Zašto BiH ne poštuje pravo djeteta na oba roditelja?

Roditelji šestogodišnje Dalile M. iz Tuzle razveli su se prije tri godine. Oboje je dobilo starateljstvo nad kćerkom, ali je sud pravosnažnom presudom presudio da djevojčica živi kod majke. Otac je nakon razvoda o Dalili brinuo podjednako kao i kad je živio s njenom majkom. S nestrpljenjem je čekao dane koje je provodio sa svojom jedinicom.

Otac nije kolac

Međutim, prije nekoliko mjeseci, majka je bez znanja oca dijete odvela u inozemstvo. Javila se bivšem mužu tek porukom iz Njemačke, u kojoj je napisala da nikada više neće vidjeti kćerku!!! Otac, koji je ispunjavao sve svoje obaveze prema kćerki, sada proživljava agoniju i na sve moguće načine pokušava stupiti u kontakt sa svojim djetetom.

Nažalost, bezuspješno, a ovo je samo jedna u nizu bh. priča koje potvrđuju da je kod nas još itekako uvriježeno mišljenje da je “majka uvijek u pravu” i, što je najgore, te krilatice se vrlo subjektivno pridržavaju i sudski i socijalni organi. Lažnoj teoriji poznatoj kao “otac kolac” protive se mnogi očevi grčevitom borbom kojom pokušavaju postići samo ono što je u najboljem interesu djeteta.

Upravo to pokušava ostvariti i Dalilin otac, ali, nažalost, u državi BiH uglavnom nailazi na zatvorena vrata iza kojih sjede činovnici puni nerazumijevanja za njegovu muku.

Očevi okupljeni u bh. Udruženju “Otac” prolaze Tantalove muke u dokazivanju svoje ljubavi, a nerijetko i u potrazi za svojom djecom koju su majke bukvalno otele i odvele u druge zemlje. Oni otvoreno i javno na internetskoj stranici www.otac.ba svjedoče o tome da je sve veći broj onih koji svoja nesretna iskustva s nemogućnošću ostvarenja očinstva “povjeravaju” za sada, uglavnom, “gluhoj i slijepoj” javnosti.

A da ovakvih slučajeva u BiH ima, potvrđeno nam je i u Ministarstvu pravde BiH, koje je nadležno za postupaje prema Konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, čija je potpisnica i naša država.

U Ministarstvu kažu da godišnje od jednog od razvedenih roditelja prime između 10 i 20 zahtjeva za vraćanje djeteta iz inozemstva. Pomoćnik ministra pravde Nikola Sladoje u razgovoru za “Avaz” kaže da oko polovine takvih zahtjeva bude pozitivno riješeno, to jest dijete bude vraćeno roditelju od kojeg je protivzakonito oduzeto.

Trnovit put

Međutim, put od podnošenja zahtjeva do sudskog procesa i presude je dug i trnovit. U svemu tome Ministarstvo ima samo posredničku ulogu, a većina tereta opet pada na leđa oštećenog roditelja koji mora proći Kafkin proces kako bi ponovo uspostavio kontakt s djetetom koje je u svemu i najoštećenije, prije svega u emocionalnom smislu.

– Prvi korak je da se zahtjev uz potrebnu dokumentaciju uputi Ministarstvu pravde BiH koje ga prosljeđuje centralnom organu države u kojoj se dijete nalazi – kaže Sladoje, pobrajajući brojne birokratske zavrzlame koje su često velika prepreka u pokušaju ostvarivanja roditeljskih i djetetovih prava.

 

Sladoje: Zahtjev za vraćanje djeteta prvi korak

 

Osim statističkih i birokratskih podataka, iz nadležnih institucija naše zemlje niko nema odgovore na brojna bolna pitanja poput tog zašto država ne pruža stručnu, materijalnu i drugu podršku roditelju u ostvarenju prava na viđanje djeteta odvedenog nasilu daleko i po nekoliko hiljada kilometara? Ili, zašto niko ne provjerava kako i u kakvim uvjetima dijete živi u inozemstvu? Je li izloženo maltretiranju i traumama?

Kako jedan od roditelja bez znanja onog drugog može napustiti zemlju? Zašto se na graničnim prijelazima naše zemlje ne traži saglasnost drugog roditelja za odvođenje djeteta u inozemstvo? Na ova pitanja, pak, nadležni odgovaraju da graničari nemaju takvu zakonsku obavezu!?

Građani BiH, naročito oni koji imaju porodičnih problema, a takvih je nemali broj, odavno su izgubili povjerenje i u centre za socijalni rad koji bi trebali prevenirati ovakve situacije.

Jedina institucija u BiH koja pomno prati sve aspekte razvoda braka i naročito posljedice po djecu iz takvih brakova jeste Ombudsmen za djecu RS.

U krajnje transparentnim analizama koje su javnosti dostupne na njihovoj internetskoj stranici vidljivo je da su uposlenici ove institucije za kratko vrijeme postojanja pronikli u srž problema kada su u pitanju dječija prava, naročito onih u kojima roditelji povređuju prava vlastite djece nakon razvoda braka.

Oni posebno ukazuju na pravo djeteta na oba roditelja, jasno ukazujući na greške koje prave majke kojima su nakon razvoda dodijeljena djeca.

– Što su djeca mlađeg uzrasta, to se pričom o ocu koji ih je napustio, koji ih ne voli, koji sada ima drugo dijete lakše postiže cilj, a to je sprečavanje bilo kakvog kontakta djeteta s roditeljem s kojim ne živi. Roditelj, najčešće majka s kojom dijete živi, vrlo često u postupcima za uređenje viđanja stalno traži dodatno vrijeme za pripremu djeteta za kontakte, a pri tome vrijeme za pripremu za rezultat ima da su otac i dijete sve dalje od mogućeg kontakta – navodi se u izvještaju Ombudsmena za djecu RS.

 

Faksimil izvještaja Ombudsmena za djecu RS: Iscrpne analize

 

Pozivajući se na Konvenciju UN-a o pravima djeteta, čija je potpisnica i BiH, a koja se krši na svakom koraku, iz RS šalju apel da svako dijete od najranijeg uzrasta treba ljubav i podršku oba roditelja.

Nema sankcija

Ombudsmen za djecu RS upozorava na odgovornost centara za socijalni rad koji su često inertni u izvršavanju svojih zakonom jasno propisanih obaveza i ovlasti.

– Zakonodavac je centrima dao ne samo mogućnost već i obavezu da u najboljem interesu djeteta preduzimaju sve potrebne mjere da dijete zaštite, bez obzira na stav jednog ili drugog roditelja o tome. U praksi se to teško ostvaruje. Iako Porodični zakon predviđa sankcije za roditelja koji ne poštuje odluku nadležnog organa donesenu u postupku zaštite prava djeteta, u praksi gotovo da nema adekvatne reakcije niti sankcije za neodgovornog roditelja – navode iz Ombudsmena za djecu RS.

Da je “nešto truhlo u državi Danskoj”, govori i podatak da je u posljednjih 15 godina u BiH razvedeno najmanje 50.000 brakova!

Podaci su ovo entitetskih zavoda za statistiku, koji svjedoče i o tome da je razvodom supružnika čak oko 30.000 djece ostalo uskraćeno na pravo na život s oba roditelja.

Zanimljivo je da su u većini ovih slučajeva, i to čak u oko 80 posto njih, djeca pripala majci.

Iako se Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, a Evropski sud za ljudska prava brojnim svojim odlukama utvrdio obavezu države na zaštitu djeteta, njegovo pravo na porodične veze u BiH još nije na odgovarajući način osigurano. Svjedočimo tome svakodnevno, a najbolji primjer je pravo Dalile s početka ove priče, koja već mjesecima ne zna zbog čega je otrgnuta iz očevog zagrljaja.

Praksa u Hrvatskoj

Za razliku od BiH, u Hrvatskoj prava maloljetnika štiti pravobranilac za djecu. U javnim debatama o problemu nezakonitog odvođenja djeteta od jednog roditelja, pravobranilac za djecu Republike Hrvatske Mila Jelavić ističe kako je samovoljna odluka jednog roditelja da se s djetetom preseli u drugu državu nasilni akt.

– Nerijetko se događa da jedan roditelj želi prekinuti sve veze djeteta s drugim roditeljem, preuzeti kontrolu nad djetetovim životom i onemogućiti drugog roditelja da ravnopravno sudjeluje u životu djeteta. Poneki tada uzimaju zakon u svoje ruke i samovoljno odvode dijete bez dozvole drugog roditelja ili nadležnog tijela. Pri tome zaboravljaju da je roditeljska skrb zajednička i da sve odluke o djetetu trebaju donositi zajednički i dogovorno – upozorava Jelavić, koja ističe i da, ako nema dogovora između roditelja o tako bitnoj okolnosti, odluku u najboljem interesu djeteta mora donijeti sud i to prije nego što ono bude odvedeno u inozemstvo.

Praksa u Srbiji

Srbija se može pohvaliti da je u oblasti reguliranja dječijih prava otišla najdalje u regiji. Naime, u toj zemlji se Porodični zakon najviše približio Konvenciji o pravima djeteta, pa pri razvodu braka oba roditelja stječu “zajedničko vršenje roditeljskog prava”, što u praksi podrazumijeva da nijednu odluku za dijete ne može donijeti jedan roditelj bez drugog, bez obzira s kojim od njih dijete živi.

To uključuje vađenje ličnih dokumenata, prvenstveno pasoša, kao i obavezno davanje saglasnosti za putovanje djeteta s jednim roditeljem u inozemstvo.

Evropska iskustva

Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, najčešći slučajevi koji dovode do povrede prava djeteta odnose se na neprihvatljivo dug postupak za ostvarivanje prava jednog roditelja na kontakte s djetetom s kojim ne živi.

Tužbama se ukazuje na povredu Člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koji garantira pravo na pravično suđenje i Člana 8. koji garantira pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života te Člana 13. kojim se garantira pravo na djelotvoran pravni lijek.

Evropski sud za ljudska prava u svojim presudama navodi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz Člana 6. Konvencije, jer sud nije poduzeo sve potrebne mjere da odluka o kontaktima djeteta i roditelja bude poštovana te da postoji povreda prava na poštovanje privatnog života podnosioca predstavke, jer on nije mogao redovno da ostvaruje kontakte sa svojom djecom.

Petogodišnja kazna

Članom 217. Krivičnog zakona FBiH za krivično djelo oduzimanja djeteta ili maloljetnika  može se izreći maksimalna kazna do tri odnosno do pet godina zatvora ako počinilac krivičnog djela napusti prostor FBiH nakon otmice. No, nije poznato je li u BiH ikada izrečena ovakva sankcija u predmetima međunarodnih otmica djece iza kojih stoji jedan od roditelja djeteta.

BROJKE

– U POSLJEDNJIH 15 GODINA U BiH:
– razvedeno najmanje 50.000 brakova
– oko 30.000 djece ostalo uskraćeno na pravo na život s oba roditelja
– u oko 80 posto ovih slučajeva djeca su pripala majkama

avaz.ba