Zaboravljeni visočki alimi
(Autor serijala Ibrahim Hadžić)
Hafiz Zaim-ef. Puška
Hafiz Zaim-ef. Puška je živio relativno kratak dunjalučki život koji je bio potpuno ispunjen vjerom u Uzvišenog Stvoritelja. Odgojen je u zdravoj islamskoj porodici koja mu je bila temelj za daljni rad na usavršavanju u pozivu ka Gospodaru. Čitav život koji je proživio bio je imam u pravom smislu riječi. Omiljen u džematima u kojima je radio, komunikativan, principijelan, uvijek spreman da ljudima pojasni vjeru onakvom kakva ona doisata jeste. Moglo bi biti, da je razlog njegovog hapšenja upravo ta činjenica da su ga ljudi volili i cijenili, te se s njim rado družili i slušali ga. Nikad nikom od njegovih najbližih nije čak ni rečeno zbog čega je zatvoren. Bez suda, bez objašnjenja, uhapšen je i deportovan u najzloglasniji zatvor u tadašnjoj državi, na Goli otok. Profesor dr. Džemaludin Latić, naš najveći pjesnik, će u recenziji za pomenutu knjigu Mesuda-ef. napisati. „Pred nama je jedno potresno svjedočenje o gotovo nepoznatom bošnjačkom nasljedniku Allahovih vjerovjesnika, moralnom i intelektualnom žeženom zlatu koje se kalilo u tamnicama spomenutog širka-hafizu Zaim-ef. Puški, hodži koga su, ni kriva ni dužna, titoisti uhapsili i poslali u zloglasni komunistički konc-logor na Golom otoku, koji se nalazi u gornjem dijelu Jadranskog mora“. Bio je jedini hodža koji je odležao na golom otoku, dvije godine i tri mjeseca. Kakve je sve torture preživio za te dvije godine i tri mjeseca, teško je opisati. Fizički je maltretiran i prebijan svaki dan od strane čuvara zatvora, ali i od strane drugih zatvorenika koji su za to bili zaduženi. Kad se tome doda, da je hafiz Zaim-ef. bio krhkog zdravlja i sa teškom asmom, teško je odgovoriti kako je sve to izdražao. Odgovor je jedino, da su vjera koju je on posjedovao i Kuran kojeg je on neprestano učio jedino što je spašavalo ovog velikog čovjeka. Može te li zamisliti kako je bilo njegovoj porodici, hanumi Fatimi i njegovoj djeci!?? Već tada dok je bio u zatvoru imao je njih troje. Dugo vremena nisu znali ni gdje je. Uhapšen je 14. 11. 1950. godine. Pravi razlog njegovog hapšenja nikada nije nikome saopčen niti pismeno napisan, osim što je u jednom papiru upisano da je je na Goli otok upućen jer je „opasan po sredinu“. Kakve torture je proživljavao za vrijeme boravka na Golom otoku možda najbolje ilustruje svjedočenje jednog Hrvata iz Fojnice prezimena Bošnjak, koji je takodjer bio zatočen na Golom otoku kao simpatizer Pavelića i NDH. „Samnom na Golom otoku su bila dva svećenika, jedan naš (katolički) i hodža iz Visokog. Mi, ostali zatvorenici, imali smo obavezu da ih svaki dan na krugu udaramo, nogama, rukama ili čim već stignemo. Jedan dan upravnik zatvora, u momentu kad smo ih tukli, prišao im je i rekao: „Što se ne odreknete tog svog Boga pa da vas prestanu tući“? Onaj naš sveštenik, poslije malo razmišljanja, odgovori upravniku. „ Pa i nema Ga! Da Ga ima, ne bi me pustio da trpim ove torture“. Hodža podiže glavu i pred svima nama, s ponosom u glasu, reče; „ Tuči me možete! Možete me i ubiti! Ali se ja svog Allaha i svog islama nikad neću odreći.“ Kad je on to rekao, ostali zatvorenici su skočili i krvnički ga isprebijali, a ja sam se odmakao, spustio ruke niza se i nikad ga više nisam udario. Tog momenta sam se počeo diviti i njemu i islamu prema kome i danas imam velike simpatije. Tu sam otkrio šta je istinska ljubav prema vjeri zbog koje je čovjek spreman trpiti i najteže muke.“
Biografski podaci i kretanje u službi
Rođen je u Lugovima-Busovača 1925. godine od oca Rame i majke Hanke. Osnovnu školu(četiri razreda) je završio u Kaćunima a nakon toga je upisao Medresu u Visokom. U Medresi je pred Husni-ef. Semićem počeo učiti hifz i pred njim završio oko pola Kurana. U šesnaestoj godini ga dedo Abdulvehab vodi u Živčiće, gdje nastavlja svoju daljnu naobrazbu pred čuvenim alimom hfz. Kjazim-ef. Hadžimejlićem. Mesud-ef. u svojoj knjizu navodi da je to za njega bio najvažniji period obrazovanja, a sa hfz.Kjazim ef. nastavlja i dovršava hifz Kurana. Hafiska dova mu je proučena negdje u toku drugog svjetskog rata (kraj 1942. ili početak 1943) u džamiji u Lugovima. Stečeno znanje u visočkoj Medresi, a posebno ono koje je stekao pred hfz. Kjazim ef. Hadžimejlićem vrlo brzo i uspješno je prenosio svojim džematlijama. Prvo je to bilo u Dugom polju gdje je počeo klanjati džumu namaz. 1947. godine je postavljen za imama, hatiba i muallima u džematu Goduša i tu je ostao sve do hapšenja. Poslije povratka sa Golog otoka godinu dana su mu bila oduzeta gradjanska prava pa nije imao pravo ni da radi !!!??? Tek 1954. godine ponovo počinje da biva imam, muallim i hatib u Lugovima gdje ostaje tri godine. Njegov je kratki život i imamski posao ipak najtješnje vezan za džemat Godušu u koji se vraća 1957. godine i ostaje tu sve do iznenadne smrti maja mjeseca 1962.godine. U džematu Goduša je 1959. godine pokrenuo akciju renoviranja stare goduške džamije koja se smatra jednom od najstarijih džamija u Visokom. Uz Allahovu pomoć i pomoć džematlija završio je 1960. godine i kako je i sam pričao to mu je bio jedan od naj srečnijih dana kad su je ponovo otvorili. Na ahiret je preselio poslije teške saobračajne nesreće koja se dogodila nadomak Kiseljaka, kada se kamion u kome je on bio na suvozačevom mjestu, prevrnuo a on ispao iz njega i teško biva povrijeđen. Sutradan je u sarajevskoj bolnici učeči Kuran preselio ovaj veliki čovjek. Iza hafiza Zaima su ostala njgova hanuma i šestoro djece Mukadesa, Muamera, Mahfuz, Mesud-ef, Mensur i Muazzeza. Posebno treba napomenuti da je njegova hanuma Fatima, a svi su je znali ko hafizovcu, iznijela sav teret na svojim plećima dok je on bio na Golom otoku a i poslije njegove smrti. Ona je jedna posebna bošnjačka heroina koja se stojički nosila kroz život, podižući njihovu djecu i brinući se o njima dok je on bio na Golom otoku a i poslije njegove smrti. Oboma Allah neka da lijepi džennet!
Djela ostala iza hafiza Zaim-ef. Puške
Osim svog kratkog života kroz koji nam je pokazao kako žive ubijeđeni vjernici i šta su sve spremni uraditi za islam i svoj narod, hafiz Zaim-ef. Puška iza sebe je ostavio i napisana neka djela koja su veoma značajna sve do danas. Sa dvadeset tri godine je preveo sa arapskog na bosanski jezik (bosančica) Birgiviju ili Tarika al Muhammedijju. U to vrijeme ali i danas to je djelo kome se uvijek vračalo kad su pitanju pravila o moralu u Islamu. To djelo govori o grijesima koji se prije svega čine jezikom ali i ostalim ljudskim organima. Djelo je podijeljeno po babovima- poglavljima, a hafiz je znalački to preveo na naš bosanski jezik, kako je napisao 1948. godine kad ga je i završio. Pisao je to prekrasnim rukopisom-kaligrafski. Hrabri i razboriti ljudi kakav je bio hafiz Zaim-ef. su i tada smjeli kazati da je to bosanski jezik. Možda je i zbog toga deportovan na Goli otok??? Inaće je hafiz imao veoma lijep rukopis. Hfz.Dervić Zijad jedan od recenzenata Mesud-ef. knjige kaže; „Na osnovu pisanih tragova saznajemo da je sa samo osamnaest godina prepisao, uvezao, i ukoričio Mushaf za potrebe jednog svog prijatelja. Sve što je napisao ili prepisaao na arapskom jeziku vrhunac je ljepote i sklada.“ Osim Kurana napisao je veliki broj sufara svojim učenicima kako bi mogli da se koriste u nastavi.
Iza njega je ostala zbirka hadisa sa prevodom na naš jezik. Sve što je iza njega ostalo je rukom pisano. Napisao je jedan broj predavanja koja je vjerovatno održavao i govorio svojim džematlijama. Ta predavanja i vazovi su i danas aktuelni. Posebno je značajno napomenuti Zbirku ilahija i kasida koje je on prepisao svojim krasnopisom. Ova zbirka sastoji se od 109 ilahija i kasida uglavnom sufijske poezije pisane arapskim, turskim i perzijskim jezikom. U svom slobodnom vremenu, ako ga je imao, volio se baviti kaligrafijom. Nekoliko naših džamija, je bilo ukrašeno njegovim levhama. Izradjivao je tarihe na nišanima, tako da sve do danas, možemo u nekim našim grebljima susresti ljepotu arapskog harfa, koji je uklesao hafiz Zaim-ef. Puška. Radeći u Goduši jedan broj njegovih učenika je počeo pred njim učiti hifz. Nažalost, kratki život na dunjaluku, je vjerujem razlogom, da je izveo samo jednu hafizu, hafiz Tenzilu Omanović rođ. Ohran. Među njegovim rukopisima naći ćete i krači riječnik arapskih rijeći koji je on koristio, vjerovatno, prevodeći sa arapskog jezika. Iz onoga što je ostalo napisano i prepisano njegovom rukom, da se zaključiti da je bio sufija i da je dobro poznavao tesavvuf. Nikako ne treba zaboraviti vrijeme u kojem je radio i živio ovaj velikan. To je vrijeme agresivnog komunizma, vrijeme zabrane učenja arapskog pisma, vrijeme zabrane mektebske nastave… Pored svega toga hafiz Zaim-ef. je do posljednjeg daha nastojao da drugima prenese ono što je on naučio, usmeno ili pismeno.
Još jedanput, na kraju, toplo preporučujem da se pročita knjiga Mesud-ef. Puške, HAFIZ ZAIM-EF.PUŠKA (Sa Šehadetom na Golom otoku)
Molim Uzvišenog Allaha da hafizu podari lijepi džennet!
Ibrahim Hadžić
magazinplus.eu
