-TopSLIDEKultura

Zašto ekonomiju treba uvesti u obrazovni sistem BiH

DIO 1. Zašto je veoma važno biti ekonomski „pismen“?

Obični građani uglavnom percipiraju ekonomiju kao „prekomplikovanu“, pa se i ne pitaju mnogo kakve implikacije neka individualna ekonomska aktivnost dugoročno ima ili kako državna ekonomska politika funkcionira i kome će služiti. Većinu ovih pitanja i odgovore na njih koja nadilaze bazične potrebe (kupovine ili prodaje da bi se preživjelo) prepuštaju ekonomistima i političarima, koji obično nemaju prave odgovore, ne shvatajući da su upravo oni ti koji su u najboljem položaju da govore i ocjenjuju konkretnu ekonomsku odluku ili ekonomsku politiku koja se provodi u njihovoj državi i ima velike i nesagledive posljedice u njihovim životima.

Upravo iz ove predrasude, da je ekonomija „prekomplikovana“ i „preteška“ za shvatiti, prosječni ljudi puštaju da se obrazovni sistem pobrine o znanjima svoje djece o svemu, pa i ekonomiji. Rekao bih da tim putem čine medvjeđu uslugu svojoj djeci.

Prije gotovo 50 godina, Nobelovac George Stigler o ekonomskoj pismenosti je napisao sljedeće: „Javnost je odlučila govoriti i glasati o ekonomskim pitanjima, ali je ostalo otvoreno pitanje koliko inteligentno govori i glasa“. Dakle, ekonomska pismenost je posebna iz dva razloga. Prvo, služi kao sredstvo komunikacije među ljudima, dio je svakodnevnog rječnika i promišljanja pa bi ova znanja svi trebali usvojiti. Drugo, ekonomska pismenost je znanje koje nam je potrebno u svakodnevnom životu, kako bismo bili u mogućnosti da donosimo bolje odluke i na kraju bolje živimo.

Većina ljudi nužno razmišlja i razgovara o ekonomskim problemima koji ih pogađaju kao potrošače, radnike, proizvođače, investitore, građane. Ekonomska pismenost pomaže ljudima u razumijevanju njihove ekonomske realnosti. Čak i države imaju koristi od ekonomski pismenog stanovništva jer poboljšava sposobnost javnosti da shvati i procijeni kritična ekonomska pitanja u ovom dinamičnom svijetu. Nažalost, u Bosni i Hercegovini ljudi koji predstavljaju institucije države ne žele slobodne, umne i ekonomski neovisne građane jer bi to bio njihov definitivni kraj.

Većinu ekonomskih odluka poput uzimanja kredita, prikupljanja sredstava za odlazak iz zemlje, kupovine stana ili automobila mi donosimo u interakciji s porodicom, prijateljima a rijetko potražimo i stručnu pomoć. Ipak, samo donošenje odluke, hoćemo li ući u neku individualnu ekonomsku aktivnost, to jest hoćemo li nešto kupiti ili ne moramo donijeti sami. Ekonomska pismenost će nam sigurno pomoći da donesemo bolje odluke za nas same ali i društvo u cjelini, u mnoštvu ekonomskih problema sa kojim se svakodnevno susrećemo.

DIO 2. Zašto je veoma važno biti ekonomski „pismen“?

Većina će se složiti sa mnom kad kažem da uopće ne treba ni raspravljati o tome trebamo li biti ekonomski pismeni. Bitna pitanja i argumente za ekonomsko opismenjavanje eminentni ekonomski stručnjaci i intelektualci poput George Stiglera ili Williama Walstada već su iznijeli u poznatim knjigama koji se bave ovom tematikom. Kako kažu, osnovno pitanje koje trebamo postaviti sebi je: „Kako možemo poboljšati ekonomsku pismenost u našem društvu?“. Odgovor na ovo pitanje usmjerava naš fokus na ekonomsko obrazovanje.

Razvoj ekonomske misli treba započeti s djecom u osnovnim školama. Djeca u toj dobi su sposobna naučiti i razumijeti osnovne ekonomske zakonitosti i pojmove. U svim srednjim školama bi se trebao naći predmet ekonomija i preduzetništvo kao dio osnovnih modula svih usmjerenja gdje će tinejdžeri biti u mogućnosti upoznati se sa širim ekonomskim idejama, preduzetničkim konceptima i preduzetničkim načinom razmišljanja.

Naravno, neko od vas će mi reći da je ekonomija pretežak predmet za podučavanje djece i mladih tinejdžera i da takva nastava treba pričekati do fakultetskih dana. Takav pristup nema smisla, jer ako je ekonomija „težak“ predmet, šta onda reći za matematiku, hemiju ili biologiju? Treba imati na umu i to da se većina mladih ljudi ne nastavi svoje formalno obrazovanje nakon srednjih škola nego da već tad izađu na tržište rada. Čak i studenti fakulteta koji nisu ekonomskog ili biznis usmjerenja nemaju predmete na svojim fakultetima koji će ih ekonomski opismeniti ili imaju samo jedan takav predmet. Zar to nije prekasno i premalo, pitam vas?

Držim do toga da je uvođenje ekonomskih i poduzetničkih predmeta u osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovni od strateške važnosti za državu. U svojoj argumentaciji, kažem da se ekonomiji i preduzetništvu valja dati centralno mjesto u školstvu, odmah uz matematiku, jezike i stručne predmeta usmjerenih srednjih škola kako bi mladi ljudi već u ranom dobu usvojili svakodnevno potrebna ekonomska znanja i imali šansu da sa svojim idejama i konceptima naprave iskorak na tržištu rada, budu ekonomski neovisni i zadovoljni ljudi.

Pogrešne odluke i politike u zadnjih 30 godina na ovim prostorima, i pokušaj pravljenja socijalne države bez jake privrede je koncept koji donosi propast društva čiji smo svjedoci. Danas, više nego ikad prije, imamo situaciju u kojoj je svako poduzetničko ponašanje obesrabreno, dok se u isto vrijeme širi apatija, sistemska korupcija i nepotizam. Zapitajmo se kao što se jednom zapitao Bruno Langer, šta to ostavljamo onim što dolaze za nama?

Piše: Arslan Kurtović (Dialogos)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close