Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH razmatra danas niz prijedloga za izmjene i dopune zakona, među kojima je Zakon o PDV-u koji podrazumijeva ukidanje plaćanja poreza na doniranu hranu.
Jedan od predlagača ovog zakona jeste zastupnik Saša Magazinović (SDP) koji je, pojašnjavajući ovaj zakon, kazao da nije riječ o bilo kakvom političkom zakonu nego isključivo ljudskom, budući da tržni centri i svi oni koji doniraju hranu “bivaju praktično kažnjeni” jer na nju moraju platiti 17 posto PDV-a.
“To je razlog koji mnoge od njih opredjeljuje, razmišljajući na ekonomski način, da hranu unište ili bace jer je to jeftinije za 17 posto i na to ne plaćaju porez”, kazao je Magazinović.
No, stvari nisu baš tako jednostavne.
Naime, Zakon o PDV-u niti u jednom svom članu, pogotovo onima koji govore o oslobađanju od plaćanja PDV-a, ne govore o tome da se na bačenu hranu ne plaća PDV. Naprotiv, PDV se plaća i na bačenu hranu. Plaćanja PDV-a je oslobođena samo hrana kojoj istekao rok. Ipak, ni ta odredba ne dozvoljava onome ko baca ili uništava hranu da to čini samoinicijativno. Da bi bila oslobođena plaćanja PDV-a, prethodno nadležna inspekcija mora utvrditi da je hrani istekao rok.
Osim toga, predložena rješenja mogla bi otvoriti prostor za veću zaradu na crnom tržištu. Širom BiH pa i njenom glavnom gradu, opće poznata su mjesta na kojima se obavlja trgovina na veliko i malo, a gdje je osnovni način plaćanja gotovina.
Ovakvo rješenje bi dodatno pogodovalo upravo tom tipu trgovine hranom i stvorilo bi prostor za enormno bogaćenje onih koji su spremni raditi malverzacije, ali i nelojalnu konkurenciju onima koji se u svom poslovanju drže procedura i zakona ove države.
Da zaključimo, PDV na hranu se plaća – bila ona bačena ili ne. Posao države je da taj dio naplaćenog poreza kroz osmišljavanje socijalnih programa usmjeri prema onima kojima je hrana potrebna. Ministarstva rada i socijalne politke za takvo što bi, prije svega, ako već nemaju, trebala imati evidencije krajnjih korisnika odnosno onih u stanju potrebe te izdvajanja u ove svrhe planirati u svojim godišnjim budžetima. Na taj način bi se tačno znali krajnji korisnici ovog vida podrške države.
Dok se ove oblasti sistemski i suštinski ne regulišu, inicijative poput one o kojoj se danas raspravlja mogu se podvesti pod čisti populizam, sa izvjesno štetnim posljedicama.
(Vijesti.ba)
