Višestranačka diktatura

Ljudima su prodali foru da je suština demokratije višestranačje i pravo svake budale da u javnosti može reći šta hoće. A da li je to stvarno suština demokratije? Da li je to njen smisao i njen temelj? Suština demokratije je sloboda, a temelji slobode su egzistencijalna nezavisnost, besplatno i jednako kvalitetno zdravstvo za sve, besplatno i jednako kvalitetno obrazovanje za sve, besplatno stanovanje za sve, besplatan kulturni i sportski razvoj… Samo ljudi kojima je sve to dostupno na jednak način i koji nisu diskriminisani po tom osnovu su istinski slobodni ljudi. Bez toga su robovi kapitala i profita, robovi banaka i dugova, robovi sistema čiji jedini smisao je kapital i koji postoji radi stvaranja kapitala, a ne radi ljudi.

S druge strane svim silama nam pokušavaju isprati mozak da sve to nije važno dok imamo pravo glasa na izborima i dok možemo javno psovati mater bilo kome i kao to je vrhunac demokratije. Kad smo već kod višestranačja hajde da pogledamo šta ono ustvari jeste u svojoj osnovi i šta nam donosi. Jeste li znali npr. da u parlamentu Sjeverne Koreje postoje tri političke partije? Po mjerilima zapadne demokratije to bi onda bila demokratska država jer ima višestranačje. U američkom kongresu, s druge strane, imate dvije partije i po mjerilima zapadne demokratije Sjeverna Koreja bi u svakom slučaju bila “demokratskija” država od SAD-a. Međutim ne radi se o tome. Višestranačje nužno ne znači i demokratiju. Ono, uz pomoć medija, može odavati njen privid, ali nikako nije i njen dokaz. Radi se o tome da li građani neke zemlje mogu u toj vrsti odlučivanja izvršiti promjenu samog sistema tj. da li je moguće u takvom modelu izvršiti prelaz iz kapitalističkog u socijalistički sistem i izvršiti promjenu vlasništva nad sredstvima za proizvodnju?

E tu višestranačje zapada u blato i glib iz kojeg nije u stanju da se izvuče. Imali smo slučajeve u istoriji gdje su izbori doveli do pokušaja promjene sistema, ali su na nivou statističke greške (Čile) ili su svijet odveli ravno u katastrofu (Njemačka 1932. i 1933.) Višestranačje, dakle, kao po pravilu ne donosi slobodu i demokratiju. Ono nam samo omogućuje da biramo između različitih interesnih grupa koje će upravljati sistemom, ali neće dovesti do promjene samog sistema. Na izborima ne glasamo i nismo u stanju glasati za promjenu u strukturi vlasničkih odnosa i nismo u stanju izglasati da preduzeća rade u korist društva, a ne u korist poslodavaca. Mi samo glasamo i odlučujemo o tome koja grupa ljudi će zastupati određene interese kapitala i na koji način. To je smisao čitave zapadne demokratije.

Ta demokratija nije bazirana na slobodi, nego na prividu slobode, a sa ciljem očuvanja postojećih kapitalističkih odnosa. Zbog toga nas stalno i bombarduju kako su izbori vrhunac demokratije, a što nikako nije tačno. Vrhunac demokratije su slobodni ljudi koji se besplatno školuju, liječe, kulturno uzdižu, koji nisu eksploatisani od strane kapitala i ljudi koji žive u državi koja na profit gleda kao na novac kojim se unapređuje život svih ljudi i razvija društvo, a ne kao na novac koji je “zaradio” poslodavac. Izbori, običnim ljudima, suštinski nude mogućnost odabira da li će biti obješeni, strijeljani ili umrijeti u teškim mukama, ali svakako će umrijeti. Ne nude im mogućnost da prežive i to je najveći problem sa višestranačjem zapadnog tipa. Treba nam višestranačje koje nudi mogućnost preživljavanja, koje nudi mogućnost promjene samog sistema, a ne njegovih upravljačkih struktura. Treba nam višestranačje koje omogućuje da zaista na izborima možemo odabrati bolji život, a ne izvršiti promjenu tlačitelja.

Također, višestranačje, nije jedini oblik demokratskog izražavanja volje ljudi. Direktna demokratija je mnogo bolji i ljudima mnogo bliži sistem. Također delegatski sistem osigurava mnogo kvalitetnije ljude i mogućnost da baza koja je birala određene ljude i bilo kojem trenutku opozove te ljude i postavi nove koji će biti bolji po bazu koja ih je birala. Međutim nama se višestranačje prodalo kao jedini oblik demokratskog izbora vladajućih struktura, a što nikako nije tačno. Delegatski sistem čak osigurava da ne morate imati nijednu političku partiju u državi, a da opet imate najdemokratskiji sistem.

Kako god, bliže nam se izbori, a imamo ponudu da glasamo za ljude koji će da upravljaju sistemom, ali ne i da urade promjenu samog sistema. Nije to slučaj samo u nas nego u većini razvijenog kapitalističkog svijeta. To su stvari koje se moraju mijenjati i do kojih evolucija treba da nas dovede. Ovakvi izbori jednostavno nemaju nikakvog smisla i predstavljaju klasičnu diktaturu upakovanu u šarenu bocu demokratije. Oni jednostavno ni po čemu nisu demokratski i nigdje nisu demokratski, a ne samo u Bosni i Hercegovini, jer jednostavno ne nude izbor. Izbor je samo jedan, to je kapitalistički sistem. Kada već ne možete uraditi promjenu sistema, onda je manje važno (ali ne i nevažno), ko je taj koji tim sistemom upravlja. U svakoj varijanti ne upravlja u vašu korist, ali u zavisnosti od interesne grupe (političke stranke) koju odaberete zavisi količina vaše patnje i eksploatacije.

Živimo u robovlasničkoj diktaturi u kojoj imamo privid slobode jer su nam kao dali mogućnost da biramo na izborima i pričamo šta hoćemo, ali ta sloboda izbora i govora je ograničena nevidljivom crtom koja razdvaja svetost kapitala od naše slobode. U kapital ne smijemo dirati jer je kapital smisao sistema i jedini je nedodirljiv. Mi smo kao ljudi u ovoj diktaturi kapitala potrošna roba i naši životi ne znače ništa bilo da se radi o jednom ili milionima života koji će biti žrtvovani na oltar slobode kapitala da demokratski uništava naše živote. Nama treba demokratija za ljude, a ne demoNkratija za kapital. Treba nam sloboda, a ne privid slobode, jer živimo u najgoroj diktaturi koja odnosi milione života kako u ratovima, tako i na domaćem terenu zbog loših uslova rada, dužničkog ropstva, nepristupačnosti zdravstvenog sistema i privilegije kvalitetnog obrazovanja samo za bogate.

Za svo to vrijeme u medijima ćete slušati kako živimo u slobodnom društvu (Evropa, Amerika, Australija…) u kojem svi treba da smo sretni jer možemo izabrati poglavicu koji će zastupati interese neke grupe kapitalista i ugnjetavati nas na sebi svojstven način dok mi imamo slobodno pravo da mu psujemo mater i dovedemo drugog poglavicu koji će raditi to isto, a mi i njemu psovati mater i tako godinama, desetinama godina. Za svo to vrijeme smo gladni, bolesni, obespravljeni ali moramo biti sretni jer učestvujemo u izboru poglavice kojem svašta možemo da kažemo. E to je dragi moji ništa drugo nego diktatura upakovana u oblande demokratije, slobode i višestranačja. Živimo u totalitarnom režimu diktature kapitala i to svima treba da nam bude jasno, a kako bi bili u stanju sutra da srušimo diktaturu i totalitarni režim zapadne demoNkratije čiji jedini smisao je profit.

I vezano za izbore poznata ja izreka Marka Tvena “Da izbori mogu dovesti do promjene bili bi zabranjeni.”