“Teorija zavjere” dok se ne otkrije istina – Paravojne snage “Eurogendfor” specijalizirane za gušenje socijalnih nemira
“Eurogendfor” je obična teorija zavjere neovisnih portala i blogera? Ne bi se reklo.
Talijanski bloger Daniele Di Luciano piše kako su on i njegove kolege od strane mass-medija, “uglednih” novinara i državnih dužnosnika ismijavani i dobivali etikete “teoretičara zavjere koji zarađuju na lakovjernim internetskim ovisnicima koji prate blogove, portale i internetske stranice pune besmislica i gluposti”.
Međutim, sada je postojanje ove nove europske policije potvrđeno i na službenoj internetskoj stranici Carabinieri.it i opširan članak potvrđuje “partnerstvo” talijanske policije pod ingerencijom Ministarstva obrane i “Eurogendfora”.
Naime, “Eurogendfor” ili “Europske žandarmerijske snage” je ime vojno-redarstvenih snaga Europske unije koje su zeleno svijetlo za ustroj dobile potpisivanjem “Velsenskog ugovora” 2007. godine.
Ugovor, čiji je sadržaj bio nepoznanica za stanovništvo zemalja potpisnica, ali i šire, prve su potpisale Francuska, Španjolska, Nizozemska, Portugal i Italija, Rumunjska se pridružila 2008. godine, a Poljska 2011. Litva je zemlja “partner”, a Turska ima status “promatrača”.
Nove sigurnosne snage sa specijalnim ovlastima su stacionirane su u Vicenzi (Italija), a aktivni sastav je do tisuću ljudi, uglavnom iz redova žandarmerije i vojnih policija zemalja potpisnica, dok službeno mogu mobilizirati 2 500 pripadnika elitnih postrojbi navedenih zemalja.
Navodno se radi o “jačanju sigurnosti na europskoj razini”, ali je zabrinjavajuće da mass-mediji uglavnom prešućuju postojanje ove multinacionalne vojno-redarstvene sigurnosne službe, dok se informacije o njima moraju tražiti po neovisnim medijima. Koliko god se mass-mediji trudili da se ne diže previše buke oko ustroja “Europske žandarmerije”, nakon objave teksta ugovora su internetski portali su bili zagušeni komentarima o vrlo upitnoj strukturi i namjeni EGF-a.
Izvorno su specijalne postrojbe Europske unije mole intervenirati i u slučaju “nereda zbog teške gospodarske situacije u zemljama koje su do sada potpisale ugovor”. Dakle, ukoliko bi došlo do “pobune” na nacionalnoj razini, redovne sigurnosne snage zemalja potpisnica ugovora bi “smirivanje situacije” predale u ruke “Eurogendfora”, koji bi se, naravno, potrudio da ušutka sve i svakoga. Osim toga, prema članku 4. ugovora, ove snage mogu obavljati sve aktivnosti koje obavlja redovna policija i sigurnosne službe, uključujući i podizanje kaznenih prijava. Kasnije je mogućnost intervencije proširena na sve članice Europske unije i izvan nje.
Potvrđeno je da je “Eurogendfor” intervenirao u Torinu krajem 2013. godine, kada je redovna policija obila zapovijed da silom rastjera prosvjednike. Iako se jedan talijanski portal “specijaliziran za razotkrivanje teorija zavjere” svojski potrudio da nasilno rastjerivanje mirnih prosvjednika u Torinu prikaže kao akciju redovne policije, kasnije je Igor Gelarda, glavni tajnik Konfederacije neovisnih sindikata talijanske policije (CONSAP), potvrdio aktivnosti “Eurogendfora” i opasnost koju po europsku demokraciju sa sobom nosi jedna takva elitna paravojna formacija.
Osim Torina, “Eurogendfor” je godinama intervenirao u razbijanju demonstracija u Grčkoj, a njegove su bile stacionirane u posebnoj bazi u Igumenici, gradu u sjeverozapadnoj Grčkoj. Tada je grčka ljevičarska stranka KKE uputila oštru prosvjednu notu bivšoj grčkoj vladi kojom je tražila objašnjenje prisustva neregularnih i stranih specijalnih snaga na grčkom teritoriju i sudjelovanju istih u nasilnom razbijanju prosvjeda protiv mjera štednje.
Igor Gelarda za portal Infodifesa potvrđuje navode neovisnih novinara koji su upozoravali da “Eurogendfor” nema ograničenja u svom radu. Zabrinjavajuće je što nije jasno definirano kome bi trebala polagati račune, jer u članku 5. ugovora stoji “kako mogu intervenirati samo uz dozvolu NATO saveza, Ujedinjenih naroda, EU, OESS-a i drugih organizacija i saveza, a za svoj posao će odgovarati zajedničkom povjerenstvu ministarstava vanjskih poslova i obrane zemalja potpisnica”. Talijanska agencija ASI tvrdi kako će te snage biti slobodne da obavljaju svoje zadaće prema svojoj procjeni, te da im se zbog ove nedefiniranosti u nadzoru i ovlastima “nitko neće smjeti miješati u njene poslove”.
Ne samo to, kontingent koji može okupiti oko 2 500 ljudi u roku od trideset dana može intervenirati van granica Europske unije i u svakom kutku svijeta, a članak 29. određuje da djelatnici “Eurogendfora” ne mogu biti predmetom nikakvog kaznenog progona koji bi se mogli odnositi na povredu zakona države domaćina ili države koja se koristila njihovim “uslugama”, bez obzira na zločin “kojeg operativci tijekom službe počinili”.
Dakle, odu li na primjer specijalci “Eurogendfora” u Grčku ili Makedoniju, Ukrajinu ili Portugal i neselektivno pucaju po prosvjednicima, neće snositi nikakve posljedice.
Prema deklaraciji o namjeni i ugovoru, snage “Eurogendfora” su predstavljene kao “operativne, unaprijed organizirane i robusne snage za brzo razmještanje” koje će doprinijeti Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (Common Security and Defence Policy), čak i kada nisu raspoređene u strukturama Europske unije.
U lipnju prošle godine je Europska unija usvojila posebnu uredbu kojom ove snage lakše mogu biti raspoređene izvan teritorija EU, što se posve sigurno odnosi na moguće akcije u Ukrajini, Moldaviji ili Gruziji, pišeAndrej Akulov i pita se jesu li ljudi Gruzije, Ukrajine i Moldavije dobro informirani o tome? Jesu li svjesni te činjenice i što sve to znači u praksi? Teško! Najvažniji aspekt se uvijek ignorirao namjerno, što i jest trik politike.
Talijanski parlament je bez javne rasprave gotovo jednoglasno ratificirao ugovor o pristupanju ovim snagama, a postavlja se pitanje zašto su taj ugovor potpisale samo Francuska Španjolska, Portugal, Italija, Nizozemska i Rumunjska, a kasnije Poljska? Postoje oni koji se bave teorijama zavjere i vide zakulisni utjecaj interesnih skupina financijske i gospodarske svjetske elite, ali je sve više onih kojima je dovoljno i to što se dovodi u pitanje suverenitet zemalja koje se odluče tražiti “usluge” ovih specijalnih snaga bez ikakve odgovornosti.
Službeno je “Eurogendfor” djelovao ili djeluje u Bosni i Hercegovini, Centralnoafričkoj Republici, Maliju, Afganistanu i na Haitiju i, unatoč svim dokazima, ne želi priznati da su bili “partneri” u suzbijanju prosvjeda u Italiji i Grčkoj.
No, sada talijanski Carabinieri potvrđuju suradnju i na njihovim službenim stranicama u dijelu o “partnerima” stoji prilično uznemirujuća potvrda ove vojno-policijske strukture:
“Među instrumentima upravljanja krizom na raspolaganju međunarodnih organizacija vodeću ulogu preuzimaju, Europske žandarmerijske snage (Eurogendfor/EGF), koji su se etablirale kao učinkovito sredstvo intervencije i snage sposobne za rad čak i u vrlo destabilizirajućem scenariju.
Ideja o stvaranju policijskih snaga ustrojenih po vojnom modelu dolazi zbog potrebe njihovog raspoređeno u kriznim područjima pod okriljem NATO saveza, Ujedinjenih naroda, Europske unije ili ad hoc koalicija. Ideja je izvorno nastala na tijekom neformalnog sastanka ministara obrane EU koji se održao u Rimu 8. listopada 2003.
Tom prigodom su se ministri obrane Francuske i Italije, Michele Alliot Marie i Antonio Martino, složili o potrebi za takvim instrumentom koji bi mogao biti određeni segment potpore mirovnim operacijama, za obavljanje policijskih poslova umjesto ili uz lokalne policijske snaga, te da djelomično ili u potpunosti vrše njihovu zadaću.
Između predstavnika policijskih snaga zemalja članica je dogovoreno da se ove snage po nalogu Europske unije ustroje po vojnom modelu, a činit će ih talijanski Carabinieri, francuska Nacionalna žandarmerija, španjolska Guardia Civil, portugalska Guardia Nacional Republicana i nizozemski Marechaussee.
Izjava je na marginama neformalnog sastanka ministara obrane EU potpisan 17. rujna 2004. u Noordwijku (Nizozemska).
Navedena izjava zatim ratificirana međunarodnim ugovorom potpisanim 18. listopada 2007. u Nizozemskoj. Svi su parlamenti ratificirali ugovor, samo Francuska još nije završila proces.
Konkretno, Glavni stožer “Eurogendfora” predviđa ukupno 36 mjesta, jednako podijeljenih između Carabiniera, francuske Nacionalne žandarmerije, španjolske Civilne garde, portugalske Nacionalne republikanske garde i nizozemskog Marechausseea, koji trenutno drži čak i dužnost zapovjednika Stalnog stožera u Vicenzi i Rumunjske žandarmerije koja je članica EGF-a postala u prosincu 2008. godine.
Glavni stožer EGF-a koji se nalazi u vojarni “Chinotto” će služiti za planiranje budućih policijskih operacija.
EGF zbog fleksibilnosti strukture može biti stavljen na raspolaganje vojnim ili civilnim vlastima.
Predsjedništvo “Eurogendfora” je Međuresorno povjerenstvo na visokoj razini i riječ je o vojno-političkom koordinativnom tijelu EGF-a. Sastanci Međuresornog povjerenstva su održani 2010. godine u Italiji, potom 2011. u Španjolskoj i 2012. u Portugalu.
Rastući interes u novoosnovane je pratio zahtjev Rumunjske, Turske, Poljske i Litve da se pridruži EGF-u kao članovi, promatrači i partneri.
Procjena o otvaranju novim zemljama je još uvijek predmet potrebe tehničke pričuve, obzirom da je roje o policiji po vojnom ustroju, potrebno je steći političke uvjete i zemlja mora biti članica ili kandidatkinja za ulazak u EU.
Tako je Rumunjska žandarmerija status punopravnog člana dobila na sastanku 18. prosinca 2008. Turska “Jandarma” ima status promatrača, a Poljska vojna žandarmerija i Služba javne sigurnosti Litve imaju status partnera.
Što se tiče prvog operativnog korištenja “Eurogendfora”, Međuresorno povjerenstvo se 19. srpnja 2007. odlučilo za sudjelovanje u vojnoj operaciji “EUFOR” u Bosni i Hercegovini. Operativna uporaba EGF-a u BiH je završila 31. listopada 2010.
Od 8. prosinca 2009. se EGF službeno koristio u Afganistanu u sklopu misije ISAF.
Dana 8. veljače 2010. Međuresorno povjerenstvo odobrava uključivanje EGF-a kao dio misije na Haitiju, gdje je u sudjelovalo 120 talijanskih karabinjera, 147 francuskih žandara i jedan španjolski SWAT od 23 čovjeka iz Civilne garde. Misija je završila 31. prosinca 2010.”
Ovo stoji na službenoj stranici partnera “Eurogendfora”, talijanskih Carabiniera, i nema naznaka da je EGF korišten bilo gdje i izvan područja za koja ih je ovlastilo posebno Međuresorno povjerenstvo na visokoj razini. Međutim, ukucate li na tražilici na Googleu na grčkom jeziku pojam “Ευρωπαϊκή Δύναμη Χωροφυλακής Ελλάδα” dobit ćete oko 60 000 rezultata, izvješća u PDF formatu, žalbi, prosvjednih nota i novinskih članaka o postupcima “Eurogenfora”, najviše u razdoblju od 2010. do 2014. godine. Osim službenog dopisa vladi stranke KKE, neke su parlamentarne skupine tražile raspravu o prisutnosti “Eurogenfora” na grčkom teritoriju, tko je te snage zvao i u skladu s kojim ustavom propisanim ovlastima? U priopćenju grčke policije su uvijek tvrdili da ove informacije nemaju nikakve veze sa stvarnošću, unatoč činjenici da brojni grčki političari, aktivisti, novinari, prosvjednici tvrde da su se, zbog “nepouzdane grčke policije”, upravo te snage koristile za gušenje prosvjeda koji su Grčku potresali nekoliko godina za redom.
Naravno da Europska unija nikada neće priznati da je stvorila monstruma – paravojne snage “Eurogendfor”, koje imaju vlastitu obavještajnu službu i mogu izravno intervenirati na poziv “ad hoc” osnovanog tijela. Ne navodi se koje je to tijelo i tko ga može “osnovati”, ali je za pretpostaviti da bilo koja vlada ili Vijeće za nacionalnu sigurnost može tražiti njihove “usluge”, gotovo sigurno bez parlamentarne rasprave i službenim kanalima preko institucija EU, UN-a ili OESS-a.
“Europska žandarmerija“ ima sve ovlasti i resurse policije, vojske i tajnih službi, a može djelovati u dogovoru s nacionalnim policijama ili vojskom u borbi protiv nereda, nemira i velikih demonstracija. Njemačko Savezno ministarstvo obrane pohvalio je “Eurogenfor” na svojim internetskim stranicama, govoreći “kako je Europska žandarmerija obećavajuće rješenje”, prenosi grčki Kostasxan.
EGF i dalje gotovo u potpunosti djeluje u sjeni i što više ljudi tone u siromaštvo i očaj, a pogrešna politika ne rješava krizu, ove će snage biti sve traženije da “poprave” situaciju. Čelnici europskih država će sigurno tražiti da usluge ove postrojbe koriste protiv svojih građana.
Europske vlade točno znaju što mogu očekivati i da bi izbjegle koristiti svoje vojske protiv vlastitih državljana gotovo u tajnosti su osnovale su paravojne “Europske žandarmerijske snage”.
Teoretski, vodstvo Europske unije može koristiti EGF u bilo kojoj krizi.
Zanimljivo je da je logotip EGF-a “Lex paciferat”, što se može prevesti kao: “Zakon donosi mir”, čime se naglašava “načelo bliskog odnosa između provedbe pravnih načela i vraćanja sigurnog okruženja”.
“Ratno vijeće” u obliku Međuresornog povjerenstva se sastoji od ministara obrane i sigurnosti zemalja članica EU koje sudjeluju u organizaciji i ono odlučuje o sigurnosnoj strategiji.
U članku 4. statuta koji govori o dužnostima misije možemo pročitati: “Zahtjev za korištenje EGF-a se može uputiti za zaštitu osoba i imovine, te održavanje reda u slučaju javne pobune.”
Vojnici ove paravojne postrojbe Europske unije bi trebali poštovati postojeće zakone države u kojoj interveniraju i gdje su stacionirani, ali su sve zgrade i područja na kojem djeluju izvan nacionalnog suvereniteta domaćina i na njih ne mogu doći vlasti države u kojoj EGF intervenira.
Još jednom na kraju treba naglasiti na sporni članak 29. ugovora o stvaranju “Eurogendfora”, koji na 13. stranici ugovora kaže “kako član Eurogendfora ne podliježe nikakvim postupcima ili bilo kojoj odluci protiv njega u državi domaćinu ili državi u kojoj je postrojba djelovala ako je to posljedica obavljanja njegovih službenih dužnosti”.
Pripadnik postrojbe ne može biti pravno gonjen bez obzira na individualnu odgovornosti u slučaju nanesene štete ako je to učinjeno u obavljanju službene dužnosti, a problem će se rješavati tako da će vlasti države domaćina ili države primateljice usluga razmotriti zahtjev i procijeniti visinu naknade na pravedan i ispravan način, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, uključujući i ponašanje ozlijeđenih i izvješće o tom pitanju.
Dalje se navodi na koji će se način tužbe rješavati i da će se naknada štete zadovoljiti samo ako je zahtjev u potkrijepljen argumentima. Dakle, kroz beskrajnu pravnu proceduru se gubi iz vida potencijalni zločin i odgovornost pripadnika “Eurogendfora” će se možda riješiti kroz dugogodišnju pravno-birokratsku proceduru, najvjerojatnije nikada.
Najgore je što Europska unija ovim dodatno ukida nacionalne suverenitete zemalja članica i sama odlučuje koje će “zakone” provoditi u slučaju nemira.
Iskreno govoreći, ovo je “briljantna ideja”, uzmemo li u obzir činjenicu da bi se tijekom socijalnih nemira mnogi pripadnici redovnih policijskih snaga možda oglušili o zapovjedi za uporabu sile. Kako bi se izbjegao takav rizik, najbolja opcija je u pobunjenu zemlju poslati sigurnosne snage iz drugih zemalja. Tada sve ide “puno lakše” i nema opasnosti da, kao u Torinu, policajci skinu kacige, polože palice na pločnik i ogluše se o zapovijed.
Je li “Eurogendfor” zaista obična teorija zavjere neovisnih portala i blogera? Ne bi se baš reklo.
