Vlado Gotovac: Zagonetke opstanka
Sve je u Hrvatskoj zdrobljeno, pretvoreno u zgode, u epizode, u djelovanje raznih interesnih grupa – u kojima se nadmeću pojedinci, svaki za svoj račun – i nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se još trivijalne fraze patetično prikazuju kao nada nacije, da bi se izigrala dubina politike i veličina njezine uloge. To je ponašanje cinične i provincijski nemarne samodostatnosti: ona je za sebe uvijek i početak i kraj.
Politika ispunjava svoju ulogu samo kad je laboratorij akcijâ čovjekove slobode, u kojem se ništa ne ponavlja, u kojem se zamisli provjeravaju na nepovratan način, neizbježno i s nepredvidivim posljedicama – planirano i neplanirano djeluju zajedno, istodobno i nezaustavljivo. Tako nastaje naš svijet, na taj način mi bivamo i ostvarujemo svoje ciljeve; tako susrećemo bitne zagonetke svog opstanka i radne zamke odgovora na njih – jer sloboda je naše najintimnije središte.
Formativno načelo politike mora biti kultura, zato što je ona ono “esencijalno znanje” koje “konstituira pretpostavke svake velike volje”. Zato tvrdnja da “svaki razgovor o filozofiji jest i razgovor o politici”, ukazuje na razinu na kojoj se trebaju postavljati politička pitanja i poduzimati političke akcije.
U trenutku sloma komunizma Hrvatsku je pokrenula snažna volja temeljnog identiteta: odlučno je izabrana nacionalna nezavisnost, bez daljnjeg raspitivanja o karakteru njezinih ostalih ciljeva. Gotovo svaki Hrvat bio je uvjeren da se ostvaruju upravo njegovi ideali. Ali: opasno je imati državu ne pitajući se kakvu – jer bilo kakva država znači i da je sve dopušteno. To je kobno pravo, puno pogubne lakoće. U njegovoj podjeli postoje samo pobjednici i poraženi i pobjednicima pripada sve, a poraženima ništa. Pobjednici tada provode samo svoje mišljenje i zato se i najveća zamisao pretvara u najgoru činjenicu.
| Iz teksta Stroj za mljevenje Hrvatske – kako izigrati demokraciju
Feral Tribune, 21.6.1999.
7. prosinca 2013. navršilo se 13 godina od smrti
Vlade Gotovca
