3. Januar (3.1.) je 3. dan godine po gregorijanskom kalendaru. Do kraja godine ima još 362 dana (363 u prijestupnoj godini).
Događaji
1496 – Leonardo da Vinci iskušava bez uspjeha model letjelice
1521 – Papa Leo X ekskomunicira Martina Luthera
1921 – Turski mir s Armenijom
1924 – Pronađen sarkofag faraona Tutankamona
1957 – Predstavljen prvi električni sat
1961 – SAD prekinule diplomatske odnose s Kubom.
1962 – Papa Ivan XXIII. ekskomunicirao Fidela Castra
1993 – Rusija i SAD potpisale START 2, sporazum o smanjenju nuklearnog naoružanja
1999 – Lansiran “Mars Polar Lander”
2004 – Egipatski “Boeing 737”, kompanije Flash Airlines, srušio se u Crveno More. Poginulo je svih 148 putnika i članova posade, među njima 135 Francuza
Rođeni
106 pr. Kr. – (na slici) Marko Tulije Ciceron (lat. Marcus Tullius Cicero; Arpin, 3. siječnja 106. pr. Kr. – Formijan kod Gajete, 7. prosinca 43. pr. Kr.), državnik, odvjetnik, politički teoretičar, filozof i najveći rimski govornik.
Iza početnih nauka u Arpinu uči u Rimu (s bratom Kvintom) govorništvo kod Marka Antonija Govornika i Lucija Krasa, pravo kod augura i vrhovnog svećenika Kvinta Mucija Scevole. S Epikurovim mudroslovnim sustavom, kojemu nije sklon, upoznaje ga Fedro, s naukom Akademije, kojoj se najviše priklanja, Filon, a u stoičku ga je filozofiju već u roditeljskoj kući uputio Diodot. Dobro je poznavao staro latinsko, napose epsko i tragično pjesništvo. Dospio je osobno poznavati pjesnika tragedija Lucija Akcija. Jednako dobro je poznavao grčki jezik i književnost. Na proučavanje književnosti, čini se, da ga je potaknuo grčki pjesnik Aulo Licinije Arhija, kojega kasnije brani na sudu.
V. Foppa: Mladi Ciceron čita, 1464.
U dobi od dvadeset godina ogledao se u prvim književnim pokušajima, a ujedno nastupa i kao govornik u više privatnih parnica. 79. – 77. pr. Kr. boravi u Grčkoj s bratom Kvintom i prijateljem Titom Pomponijem Atikom. U Ateni sluša akademika Antioha, epikurejca Zenona i ponovno stoika Fedra, a u govorništvu se dotjeruje kod Demetrija. U Aziji se upoznaje s kićenim baroknim azijskim stilom (genus Asiaticum ili amplum), a na Rodu kod Molona s rodskim (genus Rhodium ili medium), koji čini sredinu između jednostavnoga atičkoga (genus Atticum ili tenue) i bujnoga azijskoga. Boravak na Rodu odlučan je za Ciceronov govornički razvitak, jer se tada priklanja rodskom stilu.
Iza povratka u Rim, nastavljajući odvjetničko i govorničko djelovanje na sudu, zalazi u javni život te postaje prvi u svojoj porodici (homo novus) najranije što je moguće (suo anno): 75. pr. Kr. kvestor u Lilibeju na Siciliji, a time i senator, 69. pr. Kr. kurulski edil, 66. pr. Kr. pretor, 63. pr. Kr. konzul. U politici pristaje uz konzervativnu senatsku republikansku stranku, pa kao njezin zastupnik za svoga konzulata otkriva urotu Katilininu i protiv zakona kažnjava smrću urotnike na zaključak senata.
Cicerona tada slave kao spasioca države; ali je ovakvim istupom protiv urotnika navukao na se mržnju pučke stranke, uz koju su iz demagoških razloga Cezar i Kras. Na njihovu ponuku, iza sklopljenoga triumvirata s Pompejem 60., pučki tribun Publije Klodije Pulher potakne narod protiv Cicerona, te on morade ići u progonstvo (58. – 57. pr. Kr.), kod nas obradio Tresić Pavičić u drami “Ciceronovo progonstvo”), a imutak mu bude zaplijenjen.
Kada se vratio, i dalje nepoćudan triumvirima, istupa, doduše, zgodimice na sudu, ali je prisiljen povući se prvi put iz javnoga života, i to vrijeme iskorišćuje za književni rad. 51. – 50. pr. Kr. boravi kao prokonzul u Ciliciji. Iza povratka, u borbi između Cezara i Pompeja (49. – 48. pr. Kr.), poslije dužega oklijevanja pristaje uz Pompeja. Pobjednik Cezar oprašta mu to, pa se Ciceron tada opet povlači u privatni život i daje se po drugi put na življi književni rad. U tom radu traži utjehe i obiteljskim neprilikama. 46. pr. Kr. nakon tridesetgodišnjega braka s Terencijom, koja mu je rodila kćer Tuliju i sina Marka, dolazi do rastave, a 45. pr. Kr. umire mu kći Tulija. I od druge žene Publilije rastavio se već za godinu dana.
Kad je 15. ožujka 44. pr. Kr. ubijen Cezar, odlučnim nastupom protiv Marka Antonija, koji se, nastavljajući politiku Cezarovu, želi nametnuti Rimu za samovladara, postaje Ciceron vođa senata, koji je bio za republiku, a u opoziciji protiv Antonija. Ovaj, sam preslab protiv senata, sklapa 16. studenog 43. pr. Kr. s Oktavijanom i Lepidom tzv. drugi triumvirat (triumviri za uređenje države).
Prvo im je djelo proskripcije političkih protivnika. Među proskribiranima je i Ciceron, kojemu već 7. prosinca 43. pr. Kr. dadoše odsjeći glavu i desnu ruku, koje su donesene u Rim i izložene na govornici, gdje je on držao prije kratkoga vremena (44. – 43. pr. Kr.) vatrene govore protiv Antonija. I sin mu i brat Kvint postaju žrtve proskripcija. Ciceronova smrt znači politički pad rimske republike (res publica). Vojnički se ona još drži na istoku do bitke kod Filipa (42. pr. Kr.), a iza bitke kod Akcija (31.) dolazi konačno cijela država pod vlast jednoga, Oktavijana, i postaje carstvo (imperium).
1780 – Johann Christian Woyzeck, predložak za istoimenu figuru u romanu Georga Büchnera
1829 – Konrad Duden, njemački filolog i izdavač prvog njemačkog pravopisa
1850 – Sonja Kowalewska, ruska matematičarka
1892 – J. R. R. Tolkien, engelski književnik i jezikoslovac
1929 – Sergio Leone, italijanski glumac
1946 – Victoria Principal, američka glumica
1952 – Gianfranco Fini, italijanski politivar i ministar vanjskih poslova
1956 – Mel Gibson, američki glumac
1960 – Marla Glen, američka pjevačica bluesa
1969 – Michael Schumacher, njemački vozač Formule 1
1985 – Damir Džombić, bosanskohercegovački nogometaš
Umrli
1322 – Filip V, kralj Francuske
1903 – Alois Hitler, otac Adolfa Hitlera
1933 – Jack Pickford, glumac, Hollywoodski prvi “negativac”.
1950 – Emil Jannings, glumac
1967 – Jack Ruby, ubojica Lee Harvey Oswalda
1979 – Conrad Hilton, hotelijer
Praznici
Rimsko carstvo – Festival u čast mira
Wikipedia
