Visočani Mario Kokoruš i Marin Petrović obišli ukupno 185 država: Na Jamajci im kusur htjeli vratiti u džointima

Sa putovanja u Afganistan

FOTO: PRIVATNA ARHIVA

PUT OKO SVIJETA

Dok se Mario davno odlučio za život u Njemačkoj, Marin je ostao u rodnom Visokom

Dvojica Visočana Mario Kokoruš i Marin Petrović do sada su obišli stotine zemalja. Preciznije Marin je posjetio 110 država, a Mario 75. Žive san mnogih. Doduše, u svaku zemlju u koju odu ne traže luksuz već žele je iskusiti onako kako je lokalci vide i tako se na pravi način upoznati s različitim kulturama.

Prave pauze

Ovo je njihova priča.

Obojica su doktorirali, Kokoruš elektrotehniku, a Petrović mašinstvo. Dok se Mario davno odlučio za život u Njemačkoj, Marin je ostao u rodnom Visokom, a radi kao redovni profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Desi se ponekad da zbog opisa posla moraju putovati što za njih znači da spajaju posao i užitak.

Za „Dnevni avaz“ su govorili iz Paname, glavnog grada istoimene države Srednje Amerike. Obojica raspoloženi rado su govorili o svojim putovanjima i onome što ih je najviše dojmilo, ali i u koje države se ne bi vratili.

– Nismo se odlučili na putovanje svijetom, mi to ovako nekad, u pauzama – rekao nam je Petrović.

Kokoruš dodaje da „kao sav normalan svijet“ i oni imaju poslove.

– Kada sam prvu platu dobio, radeći u Željezari u Zenici, potrošio sam je na put u Pariz, suprugu Eminu odveo. Onda je otad sve krenulo uzbrdo. Onda više nisam htio raditi u Zenici, vratio sam se u Sarajevo, upišem doktorat, zaposlim se u Međunarodno vijeće za velike električne sisteme, sa sjedištem u Parizu, i onda su me oni dosta slali da putujem, tako da sam još više vidio poslovno. Onda sam se odlučio i za privatno. I otad mjesečno dva do četiri puta negdje odem – govori nam Kokoruš.

Ističe kako već šest ili sedam godina putuje svijetom. Planiraju, poslije Paname, uputiti se u Kostariku, a potom i u Nikaragvu.

– Živio sam u Irskoj jedno vrijeme, radio sam doktorat tamo i onda sam otkrio da imaju iz Dablina vrlo jeftini letovi, nekoliko eura, nekad čak i nekoliko centi. Tako da, dok sam gore bio, iskoristio sam dosta da putujem po Evropi. Tu sam se ”navukao”, što bi rekli… Kao droga. Kad je počela pandemija koronavirusa, imao sam apstinencijsku krizu. Želja mi je da uđem u svaku državu na svijetu, tako da malo-pomalo, evo, došao sam do broja 110 – kroz smijeh nam govori Marin.

Na naše pitanje koja zemlja u kojoj su do sada bili je ostavila najveći utisak na njih, Mario odgovara:

– Prije nekoliko mjeseci sam bio u Izraelu, sa suprugom i dvoje male djece. Vjerujte da sam je stavio među top države, jer je to, prema mom mišljenju, jedan muzej na otvorenom. O Evropi nećemo govoriti, ona je sama od sebe lijepa, pogotovo Italija i Španija, a što se tiče Azije, Filipini su me očarali. A najbolja kultura ubjedljivo je u Južnoj Koreji, što se tiče hrane i kulture. Ali generalno sve, znači, plaže, planine, historija, Izrael je na mjestu broj 1. Karibi su klasika – plaže i šume.

Marin se složio kada je Izrael u pitanju te dodao da su ga fascinirali Iran i Pakistan.

– Zbog gostoljubivosti ljudi najviše. Teško je to reći, svaka država ima nešto svoje što bude interesantno za tu državu. Bili smo u Afganistanu, i on je interesantan. Ima nekoliko država u koje se nikad ne bih vratio, a ostalo, svaka država ima nešto svoje interesantno. Oman je pravo dobar, Iran, Izrael… – kazao je Petrović.

Oni su nedavno bili u Afganistanu, državi u kojoj su prije više od godinu talibani preuzeli vlast. I kažu da im je super bilo te da se nisu plašili talibana.

– Talibani su raja. Zvao nas je “glavni” taliban da spavamo kod njega, kaže: ”Hajte kod mene da spavate, nemojte hotel tražiti” – ispričao nam je Marin.

Mario je dodao da im je dao i broj telefona, da ga nazovu ako im šta bude trebalo.

Nakon hvalospjeva o brojnim državama, sljedeće, možda logično pitanje, bilo je koje ih to nisu posebno dojmile, na šta je Kokoruš rekao da su ga skoro sve zaista oduševile.

Ne cijenimo BiH

Ali Marin ima već „spisak“ onih u koje se ne bi vratio.

– U Afganistan se nikad ne bih vratio zbog nedostatka higijene. Pokupili smo nekakve parazite, još ih se nismo riješili. U Moldaviju nikad ne bih opet otišao, u Indiju, također. Nema nikakve higijene, isto. U Kuvajt ne bih, nemaš šta vidjeti tamo. Maldive jednom vidiš i to je to, ništa posebno. Ima puno boljih mjesta. Trinidad i Tobago ili Jamajka, puno su bolji. Kusur ti vraćaju u džointima. Kupovao sam voće na Jamajki i nemaju 30 feninga da mi vrate i nude mi kesu trave – prisjetio se Marin kroz smijeh.

Poslije toliko država koje su posjetili, upitali smo ih kako gledaju na svoje rodno Visoko i BiH generalno.

– Kad dođem u dvije trećine destinacija, bude mi drago što sam iz Bosne i Hercegovine.  Kada pogledaš sve te države, mi smo u top trećini što se tiče svega. Kada odeš u Indiju, bude ti previše drago što si iz BiH, što nisi iz Indije. Zamisli, rodiš se u Indiji. Ili u Afganistanu, Pakistanu, Gruziji… BiH je fakat u gornjoj trećini što se tiče svega. To naši ljudi ne znaju, ne cijene, kontaju: „Da mi je negdje otići, ne valja ovo“. A mi smo ekstra – ističe Marin dok je Mario dodao:

– Svi nas porede s Evropom, odnosno Evropskom unijom. Ali stvarno ti drago bude.

Loše iskustvo u koroni

– Išao sam u Trinidad i Tobago u jeku koronavirusa. Supruga mi bila trudna, u petom mjesecu, a drugo dijete malo, tek godina. I mi se spakujemo i krenemo. Još iz Njemačke. I sletimo tamo i vrate nas, nisu nam dali ući u državu. Jer Emina je primila jednu vakcinu i bila pozitivna, to se u Evropi smatra kao potpuna vakcinacija, međutim, tamo ne priznaju to. I odmah su nas, istim letom, vratili. Znači, nakon 40 sati leta s presjedanjima, s malim djetetom, a supruga u drugom stanju, vratili su nas – ispričao je Mario svoje ne tako lijepo iskustvo.

U metrou nas zvali na ručak

– Gostoprimstvo je kad ti neko ponudi hranu, piće i spavanje koliko god ti treba. To ti u Bosni rijetko ko uradi. A ove zemlje, Pakistan, Afganistan, svaki dan smo imali ponudu. U Pakistanu, dok smo se vozili u metrou, prišao nam je momak i pozvao nas kod sebe na ručak – istakao je Petrović.

Nerma Ajnadžić – avaz