50 godina “Kuma”: Filmčina o italomeričkoj mafiji ili najbolji film svih vremena

Nastao po bestselleru Maria Puza, s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi patrijarha obitelji Corleone, prvi dio sage od tri filma prikazuje dramatičan portret uspona sicilijanskog klana i skorog pada s vlasti u Americi. Zašto toliko voliko “Kuma” i nakon pola stoljeća?

Američka kinematografija sedamdesetih slovi za najproduktivniji i najkvalitativniji period, kada nastaju brojni naslovi koji su snažnim pričama mijenjali, ne samo društvo nego i tokove svjetskog filma. Nijedan film nije promijenio Hollywood kao “Kum” (1972.) Francisa Forda Coppole i teško da postoje jači prizor od Marlona Branda koji sa ružom zadjevenom u rever sakoa sjedi u svojoj fotelji i promuklim glasom izgovara neke od najcitiranijih rečenica iz historije filma.

Kada se pojavio 1972. godine, “Kum” je postavio temelje mafijaškog žanra, a imao najbolju moguću glumačku podjelu. Karijerni status tada su zapečatili Al Pacino, James Caan, Talia Shire, Diane Keaton i Robert Duvall, a s drugim dijelom trilogije i mlađahni Robert De Niro, koji je u najuspješnijem nastavku svih vremena “Kumu 2” igrao Vita u mladosti.

Ovo remek-djelo dobilo je deset nominacija za Oscare, a osvojilo je tri prestižna zlatna kipića, uključujući i onaj za najbolji film. U historiji filma, reklo bi se slikovitim kolokvijalnim izrazom bez ikakve veze s filmologijom – nema dalje.

Drži prijatelje blizu, neprijatelje još bliže

Glava jedne od pet najmoćnijih njujorških mafijaških obitelji don Vito Corleone (Marlon Brando) pripada krugu posljednjih tradicionalista: još uvijek vjeruje u važnost porodice, odanost i poštovanje, jer zna da će se svaka organizacija “u kojoj ima neka trula voćka” ubrzo raspasti po koruptivnom metodu, iznutra. Odanost se postiže činjenjem usluga i rješavanjem problema onima koji mu se povjere šaptom na uho, a poljubac u njegov prsten je samo simbolično priznanje životnog duga.

Priča počinje tako što don Vito Corleone, nadgleda vjenčanje svoje kćeri sa suprugom Carmelom. Njegov voljeni sin Michael (Al Pacino) upravo se vratio iz rata. Balansiran između Corleoneove predanosti porodici i ružnog kriminalnog biznisa u kojem su angažirani, ne namjerava postati dio očevog posla. Međutim, nadolazeći suparnik želi početi prodavati drogu u New Yorku i treba mu donov uticaj kako bi ostvario svoj plan. Sukob starosvjetskih vrijednosti dona i novih načina, zahtijevat će visoku cijenu, posebno od Michaela, a sve za dobrobit obitelji, čiji je svaki član proći kroz rasplet situacije nepošteđen užasnih posljedica.

Hipnotizirajući sonudtrack Nina Rote zaokružio je priču o dezintegraciji porodice koja je uspostavila vlastita pravila u besprizornom bogaćenju i koja mafijaškim principima želi održati čistu savjest.

“Pitao sam Boga da mi da bicikl. A onda sam shvatio da Bog ne funkcionira po tom principu. Ukrao sam bicikl, a onda sam ga molio za oprost”, rečenica je koju izgovara Michael Corleone, pogađajući u srž moralne i političke krize jednog društva potonulog u korupciju.

“Kum” je pokazao kako funkcionira vlast i pravosuđe, ali i svijet zabave, prevashodno preko scene sa holivudskim producentom i glavom njegovog konja, s kojom se budi u krvavom krevetu. On je, naime, “dobio ponudu, koja se ne odbija”.

Nakon pedeset godina film je lijepo ostario, a potreba da se gleda i dalje s jednakim ushićenjem, dovoljno govori o njegovoj kvaliteti. Rijetko koji film uspije imati takve glumce, izvrstan scenarij, režiju, estetiku kadra, kao i soundtrack. Paramount je povodom njegove 50. godišnjice objavio novi trailer, koji će sasvim sigurno privući i pripadnike mlađe generacije, one koji film nikada nisu vidjeli.

Trivia s kojom obično završavaju tekstovi o “Kumu” izbjegavaju navesti podatak da je konjska glava koja se pojavi u prvom filmu u krevetu filmskog producenta Jacka Woltza, koji odbije zahtjev porodice da dodjeli ulogu unuku don Corleonea u njegovom novom filmu, bila prava. Coppola je htio što realniju scenu i čekalo se da neki od bolesnih konja s farme bude spreman za ono najgore. Ostalo je historija. Filmska historija.

Klix