Nemoguće je ne postaviti pitanja poput onog kako to da je do juče izdajnička Trojka odjednom za SDA postala, kako kažu, opcija sa kojom je moguće lakše realizirati svoje politike? Ili, kako to da je mrska, korumpirana i kakva sve ne SDA sa kojom je nemoguće raditi odjednom za NiP i SDP postala poželjan partner?
Piše: Adis Nadarević
Postoji ona poučna priča o psu koji je u zubima nosio lijep komad mesa pa naišao na rijeku. Ogledajući se u rijeci, nije prepoznao vlastiti odraz nego je mislio kako je u pitanju drugi pas sa lijepim komadom mesa kojeg bi valjalo oteti. Pas je zarežao, zinuo i krenuo prema površini vode, a onaj lijepi komad krtine mu je ispao iz usta i nestao u rijeci.
No, jasno je kako se u doba falsificiranih diploma čita sve manje i kako odluke danas donose ljudi koji nisu čitali ni basne kao djeca. Jer, da jesu izvukli bi neke pouke i znali bi prepoznati barem vlastiti odraz sa ustima punim mesa.
Juče je smijenjena vlada Unsko-sanskog kantona i imenovana je nova. Okosnicu bivše vlade činile su SDA i NES, a u novoj vladi će sjediti SDA i Trojka minus Naša stranka plus lokalna stranka Pomak. Dakle, SDA je srušila vladu u kojoj je participirala i formirala je novu u kojoj bi trebala dominirati, imati premijersku poziciju i veći broj ministarstava nego ranije. U tome nema ništa sporno, riječ je o najobičnijoj političkoj praksi kojoj stranke pribjegavaju kada nađu političke partnere sa kojima dijele više zajedničkog i sa kojima mogu lakše ostvarivati svoje političke ciljeve.
I tu dolazimo do nečega što bi ipak moglo biti sporno, ne samo javnosti nego i rukovodstvima stranaka koje su uključene u ovu rokadu, te njihovim biračima. Naime, nemoguće je ne postaviti pitanja poput onog kako to da je do juče izdajnička Trojka odjednom za SDA postala, kako kažu, opcija sa kojom je moguće lakše realizirati svoje politike? Ili, kako to da je mrska, korumpirana i kakva sve ne SDA sa kojom je nemoguće raditi odjednom za NiP i SDP postala poželjan partner? Takođe, da li je par ministarstava u – iz perspektive političkog Sarajeva – egzotičnoj i nepristupačnoj Krajini koja je bila na dnu prioriteta svake vlasti stvarno vrijedno torpediranja cjelokupnih stranačkih narativa i nekih unutrašnjih potresa i raskola?
Sad kada su i konačno svi bili u krevetu sa svima drugima i kada bh. političku scenu najbolje opisuju stihovi Dine Šarana „inače, njegov bivši sad ima drugu, a ti si bila već s njom i svi smo u krugu“ jasno je da principa više definitivno nema, kao i da se stvari više ne svode ni na dugoročni, ni na srednjoročni, nego na kratkoročni interes gotovo na dnevnoj bazi. O nekim politikama i programima odavno nema ni govora.
Kad je SDA bio stranka
Svaka, pa i najjednostavnija definicija pojma politička stranka uvijek sadrži dva elementa. Jedan od njih su politički ciljevi, koji podrazumijevaju neku ideologiju i viziju, a drugi je organizacija, koja podrazumijeva određenu strukturu i hijerarhiju nužnu za provođenje tih ciljeva. Jučerašnji eksperiment u Unsko-sanskom kantonu bi, po ovome, najviše mogao koštati SDA, i to do te mjere da bi ovaj torpedo u njen narativ mogao čak označiti i početak njenog definitivnog kraja.
I nije pretjerano to reći, iako je i ranije bilo neposluha sa terena koji su znali dovesti do cijele kaskade odlazaka iz SDA i formiranja drugih stranaka. U jednom od prvih takvih je nastao i NES, kada je prije petnaestak godina dio krajiške SDA odbio ući u koaliciju sa SDP-om pa se potom odvojio i formirao ASDA, kasnije rebrendiranu u NES. Ali, tadašnja SDA se teško može porediti sa ovom današnjom, a krošei koje je nekada mogla otrpjeti stojeći sada je, kad je na konopcima, mogu lako baciti u knock-down ili u definitivni knock-out.
Današnja SDA nema partnere nigdje. Sve te godine pogrešno procijenjene i ničim utemeljene samouvjerenosti došle su na naplatu. Svi kadrovi kojima se davao primat nauštrb kvalitetnijih, obrazovanijih i pristojnijih na kraju su i sami povjerovali kako njihovo neznanje i ambicioznost ustvari predstavljaju kvalitet, te ih usmjerili protiv stranke koja ih je stvorila. Nesposobnost SDA da izgradi kvalitetnu i čvrstu političku strukturu među Bošnjacima učinila je i SDA i Bošnjake lakom metom za strance od kojih neki bez sumnje u Bosni i Hercegovini zastupaju interese nove euro-američke desnice i njoj bliskih poslovnih lobija.
Današnja SDA nema koalicioni kapacitet, nema kadrovski potencijal, nema veze u međunarodnoj zajednici i – u situaciji kad je na vlasti ne želi niko – sve na šta se mogla osloniti jeste da se pozicionira naspram vladajuće Trojke i kažnjava svaki njihov promašaj, u nadi da će ljudi gledajući kako je SDA dobra u opoziciji zaboraviti koliko je loša bila kao vlast. Čak ni to joj ne bi bilo dovoljno bez jačanja kapaciteta rijetkih koji su se iz svojih razloga našli na istoj liniji, poput stranaka NES, SBiH i DF, pa čak i na vlastitu štetu.
Nikakva priča o 400,000 glasova protiv aktuelne vlasti HDZ-a i Trojke ne pije vode bez ovih stranaka niti je bez njih taj rezultat moguće ponoviti. Da je toga svjestan više od svojih internetskih jurišnika koji krivicu za razlaz uporno pokušavaju smjestiti NES-u, pokazao je predsjednik SDA Bakir Izetbegović svojim upozorenjem kadrovima u USK da se njihova „odluka ne odnosi samo na Unsko-sanski kanton“ i da će naštetiti pokušajima da se formira „politički blok koji je jedini sposoban da se odupre nasrtajima na državu koji dolaze iz entiteta RS, i posljedicama sebične i izdajničke politike koju vode nestručni i nesposobni kadrovi stranaka ‘Trojke'”.
Bakire ne čujemo se
Izetbegović je iskusan političar kojem je jasno kako su mu slučajni partneri od neprocjenjivog značaja i da je njegovoj stranci u daleko većem interesu bilo izlaziti im u susret, davati ustupke i čak i trpjeti ponekad njihove hirove zbog veće nagrade koju će na kraju imati kao stariji partner u snažnoj koaliciji. Nakon jučerašnjeg poteza svima je postalo jasno kako se SDA ne može smjestiti u istu rečenicu sa principijelnom i koherentnom politikom, da je jasno kako ona nema mehanizam da provede i onu politiku koju proklamira, ali i da će Izetbegoviću biti znatno teže motivirati NES pričom o borbi protiv izdaje dok iz njihovih leđa vire drške noževa koje su im njegovi ljudi zabili u Krajini.
I zato nije pretjerano reći kako bi ovo mogao biti kraj SDA, jer se i prije znalo dešavati da tu i tamo izbije pokoji lokalni neposluh, ali on se nikad nije desio na način da torpedira apsolutno sav narativ stranke, da otjera jedine saveznike, da svojim najljućim i najmotiviranijim političkim neprijateljima, NiP-u, omogući formiranje jedine jake baze van Sarajeva, i sve to u trenutku kada HDZ i SNSD imaju partnere koje im ne pada na pamet mijenjati i kada međunarodna zajednica (iz svojih razloga) podržava svaku vlast u kojoj SDA neće učestvovati.
Koliko god to moglo pretenciozno zvučati, sudbina SDA bi lako mogla biti u rukama NES-a, i ovisiti o pravcu u kojem ova stranka odluči krenuti. A mogućnosti se svode na dvije opcije.
U prvoj od njih, NES ne dopušta da njena politika bude reaktivna i da se mjeri prema SDA. Ako se opredijeli na to da pretrpi ovaj udarac od SDA i nastavi graditi svoju politiku na svojim principima, uz mogući pad rejtinga Trojke, NES bi to mogao dobrano kapitalizirati u pool-u bošnjačkih protestnih glasova u kojem se uglavnom i dešavaju promjene. To su birači koji možda i ne znaju šta hoće ali sasvim sigurno znaju šta neće, i to je onaj prostor između SDA i SDP kojeg su ranije obilato eksploatirali SBiH i SBB, a kasnije i DF te derivati SDA poput ASDA i PDA.
U drugoj varijanti i NES prihvata da od principa i dugoročne politike u Bosni i Hercegovini nema nafake, pravi salto mortale i zajedno sa Trojkom i HDZ-om vraća vlast na USK, zauzvrat za učvršćivanje većine na federalnom i državnom nivou, što bi – bez obzira na ranija iskustva sa NES-om – sa veseljem dočekali i stranci ali i trenutna većina koja mjesecima pokušava hodati sa objema nogama u jednoj čizmi. U ovom razvoju događaja, jasno je da SDA ne bi mogla računati na comeback ni na srednjim stazama i, iako niko razuman ne može očekivati njen potpuni nestanak, nekoliko godina bez vlasti, bez narativa i bez kredibiliteta joj mogu nanijeti nepopravljivu štetu.
No, ne treba zaboraviti ni to da je jučerašnja smjena vlasti u USK ujedno i potvrda one izreke „nikad ne reci nikad“ pa bi saradnja NiP-a i SDA u USK možda otvorila vrata saradnje ove dvije stranke i drugdje pri čemu bi ceh platila bh. građanska ljevica, ili ono na šta je ona spala. Kako reče spominjana pjesma „svi su u krugu“, svi su u điru, svaka igra – svaka dobija, a vidjećemo uskoro koliko je koštao onaj komad mesa sa početka priče.
tacno.net
