnoj Bosni.

O kakvom majstorstvu klesara je tu riječ pisao je i prof. dr. Dubravko Lovrenović, a, inače, na cijeloj teritoriji nekadašnje župe Dubrovnik nalaze se 1.083 stećka. Kada se današnjim općinama Ilijaš, Vareš, Breza i Vogošća dodaju Visoko i Olovo, onda je to ukupno 1.812 stećaka. Ukrašenih među njima je 168.

“Veliki knez bosanski Batić je bio desna ruka kralja, njegova žena i djeca su živjeli na dvoru i sva raskošnost stećaka svjedoči i o vladajućem stilu kraljevskih gradova. Uzme li se u obzir to da je malo drugih materijalnih dokaza tadašnjeg života, još je čudnije da su Kopošići izostavljeni”, kaže Mijatović, sretan što su čelni ljudi ilijaške općine, ali i nekih okolnih, dali podršku njihovom prijedlogu.

Prijedlog u septembru

“Prvog aprila 2014. grupa zavičajnih entuzijasta obratila se Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika sa zahtjevom za izmjenu i dopunu Odluke za historijsko područje – nekropola sa stećcima u Kopošiću kod Ilijaša. Ovim dopisom Komisija je obaviještena da je čišćenjem i uređenjem lokaliteta pronađen određen broj stećaka koji nisu tretirani Odlukom, među kojima je i nekoliko stećaka sa dekoracijama. Komisija je na 61. sjednici, od 1. do 3. aprila, razmatrala dopis i uzimajući u obzir navedene činjenice, donijela zaključak o provođenju postupka izmjene i dopune Odluke za predmetno dobro, u dijelu koji se odnosi na brojno stanje stećaka te definisanje novih granica zaštitne zone”, rekli su nam u državnoj komisiji, napominjući da su dužni pribaviti stavove i mišljenja svih zainteresiranih strana. Čekaju se još podaci iz jedne institucije, a prijedlog će biti razmatran na narednoj sjednici, u septembru.
Zbog čega nekropola Kopošići nije u nominacionom fajlu? Iz Komisije objašnjavaju da je serijska nominacija srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka obuhvatila izbor od 4.100 stećaka na 30 nekropola (od oko 70.000 stećaka na oko 3.300 lokaliteta) na teritoriju četiri države, u skladu sa kriterijima koji se odnose na integritet nekropola i njihovu autentičnost. Cilj nominacijskog dokumenta je da prezentira složenost fenomena stećaka, a nakon njihovog uvrštavanja na listu svjetske baštine, pristupiće se proceduri valorizacije i eventualnog uvrštavanja i ostalih lokaliteta na ovu listu, ističu u Komisiji.