U samo 24 minuta sinoćnjeg gostovanja na RTS-u, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uspio je otvoriti probleme sa čak pet država iz regiona.
Kritikovao je Hrvatsku zbog naoružavanja, Crnu Goru zbog odnosa prema SPC-u, BiH zbog blokada koje proizvodi Milorad Dodik, Sjevernu Makedoniju zbog odnosa prema tamošnjim Srbima, Kosovo zbog taksi. Općepoznata je činjenica, i u tome se slažu sve gore navedene države, da su Srbija i njen predsjednik Vučić glavni destabilizirajuči faktor u regionu.
Do sada su sve ove države vodile pojedinačne “bitke“ sa Srbijom, no šta bi se dogodilo ukoliko bi države regiona zajednički nastupile prema Vučiću i negovoj agresivnoj politici destabilizacije.
Pritisak na Crnu Goru
Predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore Savo Kentera za Vijesti.ba kaže da zapravo Rusija koristi Srbiju, konkretnije Beograd, kao instrument za destabilizaciju čitavog regiona.
– Činjenica jeste da iz Srbije prema Crnoj Gori u ovom momentu dolazi jedan nezapamćen pritisak zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, u vidu jednog specijalnog rata koji je nezapamćen od 1941. godine. No, ponavljam, sve to što se u ovom trenutku dešava dolazi samo iz jednog centra – a taj centar nije Beograd, već Moskva – govori Kentera.
Navodi da bi sve zemlje u regionu trebale zauzeti zajednički stav kako bi bile u stanju adekvatno i kvalitetno odreagovati, ukoliko bi neka od njih “previše skrenula s puta i ozbiljnije destabilizovala region”.
– Mi tu već imamo vrlo jasan stav i odgovor – Crna Gora i Hrvatska su kao članice NATO-a u svemu tome zajedno, imamo i više nego kvalitetnu saradnju, ne samo u okviru regiona, nego i s ostalim partnerima. I po tom pitanju zauzeli smo vrlo jasne stavove i pripremili vrlo jasne odgovore. A nemam nikakvu dilemu ni da će se takvim stavovima pridružiti i Sjeverna Makedonija, kao buduća članica NATO-a, a sutra i Bosna i Hercegovina – zaključuje Kentera u razgovoru za Vijesti.ba.
Hrvatska superiornija
Politički analitičar i univerzitetski profesor iz Zagreba Žarko Puhovski mišljenja je da Srbija svakako jeste jedan od glavnih destabilizirajućih faktora u regionu, ali ne i jedini. Smatra da je Srbija prema Hrvatskoj preslaba, te da osim sitnih provokacija, nema nikakve šanse da je destabilizira.
– Hrvatska je daleko najjača u ovom trenutku jer je u EU. I prvi put u povijesti superiorna je u odnosu na Srbiju u svakom pogledu. I zbog pristupnih pregovora ima dobru šansu pritisnuti Srbiju – dodaje Puhovski.
Podsjeća da, iako je članica Evropske unije, Hrvatska ima hiljadu kilometara granice s BiH, te stoga jednom nogom ostaje u regiji.
– Utoliko je pitanje je li Hrvatskoj u interesu više suzbijati Srbiju ili zapravo uživati plodove srpskih provokacija pa se onda pojaviti kao “vatrogasac” – zaključuje Puhovski u razgovoru za naš portal.
Usloviti Srbiju
Uran Krasniqi, politički analitičar iz Prištine, kazao je za Vijesti.ba kako je bez sumnje, Srbija i dalje glavni faktor destabilizacije u regionu. On kaže da i ne može biti drugačije kada su i danas na čelu srpske politike isti akteri kao i devedesetih, kada su na Balkanu bili ratovi.
– To pokazuje da srpsko društvo nije promijenilo državu. Dok se dva glavna lidera srpske države, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, nisu distancirali od prošlosti i nisu se izvinili za počinjene zločine. Kada smo kod toga, sjećam se pjesme Izeta Sarajlića, koji piše: Slobodan Marković mi se sinoć pojavio u snu i izvinio zbog nanijetih rana. Jedino srpsko izvinjenje svo ovo vrijeme, samo u snu i od mrtvog pjesnika”, kaže Krasniqi.
Krasniqi smatra da se Srbija u suštini nije promijenila, već se prilagodila novim okolnostima regiona.
– Ako se devedesetih godina Srbija borila sa svojim trupama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, u to vrijeme je podstakla Srbe u Bosni i Hercegovini i na Kosovu da preduzmu akciju protiv tih država. To znači da se nije odrekla rata, već je promijenila način ratovanja.
Krasniqi kaže da zemlje u regionu moraju usloviti saradnju sa Srbijom njenim izvinjenjem i normalnim pristupom.
– Izolacija Srbije koja je karakteriše nagon je za razmišljanje i promjene. Ali srpsku državu može da promijeni srpsko društvo. To je pitanje srpskog obrazovanja i istorijske interpretacije u školama. Tamo se mogu izabrati prije Vučića i Dačića, Čedomir Jovanović ili Nenad Čanak“, mišljenja je Krasniqi.
On dodaje da, ako se Srbija ne promijeni, i dalje će biti izvor napetosti u regionu i potencijal za nove nesreće.
– Borges negdje u svojim predavanjima navodi primjer opasnosti koju predstavlja mač u rukama dijeteta. U slučaju o kojem govorimo, Srbija nije dijete, već odrasla osoba sa mačem. Mač koji smo vidjeli kako je koristila, zaključio je Uran Krasniqi u razgovoru za Vijesti.ba.
NATO za kraj nasrtaja
Politički analitičar i novinar lista Nova Makedonija iz Skoplja Aleksandar Srbinovski kazao je za Vijesti.ba kako više faktora utiče na destabilizirajuću situaciju u regionu Zapadnog Balkana. On kaže da, kad čovjek priča na ovu temu, ne može a da ne doda da je cijeli region ili član NATO-a ili u procesu da postane, sa izuzetkom Srbije.
– Iz globalne perspektive ova balkanska država je okružena NATO saveznicima i samo po tome nema prostora za bilo kakvo regionalno djelovanja Srbije u pravcu destabilizacije Balkana. Sami lideri Beograda dobro znaju svoj položaj, a istovremeno vjerujem da niko na našem Balkanu neće više da ratuje u budućnosti i da to pitanje ostaje zatvoreno zbog devedesetih godina koje smo svi skupa prošli, smatra on.
Na pitanje da li bi pet država – Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, BiH i Kosovo – trebalo zauzeti neki zajednički stav i udružiti se protiv nasrtaja i pokušaja destabilizacije regiona od strane Srbije, on odgovara da neće biti više nikakvih nasrtaja.
– Pa kako sam već prethodno djelimično i odgovorio na ovo pitanje, sama činjenica da su sve ove zemlje sa izuzetkom BiH i Kosova dio NATO-a, to stavlja kraj svakoj mogućnosti nasrtaja i pokušaja destabilizacije naših zemalja, zaključio je Aleksandar Srbinovski.
Tri decenije destabilizacije
Kolumnistica i novinarka beogradskog lista Danas Snežana Čongradin kazala je za Vijesti.ba kako je Srbija već tri decenije glavni destabilizirajući faktor na prostoru Balkana, odnosno bivše Jugoslavije.
– Jasno je da se Srbija, odnosno svi njeni vladari, od početka devedesetih i ratova na prostoru bivše Jugoslavije, pa sve do danas, nikada nije odrekla velikosrpskih ciljeva, otrovnog nacionalizma, huškanja građana na mržnju i zločine prema onima koji su drugačije vjere i nacije, i da su upravo na takvoj politici utjerivanja straha i manipulacijom običnih ljudi, zgrnuli velika bogatstva i sve društvene privilegije“, kaže Čongradin.
Ona dodaje da su postali neprikosnoveni moćnici koji već tri decenije žive na bijedi, siromaštvu, nekulturi i neobrazovanosti naroda kojim vladaju.
– Za razliku od devedesetih, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, sa pozicija najviše vlasti, danas više nisu u prilici da pokažu sav mrak njihovih političkih umova, odnosno da se nakon huškanja, koje nije ništa manje opasno nego što je to bilo u ratnom stanju, odmah pokažu i direktne kobne posljedice – smrt i etnička čišćenja. Tako da se na pitanje o tome da li je Srbija glavni destabilizirajući faktor u regionu, nakon gubitka svih ratova, a sa istom političkom ganiturom na vlasti i nacionalističkim idejama prilagođenim aktuelnim spoljnim faktorima, može reći samo da ona to ne prestaje da bude već tri decenije“, smatra Čongradin.
Na tezu da bi pet država regiona – Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, BiH i Kosovo – trebale zauzeti neki zajednički stav i udružiti se protiv nasrtaja i pokušaja destabilizacije regiona od strane Srbije.
Čongradin kaže da bi to bila dobra inicijativa, a problemi su toliki da je neophodno da gotovo svakog dana bude osmišljenja neka nova inicijativa kako bi se stalo konačno na put vlastima u Srbiji.
– Građani Srbije su, takođe, žrtve režima kojima ova vlast vlada, tako da bi to najprije bilo dobro na unutrašnjem planu – pad vlasti u Srbiji. Ne postoji nijedan dan njihove vlasti u kojem su se pokajali za sve zločine koje su tokom rata propagirali. Danas ih eventualno negiraju, i to je njihov maksimum, smatra Čongradin.
(Vijesti.ba)
