Enis Omerović, vanredni profesor na međunarodnom pravu u osvrtu na današnju presudu Stanišiću i Simatoviću kaže da je opće međunarodno pravo davno riješilo dilemu kada jedna država može odgovarati za protupravna djela svojih pojedinaca.
Međutim, u pitanju je postojanje volje i formalne mogućnosti implementacije takvog koncepta u praksi.
“Prema općem međunarodnom pravu, Republika Srbija je odgovorna za međunarodno protupravno djelo, odnosno u ovom slučaju međunarodni zločin, ukoliko je povrijedila međunarodnu obavezu i ukoliko joj se povreda može pripisati”, govori Omerović.
Nastavlja, da kako su pravosnažno osuđeni dvojac Stanišić i Simatović bili na čelu određenih de jure organa te države u vrijeme dok su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata i u vrijeme činjenja konkretnih zločina na području Bosne i Hercegovine to znači da su oba kumulativna uvjeta ispunjena.
“Da Republika Srbija, kao pravna sljednica Savezne Republike Jugoslavije, bude izravno međunarodnopravno odgovorna za povredu međunarodne obaveze koja se konkretno ogleda u nečinjenju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Napominjem da su navedene zabrane imperativne norme i da ih sve države svijeta trebaju slijediti”, objasnio je Omerović.
Ističe, da se treba prisjetiti da je rješavajući kao svojevrsno prethodno pravno pitanje, ICTY u više predmeta očitovao o pravnom karakteru oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, sa zaključkom da se radilo o međunarodnom oružanom sukobu i u odnosu na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju (predmeti Tadić (Žalbeno, 1999), Čelebići), i u odnosu na Republiku Hrvatsku (predmeti Aleksovski, Blaškić, Rajić, Kordić i Čerkez, Prlić et al).
“Iako ICTY nije bio stvarno nadležan suditi za zločin agresije, odnosno za vođenje agresivnog ili napadačkog rata, kao zločina protiv mira, niti je bio nadležan suditi državama, kao međunarodnopravnim osobama, pravni karakter oružanog sukoba u BiH se trebao riješiti kako bi se eventualno mogla donijeti osuda za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949, međunarodni zločin koji se mogao izvršiti jedino u vrijeme trajanja međunarodnog oružanog sukoba”, kazao je Omerović.
Zaključuje, da je za predmetne svrhe, ICTY je prihvatio test sveukupne, generalne ili opće kontrole jedne države nad snagama u onoj drugoj i nije slijedio test efektivne kontrole (zahtjev da kontrolirate i nadzirete svaku pojedinačnu vojnu operaciju) kakvu je razvio Međunarodni sud u Den Haagu, sudište koje sudi isključivo državama.
klix
