Salmedin Mesihović: Da li je potrebno suspendirati koalicijske pregovore sa strankom prof. dr. sc. Dragana Čovića?
Napad na Amera Bahtijara i Šteficu Galić, urednike mostarskog portala Tačno.net koji se (bez ikakvog povoda) desio u prodajnom centru Mepas Mall, od strane Marina Kordića, Josipa Čuljka i Antonija Vrljića je konačno izlio čašu žuči. Umjesto da se odmah procesuiraju napadači, hercegovačko – neretvanski policijski komesar Ilija Lasić je službeno informirao javnost da je valjda “nezavisna” mostarska policija podnijela prekršajnu prijavu protiv samo jednog od napadača i to Marina Kordića i ali i protiv Amera Bahtijara, koji je bio žrtva napada. Po saopćenju mr. Senada Pećanina advokata urednika portala Tacno.net: “Očito je da komesar Lasić ima dva cilja: sakriti odgovornost napadača Antonija Vrljića, uposlenika Agencije za školovanje i usavršavanje kadrova Ministarstva sigurnosti BiH, i drugi, pokretanje prekršajnog postupka radi izbjegavanja zakonske obaveze podnošenja krivične prijave protiv svih napadača.”
Ono što se desilo 2. 1. 2015. god. je na svjetlo javnosti izbacilo svu očajnu situaciju u Mostaru i drugim dijelovima BiH i Federacije u kojima je gazda, il padrone dr. sc. Dragan Čović. Brutalni fizički napad na prof. dr. sc. Slavu Kukića koji se desio u sred bijela dana u središtu Mostaru, u prostorima Sveučilišta, a koji nije rasvjetljen nudi samo jedan primjer. Uskoro se pojavljuje sve više informacija da su zastrašivanje, prijetnje, ucjene pa i fizički i verbalni napadi več godinama praksa u Mostaru i to prema svima koji se usude konkretno i javno opoziciono nastupiti prema interesima “gazde” dr. sc. Dragana Čovića koji je ujedno i predsjednik jedne stranke. Toliko se toga dešava i o toliko toga govore sa strahom obični građani, pa i pojedini politički aktivisti, da zabrinjava pojava da se to počinje smatrati nečim normalnim u gradu na Neretvi. Ono što zabrinjava posebno da se to ne radi onako nekako “profinjeno”, nego sirovo, u sred bijela dana, pred što je moguće većom masom ljudi. Nažalost, djelovanje ovih osoba ili organiziranih skupina se uopće ne sankcionira, nego se oni ubroje jednostavno u tzv. skupinu “izoliranih incidenata” ili napade psihički poremećenih osoba. U zemlji u kojoj se, poradi cjelokupne situacije, čitavo njeno stanovništvo može podijeliti na tri skupine : Pokvarenjake, Ludake i Glupane, biti psihički poremećen, lud i labilan nije i ne može definitivno biti olakotna okolnost.
Tako se čini da Mostar ne samo da pored epiteta balkanskog Belfasta, sve više poprima i elemente balkanskog ElKaponeovskog Chicaga, gdje je sve uvezano u jednu zlokobnu hobotnicu u svim strukturama. O tome možda i slikovito govori i provođenje kriminalističke istrage Uprave policije MUPa Hercegoačko – neretvanskog kantona/županije protiv Samira Hadžihusejnovića, ministra financija Hercegovačko – Neretvanskog kantona/županije zbog (pazite sada) neisplaćivanje naknada za rad u komisijama i drugim vladinim tijelima, odnosno zbog obustavljanja isplata tih naknada, Znači u jednom Mostaru, u kojem se ne provodi istrage protiv klasičnog kriminala, započinje istraga jer je obustavljeno isplaćivanje enormno povećanih naknada za rad u kantonalnim/županijskim komisijama.
Ako je istina da Mostarom godinama hara, prijeti i terorizira ulicna banda pod pokroviteljstvom stranke kojoj je na čelu Dragan Čović i da se na to gleda blagonaklono od lokalnih vlasti, jedan od načina da se to zaustavi jeste da oni BH političari koji se smatraju demokratskim opcijama zaustave bilo kakve dalje koalicione pregovore sa strankom Dragana Čovića. I to sve dok stranka Dragana Čovića ne prestane sa korištenjem tiranskih metoda kontrole i uprave, i pritisaka i nasilništva. Pregovori sa strankom Dragana Čovića u ovakvim uvjetima kada se provodi samovlast i strahovlada u “Stolnom gradu” su nemoralni i komprimitirajući za bilo kakvu političku opciju koja se želi smatrati promicateljem demokratije, ljudskih prava i slobode. Nije to više pitanje nikakvog ministarskog mjesta, nikakvog nacionalnog interesa ili legitimiteta. To je sada stvar načela, hoćemo li živjeti pod nasilnom diktaturom ili kao slobodni građani. Svaki nastavak pregovora sa strankom Dragana Čovića, bez rješavanja pitanja nasilništva nad građanima Mostara je priznanje da ste isti.
Sa poštovanjem,
Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović
„Moj je mač moje pero, moj je štit moje mastilo“
