NOVI PAD BIH: Za deset godina nazadovali smo u svim parametrima, osim odsustva terorizma!
Novi izvještaj Svjetske banke kaže da smo po pitanju “kavaliteta upravljanja državom” opasno nazadovali. I da, posljednji smo Evropi.
Upoređujući parametre Svjetske banke, vezane za Bosnu i Hercegovinu poput korupcije, politčke stabilnosti, kvaliteta upravljanja državom, ali i ostalih parametara u periodu 2011.-2021. može se izvući kratka definicija: “BiH je od 2011. do danas, za deset godina, nazadovala u svim ocjenjenim parametrima, osim odsustva terorizma zarad političke stabilnosti”.
Ovako je za BUKU prokomentarisao najnoviji izvještaj Svjetske banke Draško Aćimović, politički analitičar.
Naglašava i kako je ovo možda iznenadjujuće do izvjesnog stepena zato što svakodnevno slušamo “bombastične ” izjave političkih vođa o mogućnosti sukoba, rata, napada i slično, što stvara osjećaj nestabilnosti, dodajući da ovdje imamo jedno veliko ALI: „Političke vođe su u zadnjih 10 godina izgubile moć izazivanja stvarnih problema i prešli su na verbalni terorizam sopstvenih građana. Međunarodna zajednica je u velikoj mjeri stabilizovala situaciju u zemlji, uspostavila jače mehanizme kontrole potencijalnog terorizma, uništila veće kolicine oružja i stavila političare u okvir «dozvoljene uznemirenosti». Toliko u najkraćim crtama o jedinom parametru koji je poslije 10 godina poboljšan“.
Kometarišući druge parametre koji su pogoršani Aćimović kaže: „Parametar koji se tiče vladavine zakona, koji je imao lagani optimisticni pomak 2016., pa se vratio na oko 50% od optimalnog, na prvi pogled i nije strašno pogoršanje, ali ako pogledamo «kvalitet upravljanja državom» on je pao na nekih 16% što je više nego katatrofalno ili bolje rečeno nedopustivo za jednu zemlju koja želi biti u društvu evropskih zemalja u kojim je briga za državu prioritet, a ne na posljednjem mjestu prioriteta“.
Ovaj parametar, pojašnjava, udružen sa parametrom “kontrola korupcije” koji je takođe u ogromnom pogoršanju, nažalost pokazuje zasto je BiH zvanično najkorumpiranija i najsiromašnija zemlja u Evropi. Kao zaključak ovog istrazivanja Svjetske banke, koji je relevantan i neutralan, za razliku od lažnih statistički obrađenihih podataka kojima se služe političari u BiH, mozemo reći, zaključuje Aćimović, da se BiH još uvijek drži stabilnom samo zahvaljujući relativnoj kontroli međunarodne zajednice i da je put rušenja svih demokratskih kazusa “uspješno odrađen” u BiH za 10 godina.
„Možda je umjesto zaključka najumjesniji citat Bernarda Šoa- u većini slučajeva vođe naroda u početku su ljudi od poverenja, zatim ljudi od zakona, a na kraju postaju ljudi bez vere i zakona“, jasan je Aćimović.
Komentar na izvještaj Svjetske banke zatražili smo i od Dejana Lučke, direktora Banjalučkog centra za ljudska prava.
I on tvrdi da je jasno vidljivo da se stanje u BiH u protekloj deceniji pogoršalo, te smo sada na dnu evropskih država kada je u pitanju kvalitet upravljanja. Lučka pojašnjava da se ovaj indeks se mjeri prema tome kakva je efikasnost upravljanja od strane vlasti i obuhvata percepcije o kvalitetu javnih usluga, kvalitetu državne službe i stepenu njene nezavisnosti od političkih pritisaka, kvalitetu formulisanja i sprovođenja politika odnosno pravila, kao i kredibilitetu vladine posvećenosti takvim pravilima.
„Prije desetak godina indeksno je BiH bila u dosta povoljnijem položaju nego sada. Mislim da je jasno i zbog čega je BiH veoma loše pozicionirana na ovoj listi.
Naime, kvalitet javnih usluga se skoro uopše ne popravlja, kako se u ovaj sektor veoma malo ulaže u pogledu materijalnih i ljudskih resursa. On uglavnom služi za tzv. «uhljebljenje» i za nenamjensko trošenje sredstava, a ne za kreiranje boljeg i kvalitetnijeg odnosa i pristupačnijih usluga prema građanima. Pored toga, birokratija sve više obuzima javnu službu, i nekada se za osnovne stvari koje bi trebalo da se riješe za par minuta, u stvari treba izgubiti par dana «obijanja» šaltera i idenja po različitim institucijama i odjeljenjima“, pojašnjava Lučka.
Takođe, napominje i da državna služba uopšte nije nezavisna od političkih pritisaka i funkciniše pod direktnom kontrolom političkih faktora. Političke stranke jednostavno smatraju da je javna služba u stvari i njihov „plijen“ koji su ugrabile dobrim rezultatom na izborima. O tome se, podsjeća, čak javno i otvoreno priča, a takođe ova služba nije imuna ni na pritisak od strane drugih faktora, kao što su to primjera radi različiti investitori ili biznismeni. Naravno, ovo sve je, smatra Lučka, usko vezano i sa nedostatkom vladavine prava i stepenom korupcije u državi.
Kao nepovoljnu okolnost vidi i to što su različite politike i pravila koja se primjenjuju u okviru BiH, često nedovoljno jasno definisana, neodređena, a sami državni organi ih nerijetko znaju kršiti ili loše tumačiti, a nisu neuobičajne situacije kada ni službenici ni građani i ne znaju za njihovo postojanje ili nisu ni upozoreni na njih.
„Pored ovakvog kompozita loših stvari u vezi upravljanja, posebno je indikativno i da i u ostalim kategorijama, u kojima se mjeri to da li građani mogu da učestvuju u izboru svojih vlada, koliki je nivo sloboda izražavanja i udruživanja i slobode medije, kakva je politička stabilnost i postoji li prisustvo politički motivisanog nasilja, kakav je kvalitet vladavine prava, koliki je nivo i postoji li kontrola korupcije itd. BiH bilježi ili pad ili stagnaciju u protekloj deceniji. Za to vrijeme, građani i dalje ili ne izlaze u dovoljnom broju na izbore ili biraju iste nosioce političkih funkcija koji stvaraju ovakav status u BiH, pa je očigledno da većini građana efikasnost državne uprave, vladavina prava ili istrebljivanje korupcije nisu na listi prioriteta, kako postoje druge bitnije stvari“ zaključuje za BUKU Lučka.
Buka
