Za ministarstvo kulture Spremni!

Autor
tacno.net

Razlog zašto je ovaj nekada, u svojoj mladosti nižerangirani aparatčik Saveza komunista Bosne i Hercegovine, sa perspektivom napretka u hijerarhiji, a trenutno svemoćni hercegbosanski feudalni velmoža i samoproglašeni vožd jednog od tri BH konstitutivna naroda napravio takvu grešku leži u jednoj običnoj ljudskoj osobini. On ipak nije uspio da do kraja izdrži i kontrolira adrenalinsko ushićenje i do neba uzdignutu sujetu, radi toga što je uspio da prilično efikasno čaršijski žargonom izrečeno „izlevati“ svoje koalicione partnere u pregovorima. Na kraju je ipak morao puknuti, makar i na lokalnoj kiseljačkoj televiziji. A tako mu je malo falilo da uđe u vladajuće strukture Federacije BiH i završi polugodišnju partiju pokera.

Sudeći po vijestima iz medija, završnica bitke za uspostavu nove vlasti u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine se odigrava po pitanju toga ko će biti na čelu ministarstva kulture i sporta Federacije BiH. Sva uspostava vlasti u BiH (na svim nivoima, izuzev onoga u Republici Srpskoj) zavisi od uspostave federalne vlade, jer koalicioni partneri ne vjeruju jedni u druge, i to sa pravom. I onda je nakon pola godine pregovaranja donesena odluka o imenovanju nove vlade. Predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH potpisali su 18. III. 2015. god. odluku o imenovanju nove vlade Federacije i čekala se samo potvrda Parlamenta Federacije. Međutim, sutra ujutro je Milan Dunović, jedan od potpredsjednika vlade Federacije BiH povukao svoj potpis i svoju saglasnost za imenovanje. Tako je Bosna i Hercegovina postala rekorder po još jednoj stvari, a to je vlada sa najkraćim rokom trajanja, manje od 24 sata…ljudi se nisu stigli ni sastati niti održati ni jednu običnu sjednicu, a već su bili raspušteni.

Ironija da u zemlji gdje je kultura potpuno rasturena, gdje je već godinama zatvorena temeljna kulturna institucija – Zemaljski muzej, gdje likovni umjetnici imaju i javne prosvjede, gdje se na tržištu (i onom online i onom običnom) sasvim slobodno kupuje i preprodaje arheološko – historijski i kulturni materijal velike vrijednosti, uspostava vlasti ovisi o tome ko će biti na čelu običnog ministarstva kulture i sporta na federalnom nivou. Posebno mjesto u toj priči zauzima činjenica da je ovo ministarstvo, uslijed dejtonskog sustava, sa vrlo malo stvarnih ovlaštenja i da je riječ o više – manje formalnoj instituciji, nekoj vrsti slijepog crijeva federalne vlade. Međutim, kao i u svemu što se dešava u ovoj zemlji, i poenta čitave priče sa predlaganjem Zore Dujmović za federalnu ministricu kulture i sporta nema apsolutno nikakve veze ni sa kulturom, a još manje sa sportom nego sa pokušajima strančarskog podvaljivanja i manipuliranja.

Zora Dujmović je kadar HDZ BiH i trenutno je srpske nacionalnosti. Ovo „trenutno“ trebam objasniti za čitatelje koji ne žive u Bosni i Hercegovini. Po zakonima u Bosni i Hercegovini, pojedinac nacionalnost u oficijelnom smislu može promijeniti samo jednom u okviru jednog izbornog ciklusa (od četiri godine). Znači, ako ste se na prošlim oktobarskim izborima oficijelno nacionalno odredili kao Vijetnamac, onda po našem izbornom zakonodavstvu morate ostati Vijetnamac još najmanje do oktobra 2018. god. A u BH izborno – stranačkim kombinatorikama u zadnjih desetak godina ima dosta zanimljivih slučajeva promjene nacionalnosti. E sada Zora Dujmović se na zadnjim izborima, kao HDZov kandidat, izjasnila da je srpske nacionalnosti i sada mora biti te nacionalnosti sve do jeseni 2018. Nakon toga može biti i kurdske nacionalnosti, ako želi. Kuršlus je nastupio upravo zbog trenutne nacionalnosti navedenog HDZovog kadra. Po onome što izjavljuju visoki funkcioneri DF i SDA ispada da je usmenim dogovorom sa HDZ BiH bilo predviđeno da mjesto ministra kulture i sporta pripadne HDZu, ali da se na to mjesto imenuje osoba koja se po nacionalnosti (za sljedeće četiri godine) izjasnila da ne pripada nijednom od tri BH konstitutivna naroda. Po tome bi paket bošnjačkih ministarskih glasova u većini držala SDA (uz minorno prisustvo DF), paket hrvatskih ministarskih glasova bi držao 100 % HDZ BiH, a paket srpskih ministarskih glasova bi 100 % držao DF. Međutim, HDZ BiH na mjesto federalnog ministra kulture i sporta imenuje osobu srpske nacionalnosti, i tako izgleda naruši usmeni dogovor. Nevjerojatno je da su čelnici SDA i DF uopće mogli nasjesti na nešto što se zove „usmeni dogovor“, pa kao historičar znam da ono što nije zapisano to i ne postoji. Posebno to nasjedanje dobija na težini sa obzirom da su taj „usmeni dogovor“ dogovarali i postizali sa Draganom Čovićem, nesumnjivo velikim strančarskim i političko – poslovnim maherom i magom i osobom koja ima jasan krajni cilj. A taj ultimativni cilj Dragana Čovića „zna se“ i riječ je o političko – konsocijacijskom, institucionalnom i teritorijalnom zaokruživanju svoga hercegbosanskog feudalnog posjeda ili pašaluka (mislim da ovaj drugi izraz ima više smisla zbog neosmanskog stilskog uređenja Čovićevih dvora u Radobolji), a što se u javnosti još naziva i „treći entitet“. Naravno taj Čovićev pašaluk bi imao i stolni grad u Mostaru. Ako bi Zora prošla kao ministar, HDZ BiH bi razbio monopol Demokratske Fronte nad paketom ministara srpske nacionalnosti. Tako bi se i teorijski i praktično DF mogao naći u situaciji da nema niti jednog zaštitnog mehanizma da ne bude preglasan niti da bude išta više od ikebane ili ukrasa u faktički dvostranačkoj vladi dvije nacionalne stranke SDA i HDZa.

Ustvari, odluci da se povuče potpis Dunovića i da propadne uspostava nove vlasti, prilično je doprinijelo i otkrivanje sopstvenih karata i planova od strane Dragana Čovića prilikom intervjua na lokalnoj kiseljačkoj televiziji KISS. Sudeći po onome što je tamo izrekao Dragan – paša, ispada da je on imao neki posebni dogovor sa funkcionerima SDA (izgleda bez znanja DF), koji bi (ako bi se realizirao) vodio definitivno ka Trećem entitetu i konačnom rasturanju Bosne i Hercegovine. Iako sam i osobno od nekih visoko pozicioniranih funkcionera SDA bio uvjeravan da Dragan laže i petlja po ovome pitanju, ipak intervju Bakira Izetbegovića dnevnom listu Oslobođenje (koje je nezvanično glasilo SDA) daje naslutiti da je ipak bilo nečega u pozadinskim radovima i da najuži vrh SDA nije baš tako nevin u odnosima sa vrhom HDZa. Nakon ovoga intevjua na TV KISS se treba ozbiljno zapitati da li je kadrovima stranke Dragana Čovića uopće mjesto u federalnoj vladi jer bi njihovo inauguriranje i realiziranje onoga što je on izrekao u navedenom intervjuu direktno vodilo ka disoluciji i onoga malo što je još ostalo od države Bosne i Hercegovine.

E sada jedna zanimljiva opservacija koja me posebno intrigira. Kako je moguće da u jednoj pokeraškoj igri tako vrstan igrač kakav je Dragan Čović u zadnjim trenutcima igre, kada je očigledno da može osvojiti svu dobit sa stola, otkrije sve svoje karte pred suigračima (koji su do tada pali na sve njegove blefove) i javnošću. Razlog zašto je ovaj nekada, u svojoj mladosti nižerangirani aparatčik Saveza komunista Bosne i Hercegovine, sa perspektivom napretka u hijerarhiji, a trenutno svemoćni hercegbosanski feudalni velmoža i samoproglašeni vožd jednog od tri BH konstitutivna naroda napravio takvu grešku leži u jednoj običnoj ljudskoj osobini. On ipak nije uspio da do kraja izdrži i kontrolira adrenalinsko ushićenje i do neba uzdignutu sujetu, radi toga što je uspio da prilično efikasno čaršijski žargonom izrečeno „izlevati“ svoje koalicione partnere u pregovorima. Na kraju je ipak morao puknuti, makar i na lokalnoj kiseljačkoj televiziji. A tako mu je malo falilo da uđe u vladajuće strukture Federacije BiH i završi polugodišnju partiju pokera.

E sada da se ta partija pokera završi onako kako bi želio Dragan Čović, mogao bi se hipotetski u budućnosti očekivati sljedeći razvitak situacije. Ujedinjavanjem pojedinih kantona/županija (npr. Livanjski kanton, Zapadnohercegovački i Hercegovačko – Neretvanski kanton) uprostila bi se struktura Federacije BiH i nastala bi jedinstvena politička i teritorijalna jedinica, koja ne bi morala imati ikakav nacionalni predznak, ali bi imala kao stolni grad Mostar i granicu na prijevoju Ivan. To bi naravno faktički značilo i veliku štetu po interese Hrvata na području središnje i Gornje Bosne, kao i Hrvata naseljenih u gradovima Sarajevo, Zenica i Tuzla a kojih nije mali broj. Pitanje Mostara, bi se možda riješilo (bolje rečeno smirivanje i zadovoljavanje hercegovačkih SDA ogranaka) tako što bi Čović dozvolio podjelu na dvije općine, ali tako što bi grad ipak ostao u okviru ove velike super-županije kao stolni grad. Nesumnjivo bi ovaj razvoj događaja odgovarao i pojedinim bošnjačkim krugovima koji bi zaokružili neki svoj Bošnjakistan u bosanskom središtu, bez Hercegovaca. Tako bi se i ovi likovi mogli konačno igrati sa nekom svojom „nacionalnom državicom“ koju su možda nekada željeli stvoriti još i oni proto-Bošnjaci koji su gradili piramide, ali eto oni nisu uspjeli pa to kao mora učiniti ova generacija. Naravno, kao što su i „visočke piramide“ stvarne, isto toliko je stvarna i eksluzivno „bošnjačka nacionalna državica“, makar ona bila i pod patronatom našega babuke Erdoana.

Kada se već razmatra ko će biti na poziciji federalnog ministra kulture i sporta i predloženog kadra HDZa BiH, nije za odmet napraviti i digresiju vezanu za kulturološko nasljeđe i bosanskohercegovački HDZ. Tako je na XVI. sjednici općinskog vijeća u Stolcu, 11 vijećnika iz reda stranaka HDZ BiH i HSP izglasalo “Odluku o obilježavanju i uređivanju grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Stolac”, dok je 6 vijećnika iz reda SDP BiH i SDA bilo protiv. Način na koji je ova Odluka sročena ukazuje na perfidnu namjeru predlagača da se sa područja općine Stolac “legalno po zakonu” uklone svi spomenici koji podsjećaju na Narodnooslobodilački i partizanski pokret. Gotovo istovremeno, Kolinda Grabar Kitarović (kadar HDZ Hrvatske) izbacuje iz predsjedničkog ureda bistu Josipa Broza Tita. Interesantan je taj fenomen oba HDZa (i onoga u Hrvatskoj i ovoga u Bosni i Hercegovini) kada je u pitanju odnos prema kulturno – historijskom nasljeđu partizanskog i narodnooslobodilačkog pokreta. HDZ Hrvatske (iz kojeg je proistekao i ovaj naš bosanskohercegovački) je ustvari nesumnjiva tvorevina Službe državne sigurnosti/bezbjednosti (uobičajeno nazivane kraticom UDBA) Socijalističke republike Hrvatske, osnivači su im bili iznimno visoko pozicionirani funkcioneri u komunističkom političkom, vojnom i sigurnosno – policijskom sustavu. Većina su bili i prvoborci i komandanti Narodnooslobodilačke vojske. Politički kadar oba HDZ je i sada (nakon 26 godina postojanja) najvećim dijelom sastavljen od nekadašnjih niže i srednje rangiranih aparatčika iz partijsko – birokratskih, policijsko – agenturskih ili oficirsko – JNA struktura. I sada ti likovi svoje protivljenje sustavu iz kojeg su potekli iskazuju tako što su se okomili na njegovu simboliku. Posebna priča je da je izglasana Odluka općinskog vijeća Stolac potpuno u skladu sa načinom razmišljanja onih koji u ime ISILovske ideologije uništavaju kulturno – historijsko i spomeničko nasljeđe na Bliskom Istoku i sjevernoj Africi.

Publicola

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close