“Vijećnik”: Jeste li znali da ljudski prdež emituje CO2 u atmosferu

U svakodnevnom govoru riječ „politički“ koristi se u smislu lukav, podmukao, prepreden. U Oxford Dictionaryju riječ političar prvi put se nalazi u sljedećoj rečenici: „Selo je ostalo vrlo brzo bez ljudi jer vrag je dobar političar.“ Ili u Goetheovom Faustu se kaže: Odvratne li pjesme! Fuj! Politička pjesma!“

“Za djelovanje u političkoj ustanovi mora postojati motiv:

– Motiv djelovanja u politici može biti: osjećaj manje vrijednosti, pripadnost rubnim grupama, želja za dominacijom i sl.

– Npr. inferiorni pojedinci često ulaze u politiku zato što politička uloga, odnosno vlast, takvim ljudima omogućuje superiorno ponašanje

– Najrjeđi motiv – radi općeg dobra”
(Uvod u politologiju – Dr. sc. Anđelko Milardović)

Svaki društveno-politički aktivista ulazeći u određenu društvenu sredinu s namjerom da u zatečenim zadatostima, a da pri tome svjestan svih tih zadatosti, pokuša dati vlastitog doprinosa – ostaviti traga svoga djelovanja; nema pravo, a još manje osjećati za obavezu da drugima drži pridike – dok vlastitu nesposobnost pravda zatečenim okolnostima.

Javno pozivam sve društveno-političke aktere ovog grada da prije nego što drugima počnu držati pridike istaknu sve svoje poduzete aktivnosti i zahmet koji imaju iza sebe u cilju afirmacije vlastite kompetentnosti – da drugima savjetuju bilo što.
Kritizerstvo koje polazi iz perspektive amnestiranja vlastitosti od opšteg stanja, uvijek i vazda su filozofija PIČKE od karaktera (ne kao ženskog polnog organa, već kao intelektualne i moralne vertikale koja čućečke piški).

Insinuirajući s tendencijom diskreditacije drugih, bez da imaju MUDA (ne kao dijela muškog polnog organa, već kao karakterne hrabrosti), takve NIŠTARIJE osim što vlastitim egzibicionizmom opoganjuju svaku društvenu zajednicu – društveni su paraziti od kojih treba štititi svaki segment društvene zajednice.
Društveni aktivizam bilo koje vrste podrazumjeva predpostavku da u zatečenim zadatostima se imaju prijedlozi rješenja. Konstatirati da se “zemlja okreće oko sunca”, u ovdašnjim prilikama da nam je sve otišlo u tri lijepe p…. m……, nije ništa drugo nego klasični primjer mediokritetske svijesti i diletantskog djelovanja.

Igrom slučaja, nekim akterima ovdašnje društveno-političke zbilje pokušavali su pripomoći timovi ljudi, po sedmicu dana pripremali im javne nastupe, da bi isti ti skorojevići svoje istupe svodili na mentalno masturbiranje pred kamerama lokalne TV kuće.

Samo “Bošnjački” mediokritet i diletant može javno da se hvali kako vlastitom glavom promišlja u ime političke partije kojoj pripada (da je privatizira), istovremeno govoreći koliko je ista mnogoljudna i referentna – dok po vlastito mišljenje ide u drugu političku partiju (vlastitu bi napustio, ali nema MUDA, odnosno para, jer određene partije fiktivnim ugovorima o fiktivnim zaduženjima obavezuju svoje članstvo);
– Da izražava ambicije da će zasjeti na čelo vlasti “bez podrške većine” u istoj,
– Da govori u ima naroda, a da je isti, od tridesetak i kusur hiljada građana s pravom glasa, skupio jedva 1% povjerenja, itd…

Da li je to isti kadar koji je prije neko desetljeće bio izbačen iz prosvjetne djelatnosti u Olovu.

Jeste li znali da ljudski prdež emituje približno isto CO2 u atmosferu koliko generiše i energija koja je potrebna da bi se poslao 1 tvit?

(M.H. – magazinplus.eu)

Što je zapravo politka? Koja je njezina svrha?

Macchiavelli (15. – 16. stoljeće) – daje današnje značenje politici – politka, kao vještina upravljanja državom, vjština političkog djelovanja

1. Politika – od grč. riječi:
– Polis: grad-država, skup građana koji tvore grad
– Politeia: država, ustav, politički režim, republika, državljanstvo
– Politika: neutralna množina od politikos – političke stvari, građanske stvari, ustav, politički režim, sve što se odnosi na državu, republiku, suverenitet
– Politike tehne: političko umijeće

2.  Aristotel – politika je djelovanje radi nekog dobra (etička dimenzija)
3.  U srednjem vijeku – politika je vještina upravljanja gradovima-državama

Tri dimenzije politike

1. Institucionalna (polity) – ustanovljena preko Ustava, pravnog poretka i tradicije; kroz institucije se kanaliziraju čak i principi oblikovanja političke volje: izbori, osnovna prava, sloboda mišljenja…

2. Procesualna (policy) – normativna, tj. sadržajna dimenzija, koja ukazuje na ciljeve, zadatke i predmet politike; ova je dimenzija puna konfliktnih sadržaja zbog različitih interesa

3. Proceduralna (politics) – posredovanje između interesa putem konflikta i konsenzusa; stalni proces oblikovanja političke volje i posredovanja interesa

Za odveč radoznale, ovo je reakcija na tekst pod ovim LINKOM.

www.magazinplus.eu